Ne trebate čitati Knjigu Postanka kako biste vidjele da je Bog stvorio muškarca i ženu. Ali jeste li se ikada zapitale zašto je vas stvorio kao ženu, a ne kao muškarca? Živimo u vremenu kada je moguće promijeniti spol kao kečap i senf, kada je muškarcima dopušteno da se odijevaju kao žene, a ženama kao muškarci. U krizi smo identiteta i vrijeme je da saznate zašto vas je Bog stvorio kao takve.
Kako kontracepcijska industrija uništava ženama tijelo i komada njihova srca?
Bog je stvorio vaše žensko srce koje može dati i primiti istinsku ljubav. Ipak, zašto se svakodnevno vaše srce lomi zbog kulture koja je slijepa za vaše nezamjenjivo dostojanstvo? Pogledajmo samo kako kontracepcijska industrija uništava ne samo ženino tijelo već komada i njezino srce.
Jesu li postojala vremena kada žena nije bila meta zlostavljanja, boli i laži? Jesu li postojala vremena kada žena nije bila nečije vlasništvo, tek sredstvo za neki cilj, nešto zamjenjivo, a ne netko nezamjenjiv?
Naša priča započinje u Edenskom vrtu, gdje ne postoje bludne obmane i jedini jezik je bio jezik same Ljubavi.
Podsjetimo se priče. Sotona ide Evi, ne Adamu. Primijetite kako je žena posebna đavlova meta od samih početaka Stvaranja. Sotona želi Evin pad zbog svoje ohole ljubomore. Eva je ogledalo Božje kreativne ljepote. Eva nije samo ljepša od Lucifera, već ima i moć dati život. Lucifer zasigurno mrzi tebe i sve žene, posebno zato što je Spasitelj rođen od žene. Žene su za Sotonu prijetnja njegovoj misiji uništenja života.
Mislim da sa sigurnošću možemo reći da je Sotona presretan s našom kulturom smrti. Žene su još od prvog zalogaja jabuke povjerovale u njegove laži koje uništavaju život. Pogledajte kako žene gledaju na trudnoću: bolest koja se treba izbjeći na sve načine i svim mogućim sredstvima. Žene se hrane ovom kulturom smrti i zato radije prihvaćaju lažnu ljubav od prave.
Naša trenutna kriza identiteta vuče korijen iz Edenskog vrta. Eva je u vrtu radije pozvala Adama u njegovu smrt nego u bolji život. Međutim, ni Adam, koji je stajao pokraj Eve, nije nevin. U vrtu je Adam, umjesto zauzimanja svoje zaštitničke ulogu, pasivno dozvolio Evi da ih oboje posrami umjesto da ih proslavi.
Iz priče o padu shvaćamo da kada žena i muškarac prestanu biti ono što bi trebali biti, prestanu govoriti jezikom same Ljubavi, a to je Bog. Adam i Eva su uklonili Boga iz središta svog odnosa i u tom trenutku su shvatili da su goli te su osjetili sram. U tom trenutku su prognani iz raja. I mi također svakodnevno padamo, kada uklonimo Ljubav s naših putova i Njega zamijenimo krivotvorinom.
Požuda nastoji uzeti, dok ljubav nastoji dati – i muškarcima i ženama
Žene, stvorene smo kako bismo dale i primile pravu ljubav. Požuda, bilo da smo njezin objekt ili njezin voljni uzrok, uvijek uništava naša srca. To je kao kada stavite krivo gorivo u automobil. Automobil može voziti nekoliko stotina kilometara, ali će se sigurno, nasred puta pokvariti. Zapamtite ovo: požuda nastoji uzeti, dok ljubav nastoji dati. Požuda je sebična, dok je ljubav nesebična. Požuda je nekontrolirana želja, dok je ljubav kontrolirana odluka.
Bog je iz Ljubavi poslao svoga jedinog Sina kako bi otkupio našu ženstvenost. Izazivam vas da stavite Boga u središte svih vaših odnosa kako bi Ljubav bila prigrljena kao jedini pravi i dostojanstveni jezik između muškarca i žene.
„(…) Muško i žensko stvori ih (…) i bijaše veoma dobro.“ (Post 1,27-31)
Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Unsplash
