Sv. Antun Pustinjak

Sv. Antun Pustinjak

Dva grčka filozofa odvažila su se na pohod u egipatsku pustinju u planinu gdje je Antun živio. Kada su došli tamo, Antun ih je upitao zašto su došli razgovarati s tako budalastim čovjekom? Imao je razloga to reći – ispred sebe su vidjeli čovjeka koji nosi kožu, koji se odbija kupati, koji živi na kruhu i vodi. Oni bijahu Grci, pripadnici najcjenjenije civilizacije, a Antun je bilo Egipćanin, pripadnik osvojene nacije. Oni su bili filozofi, učeni jezicima i retorikom. Antun kao dječak nije ni pohađao školu i trebao je tumača za razgovor s njima. U njihovim očima, trebao bi izgledati kao veoma budalast čovjek.

Ali grčki su filozofi čuli priče o Antunu. Oni su čuli kako sa svih strana dolaze učeni ljudi učiti od njega, kako su se njegovim posredovanjem dogodila čudotvorna izlječenja, kako su njegove riječi utješile one koji pate. Oni su ga uvjerili da su došli k njemu jer je mudar čovjek.

Smatrate li me mudrim, postanite ono što i ja

Antun je pretpostavio što su oni željeli. Živjeli su od riječi i argumenata. Željeli su čuti njegove riječi i argumente o istini kršćanstva i vrijednosti asketizma. Ali on je odbio igrati njihovu igru. Rekao im je: „Smatrate li me mudrim, postanite što i ja, jer mi kršćani trebamo oponašati dobro. Da sam ja došao k vama, trebao bih vas oponašati, ali budući da ste vi došli k meni, postanite što sam i ja – kršćani.“

Antunov cijeli život nije se sastojao od promatranja, već od postajanja. Kada su mu umrli roditelji imao je osamnaest ili dvadeset godina i naslijedio je tristo jutara zemlje i odgovornost za svoju mlađu sestru. Jedan dan u crkvi čuo je ove riječi iz evanđelja po Mateju: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ (Mt 19,21) Ne namjeravajući samo mirno sjediti, meditirati i razmišljati o Isusovim riječima izašao je kroz crkvena vrata odmah potom i podao sve svoje imanje, osim onoga što su on i sestra trebali za živjeti.

Kad je čuo drugu riječ iz Matejeva evanđelja: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova“ (Mt 6,34), darovao je sve ostalo, sestru je povjerio samostanu i otišao izvan sela živjeti život posvećen molitvi, postu i radu svojih ruku. Nije bilo dovoljno slušati riječi, morao je postati ono što je Isus govorio.

Slijedite vjeru

Svaki put kad bi čuo za svetu osobu, otputovao bi je vidjeti. Ali on nije tražio mudre riječi, želio je postati mudar. Stoga, ako bi se divio osobama koje su postojane u molitvi ili pristojnosti ili strpljenju, on bi ih oponašao. Zatim bi se vratio kući.

Antun je nastavio govoriti grčkim filozofima da njihovi argumenti nikad neće biti snažni kao vjera. Istaknuo je da su sva retorika, svi argumenti, bez obzira koliko su kompleksni i dobro utemeljeni, plod rada ljudskih bića. Ali vjera je od Boga darovana. Ako žele slijediti najveći ideal, trebaju slijediti vjeru.

Antun je znao kako je to teško. Tijekom svog života prepirao se i doslovno hrvao s đavlom. Prva kušnja da napusti asketski život bili su argumenti kojima bismo teško odoljeli – uznemirenost oko svoje sestre, čežnja za rodbinom, misli kako je svoje imanje mogao iskoristiti za dobre svrhe, čežnja za moći i novcem. Kada bi se Antun uspio oduprijeti, đavao bi pokušao s laskanjem, govoreći Antunu kako je moćan bio u sukobu s njim.

Antun se oslanjao na ime Isusovo da bi se riješio đavla. Ipak, nije to bio zadnji put. Jednom ga je borba s đavlom ostavila pretučenoga, njegovi prijatelji su pomislili da je mrtav i odnijeli su ga u crkvu. Antunu je to bilo teško prihvatiti. Nakon jedne posebno teške borbe, vidio je svijetlo koje se pojavilo u grobnici u kojoj je živio. Znajući da je od Boga, Antun je povikao: „Gdje si bio kad sam Te trebao?“ Bog je odgovorio: „Tu sam bio. Gledao sam tvoju borbu. Zato što se nisi predao, bit ću s tobom i čuvati te zauvijek.“

Ustrajnost je jednostavno ne odustajati

S takvom vrstom sigurnosti i odobrenja od Boga, većina ljudi bi se primirila, zadovoljna s tim gdje se nalazi. Ali Antunova reakcija je bila ustati i tražiti sljedeći izazov – krenuti u pustinju.

Antun je uvijek govorio onima koji su ga posjećivali da je ključ za asketski život ustrajnost, da ne mislimo uznosito „Živjeli smo asketski dugo vremena“, već da svaki dan smatramo novim početkom. Za mnoge, ustrajnost je jednostavno ne odustajati, izdržati. Ali za Antuna ustrajnost je značila probuditi se svaki dan s istim žarom kao prvog dana. Ta, nije bilo dovoljno što se odrekao cijelog svog imanja jednog dana. Što će učiniti sljedećeg dana?

Nakon što je preživio u blizini grada, smjestio se u grobnicu malo dalje. Nakon toga je preselio u pustinju. Nitko se nije usudio prkositi pustinji. Živio je zatvoren u sobi 20 godina, dok su mu prijatelji osiguravali kruh. Ljudi su dolazili pričati s njim, da ih izliječi, ali je odbijao izaći. Naposljetku su razbili vrata. Antun se pojavio, nije bio ljut nego smiren. Nekolicina ljudi koji su pričali s njim bili su psihički izliječeni, mnogi su se utješili u njegovim riječima a ostali su ostali učili od njega. Oni koji su ostali uz njega formirali su ono što mi danas smatramo prvom monaškom zajednicom, iako ona ne nalikuje onima na koje pomislimo danas. Svi redovnici su živjeli odvojeno, sastajali su se zajedno samo na bogoštovlje i slušanje Antunova govora.

Tragovima sv. Antuna

Nakon nekog vremena, previše ljudi je došlo tražiti Antuna. On se preplašio misleći da će ga to učiniti preponosnim ili da će ljudi štovati njega umjesto Boga. Zbog toga se iskrao usred noći planirajući otići na drugi kraj Egipta gdje je bio nepoznat. Tada je čuo glas koji mu govori kako je jedini način da bude sam odlazak u pustinju. Pronašao je nekolicinu Saracena koji su ga odveli duboku u pustinju i planinsku oazu. Oni su ga hranili dok ga njegovi prijatelji nisu ponovo pronašli.

Antun je umro u 105. godini života. Život ispunjen samoćom, postom i ručnim radom u službi Božjoj učinio ga je zdravim, energičnim čovjekom do samog kraja njegova života. Nikad nije prestao izazivati sebe da ide jedan korak dalje u svojoj vjeri.

Sv. Atanazije, koji je poznavao Antuna i napisao njegovu biografiju, rekao je: „Antun nije bio poznat po onome što je napisao, niti po svojoj svjetovnoj mudrosti, niti po ijednoj umjetnosti, nego jednostavno po poštovanju prema Bogu.“ Mogli bismo se zapitati što možemo danas naučiti od čovjeka koji je živio u pustinji, nosio kožu, hranio se kruhom i spavao na podu. Možemo se zapitati kako postati poput njega. Mi možemo postati Antun živeći njegov život radikalne vjere i potpunog predanja Bogu.

Tragovima sv. Antuna: Posti jedan dan ako je moguće, kao što je on radio, hrani se samo kruhom i samo nakon zalaska sunca. Moli i djelima čini sve da ti Bog očituje svoju volju i pokaže ti da o Njemu ovisi tvoja jakost.

Molitva: Sveti Antune, propovijedao si o važnosti ustrajnosti u našoj vjeri i našoj svakodnevici. Pomozi nam da se probudimo svaki dan s novim žarom za naš kršćanski život i čežnjom za prihvaćanjem novih izazova umjesto da i dalje samo mirno sjedimo. Amen.


Catholic Online
Prevela: Matea Križanac

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!