Tvoja pustinja je svaki tvoj neuspjeh. Pustinja je kad stojiš u mjestu i ne ideš naprijed. Pustinja je svako tvoje beznađe i besmisao. Pustinja je kad ne razumiješ. A sama si. Ti i tvoja pustinja.
Nema vjetra. Nema oblačka. Nema nade. Samo tišina.
Kako bi bilo dobro da se pojavi netko da utaži tvoju žeđ, da te zagrli, da ti kaže da te voli, da tvoja patnja ipak ima smisao, da je tvoj neuspjeh samo privremena ili prividna odsutnost uspjeha.
Tvoja pustinja nije prazna, u njoj je Isus s tobom
Kako bi bilo dobro da promijeniš perspektivu, jer ti zapravo ideš naprijed. Možda malim koracima, ali… Hej, pogledaj, ti ideš naprijed! Postoji netko tko je tvojoj nozi svjetiljka. Možda joj trenutno nedostaje ulja, ali ona gori.
O, draga sestro, kako li te Isus želi zagrliti. On s tobom dijeli taj pustinjski komadić neba, ta zrnca pijeska, i šuti. On promatra tvoju tišinu i ne ispušta te iz vida. Ako jasnije pogledaš, Njegova su stopala pored tvojih. Čuješ li vjetar? Vidiš li zrnca prašine?
Nešto se promijenilo. Više ne vlada grobna tišina. I ti kao da hodaš odlučnije.
Teško ti je izgovarati riječi. Teško ti je započeti komunikaciju s onim koji hoda pored tebe, a šuti. Upravo zato što šuti. Ljuti te to. Ti hoćeš sugovornika koji ne dopušta da ijedno tvoje pitanje ostane neodgovoreno. On samo čeka da mu dopustiš da ti govori, da te uhvati za ruku.
Dok ti vjetar mrsi kosu molim te da smogneš snage govoriti, pa čak i da mu samo kažeš: „Znaš, Isuse, ne razumijem. Tvrdiš da me voliš, a ovoliko nejasnoće, nemira, pitanja, snova… Samo pustinja. Tvrdiš da se brineš za mene, ali tvoji su planovi čudni. Ne vidim smisao ovog puta, ne razumijem čemu toliko prepreka koje se samo ruše po stazama moga života. Samo zidovi.“ Isus i dalje šuti. Riječi su suvišne. On ne stavlja sol na tvoje rane. Samo te promatra da bi ih liječio kad mu ti dopustiš.
Pogledaj Njegove rane, On dobro zna sve tvoje boli
Vidiš li kako podiže svoje ruke na kojima su duboke rane? Te rane, ne izgledaju nimalo lijepo. Sad već spuštaš pogled i promatraš one na nogama. Možeš se sjetiti i rane na boku, rane na ramenu. Za posramiti je se koliko mu prigovaraš. Onome koji je prošao pustinju, krvav znoj, križni put. Onome koji je poljubio križ. Njemu, u čiji križ je utkano i tvoje ime. Tvoje tvrdoglavo srce malo je omekšalo i dopuštaš mu da te zagrli. Sad otpusti svoj strah, borbe, ljutnju, sad dopusti da se sruše svi zidovi koje si gradila oko sebe. Ovo je tvoj trenutak s Isusom. Bogočovjek koji je postio četrdeset dana u pustinji i bio iskušavan, stoji pred tobom. Tko bi te mogao bolje razumjeti? Ni otac, ni majka, ni muž, ni zaručnik, ni prijatelj. Svoju pustinju suobliči s Njegovom. I On je bio gladan i žedan – zemaljske ljubavi, razumijevanja, prijatelja. Sunarodnjaci su ga razapeli, Juda ga je izdao, Petar, kojeg je posebno ljubio, ga je zatajio, ostali učenici i prijatelji su pobjegli. Kakva li je tek bila Njegova patnja, Njegova pustinja?
Ali… Znaš, pustinja nije nužno suha i bezvodna. Pustinja nije kraj, ako ti to ne dopustiš. Pronađi oazu u svojoj pustinji. Usmjeri svoje misli prema Ljubavi, dopusti da u tvojim ušima odzvanjaju Kristove riječi. Dopusti mu da nahrani i utaži tvoju žeđ. Nemoj sumnjati! Pruži mu ruku da te izvede iz tvoje pustinje.
Dopusti Isusu da učini nešto za tebe
Najteži je prvi korak – povjerovati da On želi nešto učiniti baš za tebe! Reci mu: „Isuse, ja vjerujem!“
Ponekad je teško izaći iz pustinje jer i mi moramo nešto napraviti. U ovom korizmenom vremenu, evo ti prilike! Promotri svoj život. Ako možeš i kad možeš, odluči se na post, Njemu za ljubav. Odluči da ćeš biti sretna unatoč izvanjskim okolnostima. Vidiš koliko je oko tebe ljudi kojima možeš učiniti dobro djelo! Poželi prodavačici u trgovini lijep dan, više moli, moli za one koji ne mogu moliti, volontiraj, smanji vrijeme koje provodiš na društvenim mrežama, a više se druži sa svojom obitelji. Odluči da nećeš reći lošu riječ, radije biraj izgovarati riječi nade. Donesi osmijehom radost onima kojima je potrebna. Zauzmi se za one koji trpe. Sigurno možeš pronaći još mnogo malih djela ljubavi koje možeš učiniti sebi i drugima.
I, ne mora sve uvijek u tvom životu biti onako kako si ti zamislila. Ako ne bude, to nije izgovor da mu okreneš leđa. Radije iskoristi ovo korizmeno vrijeme kao pripremu za Isusovo uskrsnuće i neka u Njegovom uskrsnuću uskrsne i sva tvoja bol.
Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: Wolfgang Hasselmann – Unsplash
