Danas ti želim pričati o ljubavi. O ljubavi koja još vjeruje u dobro u drugačijima. U njihov povratak. Koja se svemu nada. Nikad ne prestaje. No, prije svega toga: podnosi.
Dragi prijatelju, nije lako podnositi brata koji ne ide putem koji bi priželjkivao za njega. Teško pada gledati dijete koje si čitav život odgajao u vjeri kako ti luta. Kako se traži, ne vidi plavetnilo neba pred nosom. Teško pada kada tvoj prijatelj ostavlja dragog Krista poradi malo zemaljske slasti, malo noćne zabave i šake sitnih novčića koje mu je ponudio neki usputni prolaznik u životu.
A ljubav ponekad samo šuti o tome. Prisutna je u blizini i dobru se nada. Ljubav ponekad osluškuje onaj glas i ne djeluje dok joj on ne šapne. Strpljiva je ponekad godinama, ne odustaje od tihe molitve za obraćenje bližnjega.
Ljubav propovijeda prije svega životom. Malim ljudskim riječima dobrote. Dobrim djelima koja konkretno pomažu drugačijima u potrebi. Ljubav trpi drugačijega. Podnosi neistomišljenika. Ljubav ponekad samo čeka. I vjeruje da će se vratiti. Ljubav vjeruje i kada nitko više ne vjeruje u njihov povratak. Čeka u džepu dobrog Oca, svakodnevno povirujući kad li će doći, kada će iz raskalašenosti zamoliti za oproštenje. Ljubav se usuđuje reći lijepu riječ onome koji je povrijedi. Koji prezire, koji ne trpi ljubav. Ona skrivećki izvadi zrno pšenice i gurne je u njegov gladni džep, a da nitko ne zna.
Zatvori oči na zlo koje joj nanose i onda ih opet otvori, protrlja i progleda ispočetka.
Gle, divan dan! Posijan sunčanim zrakama. Gle, djetešce pokušava dohvatiti ljuljačku. Miriše jorgovan. Svijet je još lijep. Gle, dvoje starih ljudi drže se za ruke. Vrapci još traže mrvice kruha. Svijet je još lijep. Maleni mravi donose u svoje mravinjake velike mrvice kruha za zimnicu.
Ljubav sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada.
Ima jedna divna misao iz filma Moje pjesme, moji snovi koja govori o lijepim mislima. Kada ti je teško podnositi nepravdu i osornost, pomisli na ono na čemu možeš zahvaljivati. Na kapljice kiše koje te gledaju s listova trave, na uspomene iz djetinjstva. Možeš se uvijek sjetiti one stare tete koja ti je donosila nedjeljom šećerne bombone, ili možeš pomisliti na prvo isprobavanje šećerne vune u šetnji u kojoj si obljepio svoju novu jaknicu. Možeš se radovati pričama o prinčevima i princezama. Kupati uz zalazak sunca. Možeš vjerovati u dobro, u sretan kraj priče o maloj bubamari koja se spustila na otok s blagom.
Potraži ljepotu u malenim stvarima: u sjećanjima, osmijehu, dodiru. Divi se svijetu i Božjoj kreativnosti koju je ostavio u sitnicama kako bi ti se nasmijao kroz stvorenje. Vjeruj u dobro. U strpljivost. Da možeš biti strpljiv. Možeš barem još malo podnositi. Možeš moliti. Još danas možeš izaći na svoj balkon, udahnuti svježi zrak, i pozdraviti svog Oca Nebeskog. Možeš mu ispričati priču. Lijepe stvari.
Možeš još povjerovati. Popeti se na prste i dohvatiti dugu. Možeš povjerovati da vjetar donosi stare novine ispisane lijepim vijestima. Možeš povjerovati u čovjeka pored sebe, da on to može, da hoće, da će ga milost s neba poput rose jednom onda oblačiti u dobro. Možeš povjerovati da slijepi još mogu pogledati. Možeš povjerovati u tajne i da još ima onih koji ih čuvaju. Koji skrivaju nadu ispod potkošulja.
Možeš se nasmijati bijelom konju kada se čini da se samo naivni još nadaju i raduju. Ljubav je katkad baš naivna, nije proračunata. Samo postoji. Svemu se nada.
Zamisli divne proplanke naše Krndije, Biokova, zamisli Velebit i njegove silne vrleti kako te grle. Čitava priroda postoji kako bi te potaknula na ljubav. Jer ljubav je jedino zlato u Božjim očima. Jedino vrijedno što ne prestaje niti kada naše oči usmrte gledanje. Ne prestaje nikada, u dubini vječnosti ostaje kao zlatna prašina koja se igra na suncu.
I kada bi imao svu mudrost, i sva zlata, i kada bi tijelo svoje pustio da se sažeže, bez kapljice ljubavi ništa ti ne bi koristilo. Blago ludima zbog ljubavi, preteći će u nebu umne i mudre ako ti isti ljubavi nisu imali.
Ljubav sve podnosi, svemu se nada, sve vjeruje.
Dragi prijatelju, ti možeš danas obući ljubav na svoja stopala i krenuti svijetom podnoseći bližnje koji lutaju i njihovu slobodu. I možeš povjerovati, predajući Bogu, da će ih vjetar milosti jednom dovesti pred Njegovu ljepotu. Da će se pokajati, obući ljubav i spasiti se.
Možeš ih podnositi u vjeri i nadi da će jednom biti preporođeni. Da će ih jednom kapljice jutarnje rose oprati Božjim milosrđem.
Ljubav je čudesna: ima snagu nositi tuđe breme na leđima dok ga ne donese prema Nebu.
Ljubav nikada ne prestaje!
Nikad ne odustaj od ljubavi.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
