„Slušaj kćeri, pogledaj, prisluhni.“
(Ps 45,11)
Dok gledam u ove riječi zapisane u Svetom pismu u pozadini mozak pjeva stihove pjesme The Sound Of Silence: „People hearing without listening…“ Što znači slušati, što znači čuti?
Slušamo druge, ali čujemo li ih zaista?
Koliko bi bilo neuništenih odnosa, neproplakanih noći, pozitivnih misli i ljepote da ljudi znaju slušati. Često dok nam drugi nešto govore, već u glavi smišljamo što ćemo im odgovoriti i tako ih samo djelomično slušamo. Često dok drugi govore uključimo sve svoje emocije i razmišljamo kako je nama… Često dok drugi govore naš ego progovara i čujemo ono što mi želimo čuti. Naš emocionalni kufer nam šapuće ono što ta osoba u tom trenutku ne govori. Često čujemo ono što želimo, a ne ono što ta osoba zaista govori.
I toliko umara kada govorimo jedno, a osoba čuje drugo.
Ako je čovjek sposoban saslušati drugoga, koliko li nas tek Bog sluša?
Danas sam shvatila koliko je vrijedno pohvale kada pričaš, a osoba te čuje, razumije, sluša, sklanja svoje emocije i svoj ego i stavlja se u tvoju kožu. Kako li je lijepa ta osobina! Aktivno slušanje! Kroz njega, ne samo da se nešto što se čini nerješivim lako rješava, kroz slušanje u tebi rastu pozitivne emocije, pozitivne misli da si vrijedan nečije pažnje i nečijeg truda. Kako je lijepo kad te netko posluša!
I onda se zamisliš… Ako me tako može poslušati i čuti jedan nesavršen čovjek, koliko li me tek čuje i sluša Bog. Koliko li on puta sagne svoje uho i sluša. Pitam se diže li uopće svoga uha od naših uzdaha ili je vječno prignut nad nama. A mi? Govorimo da nas Bog ne sluša, da nas ne čuje, da ga nije briga za nas. A on tu stoji pokušavajući nam šapnuti.
Slušaj i budi sigurna da te Bog čuje
Mi smo ti koji zatvaramo uši i kada nam Bog počne govoriti, mislimo što mi možemo učiniti da bi nam bilo dobro. Tražimo da nam kaže što je volja Njegova za nas, a zatim zatvorimo svoje uši i pričamo, i mislimo, i svojim snagama pokušavamo, bez da zastanemo i osluhnemo.
Budi sigurna, Bog te je poslušao i čuo onu tvoju molitvu. On je svaku tvoju riječ stavio u svoje srce i veseli se svakom tvom razgovoru s njime, iako se često pretvori u monolog. Čeka te svaku noć, svako jutro i svaku sekundu. Ali ti ne čekaš, ti ne zastaneš, ti ne osluhneš i ne poslušaš. I koliko često i ostavimo prostor da nam Bog nešto kaže, i on progovori, ali mi čujemo ono što želimo čuti.
Moli za milost da možeš Boga slušati i čuti
Slažem se da je jako teško čuti Boga, jer ga ne vidimo, jer ga ne osjetimo. Teško nam je katkada slušati nekoga tko je ispred nas, toliko glasan i stvaran, a kamoli Boga.
Ali, možemo moliti za tu milost dobrohotnog slušanja, i ne samo moliti, nego se i vježbati u njoj, najprije sa osobama ispred nas, a zatim s Bogom. Slušanje je idealan način da ohrabrimo druge, da im kažemo da su vrijedni slušanja i našeg vremena. Izvanredan način da mi rastemo u strpljenju puštajući druge da ispirčaju svoju priču na svoj način. Od slušanja ima koristi i osoba koju se čuje i osoba koja sluša. Toliko tuge i toliko bolnih uzdaha se može otjerati šutnjom u spokojnom i suosjećajnom slušanju. Slušanje je izvanredan izraz ljubavi i mi možemo svoju ljubav izražavati pažljivim slušanjem. Ne postoji ništa tako laskavo za drugoga kao kada pažljivo slušamo dok govori. Ne trebamo činiti ogromne stvari. Ovo je tako jednostavan način da se drugi u našoj prisutnosti osjeti ljubljeno. I taj način vrijedan je vježbanja i ustrajnosti.
Bože, hvala ti što si uvijek tu i što se ne umaraš slušati me i što se ne umaraš učiti me slušanju. Hvala ti na osobama koje mi stavljaš u život, a pogotovo na onim osobama kojima si se poslužio da preko njihovog slušanja meni prišapneš ovo i pomozi da tvoja kćer posluša, pogleda i prisluhne.
Monika Kajinić – Žena vrsna
Foto: Eric Mok – Unsplash
