Joseph Moscati bio je sedmo od devetero djece rođen u plemićkoj obitelji u gradu Benevenuto 25. srpnja 1880. Njegov otac Francesco bio je ugledni odvjetnik i sudac na tom području. Njegova mama, Rosa De Luca Dei Marchesi di Roseto, bila je plemićkih korijena. Joseph je kršten šest dana nakon rođenja, a Prvu pričest primio je kada je imao samo osam godina (u to vrijeme Prva pričest se uobičajeno primala s 12 godina).
Moscati je poželio biti liječnik zbog brata
Josephov brat, Alberto, pao je s konja dok je vježbao u vojsci. Pretrpio je nekoliko ozljeda glave i ostao invalid. Joseph je promatrao tretmane i njegu koju je njegov brat primao. To ga je nadahnulo da se počne zanimati za studiranje medicine. Nakon što je maturirao 1897. godine, upisao je Sveučilište u Napulju kako bi se bavio ovim zanimanjem. Za njega je to bila gorko-slatka godina jer je u to vrijeme preminuo njegov otac. Diplomirao je medicinu 1903. godine.
Nakon diplome, dobio je posao u Bolnici neizlječivih. Vodeći računa o svojoj svakodnevnoj rutini, nastavio je učiti i istraživati načine kako pomoći onima koji pate zbog ozljeda udova ili bolesti vezanih za to. Brzo je stekao reputaciju zbog svoje posvećenosti poslu i istinske ljubavi prema pacijentima. Onda je Vezuv eruptirao 8. travnja 1906. godine. Njegova reputacija će još više narasti.
Radio je u bolnici kada je, samo nekoliko kilometara dalje, eksplodirao vulkan
Doktor Moscati radio je u bolnici u Torre del Grecu kada je vulkan eksplodirao. Bolnica je bila samo nekoliko kilometara od epicentra. Mnogi od pacijenata bili su starci, a mnogo ih je bilo i nepokretno. Dr. Moscati je instinktivno odmah preuzeo organizaciju evakuacije. Njegovo brzo razmišljanje i vodstvo bili su vodeća snaga koja je pomogla da svi pacijenti sigurno napuste zgradu. Samo nekoliko trenutaka prije nego što se srušio cijeli krov rušeći i zgradu, zadnji pacijent je premješten. Dr. Moscati poslao je pismo Napuljskoj bolničkoj službi zahvaljujući svima koji su pomogli u evakuaciji. Nikada nije spomenuo sebe.
1911. godine u Napulju je izbila epidemija kolere. Vlada je zamolila dr. Moscatija da izvrši zdravstvenu inspekciju i istraživanje kako bi pomogao pronaći uzroke ovoj bolesti, kao i da razvije načine kako ju kontrolirati i upravljati njome. Bio je brz i efikasan i napravio je nevjerojatan posao u prikupljanju podataka te predstavljanju načina kako se boriti protiv epidemije. Mnogi od tih načina stavljeni su u upotrebu. Iste godine dr. Moscati primljen je kao član Kraljevske akademije kirurške medicine, primajući doktorat iz fiziološke kemije.
Moscati se pokušao i prijaviti u vojsku, ali je odlučeno da je važnija njegova liječnička služba
Dr. Moscati bio je i istraživač i doktor. Bio je na čelu lokalnog Instituta anatomske patologije gdje se na poseban način trudio zadržati ispravan pogled na svoju misiju. U sobi za autopsiju postavio je raspelo na zid. Na njemu je bio urezan 14. redak iz 13. poglavlja Knjige o Hošei: Ero mors tua, o mors? (Gdje je tvoja kuga, o smrti?) Bio je jedan od prvih napuljskih doktora koji je eksperimentirao s novim lijekom, inzulinom, koji je otkriven 1911. godine. Inzulin se nije koristio na pacijentima do 1922. godine. Njegova majka umrla je od dijabetesa 1914.
Dr. Moscati se pokušao prijaviti u vojsku tijekom Prvog svjetskog rata, ali je odlučeno da je važnije da radi kao doktor. Liječio je i brinuo se za više od 3 000 ranjenih i bolesnih vojnika. Nakon rata, postao je ravnatelj medicinske škole.
Dr. Moscati ostao je odan i vjeran svojoj vjeri cijeloga života. Skoro svako jutro išao je na misu, primao svetu pričest i ujedinjavao se s Isusom toga dana. A onda je išao u bolnicu. Ostatak dana proveo je liječeći pacijente.
Molio je za svoje pacijente i besplatno liječio siromahe
Dio liječenja pacijenata bila je i molitva i, ako su pacijenti bili katolici, objašnjavanje koju snagu i ozdravljenje može donijeti često primanje sakramenata. Svoje usluge nikada nije naplaćivao siromašnima, a često bi lijekove davao ljudima i bez naplate. Kada bi došli kući, u bočici bi pronašli poruku s 50 lira.
Dr. Joseph Moscati 12. travnja 1927. započeo je kao i svaki drugi dan. Bio je na misi, pričestio se, otišao u bolnicu na posao i otišao kući kako bi liječio pacijente. Oko 15 sati osjetio je umor. Sjeo je da bi se odmorio, zatvorio oči i umro. Imao je 46 godina.
Mnogi koji su ga poznavali zvali su ga čudotvorcem jer je tako dobro dijagnosticirao bolesti samo kada bi čuo simptome.
Čuda se događaju po njegovu zagovoru
Ali i nakon smrti smatrali su ga čudotvorcem, pripisivali su mu nevjerojatna izlječenja, a ljudi su govorili da su im molitve za njegov zagovor nakon smrti pomogle da ozdrave.
Izvješća o ovim neprestanim dobrima došla su i do Rima. Čuda koja se pripisuju ovome posredniku prepoznata su i 25. listopada 1987. papa Ivan Pavao II. proglasio je dr. Josepha Moscatija svetim. Bio je prvi kanonizirani liječnik 20. stoljeća.
Njegov spomendan je 16. studenog na dan kada su njegovi posmrtni ostaci prebačeni u crkvu Gesù Nuovo u Napulju, tri godine nakon njegove smrti. Također, 16. studenog 1975. godine papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim (datum njegove smrti je u Velikom tjednu, a pokopan je na Veliki četvrtak).
Sv. Giuseppe (Josipe) Moscati, moli za nas, posebno u ovom vremenu pandemije.
Larry Peterson – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Aleteia
