„Ja sam za pravo izbora.” Riječi su to koje su me nedavno poput šamara pogodile ravno posred lica od strane jedne osobe. Ništa čudno, pomislit ćete. U javnom prostoru zadnjih tjedana mnoštvo je izjava poput ove. Odnedavno je osobito popularno popratiti ih i primjerenom prostačkom gestikulacijom. Međutim, nisu to bile riječi izgovorene od neke „random” osobe u svijetu poznatih i slavnih. Šamar je sjeo jer sam znala da to izgovara osoba koja je sama jednom proživjela grozno iskustvo spontanog pobačaja i zbog toga silno tugovala. Toliko da jedva nalazila snage ujutro ustati iz kreveta. Život joj je, na neko vrijeme, izgubio smisao. Gutala sam knedle danima nakon tog šamara i razmišljala… Kako je moguće da jedna žena, koja je jednom tako teško prošla kroz razdoblje gubitka nerođenog djeteta od svega par mjeseci, sada daje podršku drugoj ženi da vlastitom rukom dokine život djeteta u svom tijelu? To pitanje me proganjalo i jedino smisleno što mi je dolazilo kao odgovor jest – ogroman utjecaj koji u svijetu danas ima abortivna mašinerija.
Abortivna mašinerija – nacizam u najgorem obliku
Mnogi koji danas vole govoriti da djecu uče „misliti svojom glavom” zapravo ni sami tu glavu ne koriste. A djecu učimo prije svega primjerom, zar ne? Njihovo mišljenje oblikuju mediji, žuta štampa, nacifrane glumice koje s nagradama u rukama odaju počast svojim abortusima i televizijski prilozi koji ljude s prolife stavovima prikazuju kao zatucane vjernike koji žive u 18. st. i nemaju pametnijeg posla, nego moliti ispred bolnica u kojima se odvija masakr.
Da, masakr. Dobro ste pročitali. Dobri, stari masakr u hitlerovskom stilu. Ali još gori. Još perfidniji. Jer Hitler nije mogao sakriti što radi. I nije se trudio nazivati svoje čine „ljudskim pravom”. Abortus je najodvratniji nacizam i rasizam koji se danas uredno LEGALNO provodi diljem svijeta, a da mi niti okom ne trepnemo. Procjenjuje se da je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno oko 6 milijuna Židova. A Svjetska zdravstvena organizacija donosi statistiku od koje se ledi krv u žilama. Svake godine abortivna mašinerija odnese između 40 i 50 milijuna života! Dakle, otprilike 8 puta više života u samo jednoj godini odnijet će abortivni nacizam, nego što je Hitlerov nacizam uspio učiniti u cijelom Drugom svjetskom ratu. Ova usporedba nije tu da bi se umanjila strahota židovskih stradanja, nego da se bolje uoči strahota koju danas potiho radi abortivna mašinerija.
Organizirana zarada krvavog novca
Zašto koristim izraz „abortivna mašinerija”, možda se pitate. Jer ona upravo to i jest. Dobro osmišljena, planirana i organizirana. S osnovnim ciljem zarade. Beskrupulozna i brutalna. Ubilačka. A naracija joj je okupana u obiteljskom planiranju, reproduktivnom pravu, pravu na zdravstvenu skrb i ljudskim pravima. Sve fini izrazi za one koje misle svojom glavom. Istovremeno ta mašinerija prodaje dijelove ubijenih beba, gradi svoje klinike u „crnim” i latinoameričkim četvrtima, prikriva seksualna zlostavljanja žena i djece, ostavlja bebe koje su čudom preživjele abortus da umru.
Sve ovo, ne samo „crno na bijelo”, već i putem brojnih tajnih video uradaka snimljenih u abortivnim klinikama, prokazala je Live Action organizacija. Osnivačica ove Američke anti-abortivne organizacije i istinska heroina borbe za ljudska prava je Lila Rose. Žena koja je sa svojih nježnih 15 godina osnovala Live Action i do danas svojim djelovanjem uspjela razotkriti brojne strahote abortivne mašinerije koja djeluje u njenoj zemlji.
Prodaja dijelova abortiranih beba
U samo jednom od gore spomenutih videa možete čuti doktoricu zaposlenu u abortivnom gigantu koja „kupcu” (osobi koja glumi interesenta za kupnju dijelova tijela) objašnjava kako osoba koja izvodi postupak zapravo provodi djelomičan porođaj (partial-birth) koji je ilegalan u USA (Partial-birth Abortion Ban, 2003.). Takav je čin nužan kako bi se sačuvali organi za prodaju koji bi u slučaju „klasičnogˮ abortusa bili uništeni. Video možete pogledati na sljedećem linku.
Abortivna mašinerija ogrezla u rasizam
Doslovno je uvrnuto čitati vijesti o nemirima u današnjoj Americi zbog nikad prevladanog rasizma i gledati da se i abortivna mašinerija pridružila sloganu „black lives matter”. Pridružimo tome činjenicu da je osnivačica Planned Parenthood-a, (perjanice abortivne industrije u Americi) eugeničarka Margaret Sanger, bila povezana s Ku Klux Klanom te je pokrenula „Negro Project” po kojem su crni roditelji trebali ishoditi dozvolu da donesu djecu na svijet.
Ma bilo je to davno, reći ćete. Početkom 20. st., da budemo precizniji. Međutim, razni postupci Planned Parenthood-a pokazuju da je ova organizacija do današnjeg dana ogrezla u rasizam. Primjer je promocija kontracepcije primarno u školama koju pohađaju djeca Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca. Još strašnija činjenica jest da je gotovo 80% klinika ovog abortivnog diva smješteno u gradskim četvrtima koju pretežno naseljava manjinsko stanovništvo (Afroamerikanci, Latinoamerikanci). Sami se možete uvjeriti u ove činjenice ovdje i ovdje.
Prikrivanje seksualnog zlostavljanja žena i djece
Još jedan užas abortivne mašinerije jest prikrivanje najgnjusnijeg zločina koji može doživjeti jedna djevojčica i žena. Silovanje i prisiljavanje na prostituciju. Live Action dosljednim je istraživačkim radom prikupio mnogo dokumentiranih izvještaja koji nepobitno dokazuju da abortivna mašinerija provodi pobačaje nad silovanim ženama i djecom te ih potom ponovo vraća u ruke njihovim zlostavljačima osiguravajući im „diskrecijuˮ, a sebi daljnji priljev krvavog novca. Uvjerite se i sami na ovom linku. Za još više informacija posjetite Live Action web stranicu.
Ovo nije tema za vjernike
Sve ovo možete čuti i iz usta bivših zaposlenika abortivne mašinerije koji danas hrabro svjedoče o trenutcima svoga osvještavanja i rabotama koje se događaju iza zatvorenih vrata abortivnih klinika. Ne, ovo nije tema za vjernike. Ovo je tema za ljude. Jer svi imamo savjest i svi smo izašli iz nečije maternice. Nitko od nas nije bio delfin ili sukulent u nekoj fazi svog intrauterinog razvoja. U svakom trenutku bili smo ljudi. Samo puno bespomoćniji i neviniji. Prepušteni na milost i nemilost nečijem superiornom pravu na život zahvaljujući pravu glasa.
Strašna i porazna stvarnost žena koje su preživjele abortus jest taj da je njihova tišina glasnija od njihova prava glasa. I ta tišina ih mnoge izjeda. One tada postaju tužna post-abortivna statistika. Statistika koja nije poželjna jer prokazuje tišinu. A abortivna mašinerija toliko je glasna da, čini se, može ugušiti vlastitu savjest.
Zato ženama, kao što je ova s početka moje priče, mogu poručiti samo jedno: vaša je tuga bol zbog izgubljenog majčinstva i čeda s kojim se nikada nećete susresti. Ako ne mislite glavom, spustite stvar u svoje srce. I tišina će vrištati.
Katarina Vudjan – Žena vrsna
Foto: Mandy Fontana – Pixabay
