Pet lekcija Pavlova obraćenja

Savao

Svi smo čitali priču Savlova preobraćenja, od smrtonosnog neprijatelja Kristovih ljudi do legendarnog evangelista Božjega. Iako Pavao nije takvom legendom postao istog trena kad je bio srušen s konja, tim padom započeo je proces koji ga je doveo do predivne uloge u povijesti naše vjere. Usprkos tom procesu, iz tog samog pada možemo prepoznati najmanje pet izravnih lekcija.

1. Božanska Milost često dolazi kad se nalazimo na najnižoj točki svog života

Savao je bio prava noćna mora za prve kršćane i činilo se kako njegovom bijesu protiv njih nema kraja. Prisjetimo se da je bio prisutan pri kamenovanju Stjepana. Unatoč tome, Bog je čekao sve dok Savao nije postao spreman uništiti kršćane jednom zasvagda i tada ga je srušio s njegovog velikog konja.  Jednako tako, Krist će nam strpljivo  ponuditi Božansku milost upravo tada kada se čini da to najmanje zaslužujemo ili čak kada potpuno vjerujemo da zaslužujemo. Samo se prisjeti oca i njegovog izgubljenog sina.

2. Božja intervencija u našem životu često se dogodi potpuno neočekivano

Božji standardi, mjere i rasporedi nisu nalik našima. Stoga i ima smisla da Njegove intervencije u našim životima nisu nimalo nalik onome što očekujemo od Njega. Savao je posljednja osoba za koju su rani kršćani očekivali da bi mogla postati njihov najgorljiviji odvjetnik. No, upravo je to Bog učinio od Savla. Vjera ne pretpostavlja potpuno razumijevanje Božje dobrote, a strpljivost je imati dovoljno vjere i čekati na nju.

3. Božja prisutnost u našim životima često se nalazi izvan zidina crkve

Iako je ključno ići na sv. Misu i obnavljati naše duše slušanjem Božje Riječi te se okrepljivati Kristovim tijelom i krvlju, primjena Kristovog poučavanja očitovat će se u stvarnom svijetu izvan samih zidina crkve. Savao je bio bačen s konja na cesti prema Damasku, dakle, nije se to zbilo ni u Damasku niti pak u ikojoj kući štovanja/molitve.

Kuća našeg Gospodina nalazi se na mjestu našeg služenja, tamo gdje obnavljamo našu vjeru. No, naša misija služenja Gospodinu će najčešće biti na cesti, gdje ćemo primijeniti tu vjeru kako bismo pomogli drugima na njihovom putu.

4. Svi imamo konja za Damask

Savao je jahao konja na putu za borbu protiv Boga. Taj isti konj mogao je koristiti kako bi pomogao Bogu. No, odabrao je baš suprotno. Radi toga, Bog je bio prisiljen srušiti Savla s njegovog velikog konja kako bi ga u poniznosti pripremio za njegovu veliku misiju služenja Božjem planu.

Svi mi imamo konja koji nas često odvlači od Boga. To može biti naš ponos, arogancija, sebičnost, novac, snaga, slava, tijelo ili bilo što drugo što nas udaljava od naše misije služenja Bogu. Hoćemo li sami sići s tog konja ili ćemo čekati da nas Bog sruši s njega?

Izraz“ siđi sa svog velikog konja“ mi dolazi na um. Taj izraz često označava odmicanje od nečije arogancije, sebičnosti ili opsjednutosti samim sobom, tj. sve ono što nas udaljava od Boga. Znamo kako, u naše doba, „visoko“ (engl. „high“) također znači i biti odstranjen, pijan ili drogiran. Ta ista riječ može značiti i osjećati se superiornim u odnosu na druge.

To može značiti i da se osjećamo bolje od drugih, a time nam je i manje potrebna pomoć od Boga, te je vjerojatnije da ćemo se opiti ili drogirati lažima  kako nam Bog zapravo nije potreban i da sami možemo odrediti kriterije morala bez savjetovanja s Božjom Riječi i Kristovim poučavanjem.

5. Vjera i poniznost nadilaze pet osjetila

Pavao nikad nije živio s Kristom. On nije bio jedan od izvorno odabranih, no njegova velika vjera i poniznost su mu dozvolili da postane velik, ako ne i najveći, u očima mnogih koji su živjeli s našim Gospodinom. Bog ulazi u naše živote i mi Ga dozvoljavamo u našim životima, bez obzira na to što vjerujemo, vidimo, čujemo, dodirujemo ili kušamo. Pet čula i sva ona arogantna sebična dokazivanja koja ih prate, samo su puka prašina na putu poniznosti i vjere. Pavao je bio slijep neko vrijeme nakon što je srušen. I mi smo često slijepi i dulje vrijeme na našem putu za Damask.

Gabriel Garnica – ChatolicStand


Prevela: Nives Horvat
Foto: NilsUnsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.