Tijelo govori o plodu

U naša tijela upisan je Božji zakon. Funkcioniranje tijela može nam biti jasna pouka o dobrom i lošem. Na tom tragu donosimo razmišljanje jednog muškarca o abortusu.

60

Definitivno najodvratniji način pobačaja je korištenje abortivnih pilula. Preporučuje se da ih trudnice upijaju od petog do sedmog tjedna trudnoće.

U tom razdoblju, od 35. pa do 50. dana postojanja, fetusu se počinju razvijati oči, ruke i noge, registriraju se prvi moždani valovi, počinju rasti nokti, formiraju se usna šupljina i usne, za zaštitu očiju nastaju kapci, fetus pliva i udara po ovojnici maternice, hrskavica koja tvori skelet prelazi u kosti, organi zauzimaju svoj konačni položaj, pred kraj 8. tjedna fetus može čuti, a što je najvažnije, počinju mu se formirati otisci prstiju – dobiva biološki identitet, pored onog vječnog.

Što si učinila “majko”?

A što čini majka? “Majka”. Uzima pilulu koja postaje otrov, odnosno kiselina koja počinje sve to otapati u jednu amorfnu masu, kažu da lakše iscuri van kroz grlić maternice. Nakon toga, takva neuspjela majka svakodnevno krvari sljedeća dva mjeseca. Zapita li se: “Što si to učinila, ‘majko’?”, baš kao što Bog pita Kajina koji se krije po spiljama nakon ubojstva svog brata: “Zašto se kriješ, Kajine?”

U 19. stoljeću kao abortivno sredstvo se koristilo olovo – uz živu jedan od najjačih otrova među metalima. U Francuskoj je bila proširena abortivna metoda uzimanja rute (rutvice), somine (planinskoga gluhog smriča) ili ražene glavice (ražene gljivice). Ove biljke djelovale su kao svojevrsni otrovi izazivajući iritaciju i pobačaj, koji je često zapravo bio samo nuspojava trovanja probavnoga sustava ili tijela. I sad slijedi ono najzanimljivije i najporaznije. Dakle, nije to direktno uništavalo tijelo djeteta, i nije zbog toga dijete ubijeno, nego se događa ono veličanstveno u nama – tijelo majke prepoznaje da nešto nije u redu i prvo što nesebično čini: evakuira dijete iz maternice na sigurno. Nažalost, to “sigurno” je djetetova smrt.

Tijelo se priprema za djetetovo rođenje

Zamislite što se sljedeće događa u tijelu “majke”. Onim ženama, koje su pobacile nakon devetog tjedna trudnoće, može se dogoditi da im tijelo pokrene proizvodnju mlijeka, odnosno njemu slične tekućine. Takvo će mlijeko presahnuti tijekom jednog do četiriju tjedana. U takvom je slučaju preporučljivo nošenje grudnjaka svih 24 sata dnevno, kako ne bi došlo do pretjeranog nadraživanja dojki i bradavica. Tijelo se već lagano priprema za dojenje djeteta jer je registriralo da se dogodilo ono što se trebalo dogoditi nakon 40. tjedna trudnoće – djetetovo rođenje.

Zamislite, tijelo prepoznaje da se radi o djetetu, ono razmišlja unaprijed i cijelo je usredotočeno na taj sveti cilj, ali apologeti smrti to ne žele prepoznati. Fetus njima nije dijete, to je nakupina stanica koja nema um, tijelo, osjećaje. A mi tu govorimo tek o devetom tjednu trudnoće. Svaki tjedan u utrobi za fetus je vremensko razdoblje kojem bi ekvivalent bio otprilike pet godina u svijetu nas rođenih.

Dobra ruka lako može postati pandža smrti

U Hrvatskoj je abortus (čedomorstvo) na zahtjev trudnice, bez uključivanja liječničke komisije, može obaviti do desetog tjedna trudnoće. Kod liječnika opće prakse uzmete uputnicu za ginekologa, s njom odete u bolnicu, u kojoj ćete – među ostalim – obaviti i razgovor sa socijalnom radnicom. Ta socijalna radnica vrlo lako može biti Bojana Genov, Gordana Sobol ili Drago Prgomet, tako da ta “dobra ruka” savjetovanja može lako postati “pandža smrti”. Može se raditi o socijalnoj radnici koja će negirati post-abortivni stresni sindrom (PASS) i PTSP kojeg opisuju proganjajuće suicidalne misli. Danas je stres odgovor na svaki mogući neuspjeh, no, kad se radi i abortusu, sve je u redu, stresa nema. A psorijaza i prhut nastaju, eto, jer je ručak zagorio i rodbina javlja da stiže svaku sekundu ili, pak, jer je “troslojni Zewa Softis bio na akciji jučer u Plodinama, a ja tek sad vidjela?!”

I za kraj, ako fetus nije dijete, a svako dijete na ovom svijetu ima majku, ne razumijem kako feminističke udruge nisu još potegle inicijativu za preimenovanje mater-nice u Auschwitz ili Treblinku?

Ne zove se maternica bez razloga maternicom. U desetom tjednu, dijete hvata sve što mu se daje u ruku, i to čvrsto stišće, a prvo što bi htjelo stisnuti je majka.

Roko Bralić – Žena vrsna

Foto: Pexels.com

 

In this article