“Imati mozak poput Ferrarijevog trkaćeg automobila s kočnicama bicikle.” Dr. Edward M. Hallowell na takav je način objasnio dječaku što je ADHD.
Danas se mnogo piše o poteškoćama djece s ADHD-om. To je pojam koji se široko upotrebljava u govoru ili čak suprotno, negira kao izmišljotinu farmaceutske industrije. Postao je najčešće dijagnosticirana teškoća među djecom (do 10%), a postotak je porastao u posljednjih 10 godina (čak do 42% u SAD-u). O ADHD-u se najčešće piše pod terminima “deficit” i “poremećaj”, iako se već dugo nastoji istaknuti jake strane kao polaznu točku u obrazovanju i odgoju svakog djeteta, bez obzira na njegovu dob i dijagnozu. Važno je pomoći djetetu razumjeti što je ADHD i zašto sebe doživljava drugačijim od ostalih vršnjaka. Samopoštovanje je iznimno bitno graditi od početka djetetovog života.
Koje su jake strane djece s ADHD-om? Kako ih usmjeriti u onome što već posjeduju? Gdje potražiti?
Ovdje su nabrojane neke od osobina koje su prepoznate od strane znanstvenika, roditelja, ali i samoprocjenom osoba s ADHD-om, uz napomenu da ove osobine ne moraju biti zastupljene kod sve djece, a možda se “jakost” očituje i na nekim drugim poljima:
Imaginacija
Misaonu, kreativnu sposobnost pojedinca da stvori predodžbe o oblicima, karakteristikama i drugim svojstvima neke stvari, odnosa među stvarima ili odnosa među ljudima, koji tek trebaju nastati, nazivamo imaginacijom. Ona nije ograničena okvirom realnosti, pa nije čudo što se djecu s ovom izraženom sposobnošću naziva “dnevnim sanjarima”. Zbog ove osobine mogu, primjerice, postati dobri inovatori, umjetnici, kuhari.
Kreativnost
Uz imaginaciju usko se veže pojam kreativnosti, kao sposobnosti stvaranja i realiziranja novih ideja. To je vještina koja se može učiti i razvijati, a u komunikaciji su vrlo poželjna pitanja otvorenog tipa – gdje, kako, zašto, zbog čega, što ako i slično. Važno je djeci potkrepljivati pouzdanje u njihovo vlastito prosuđivanje i hrabrost za izlaganje vlastitih zamisli.
Znatiželja
Znatiželja je osnovni pokretač kognitivnog razvoja. Ona nažalost često biva potisnuta. Naime, zbog obveze poštivanja školskog programa, učitelji rijetko uspijevaju proširivati individualne potrebe i interese djece. Djeca na različite načine pokazuju znatiželju pa su neka od njih više usmjerena na vanjski svijet (imaju potrebu dodirivati, mirisati, trčati, gledati), dok su druga usmjerena na unutarnja stanja (vlastite misli i osjećaje).
Emotivnost i empatija
Emotivnost i empatija djece s ADHD-om nerijetko je vrlo izražena; vrlo često štite nezaštićene i mlađe od sebe. Možda upravo zbog izazova kojeg sami doživljavaju. U načelu, imaju izražen osjećaj za pravdu i ne boje se javno izreći ono što smatraju da je pravedno i nepravedno, a nerijetko su i jako velikodušna.
Hrabrost
Impulzivnost, kao je jedan od temeljnih simptoma ADHD-a, može imati i svoju drugu stranu – hrabrost za poduzimanje konkretne akcije bez prevelikih analiza i razmišljanja o njihovoj izvedivosti što u dobrom broju slučajeva može dovesti do pozitivnog ishoda.
Spontanost
Na sličan način možemo govoriti i o spontanosti, koja je u kontradiktornosti s kontrolom. Spontane osobe su prilagodljivije i bolje reagiraju na stres; sklone su mijenjaju planova i žive u sadašnjem trenutku.
Hiperfokus
Ova djeca sposobna su imati hiperfokus na područje vlastitog interesa tj. usmjeriti nevjerojatnu pažnju prema onome što sami smatraju zanimljivim i stimulativnim. To je gotovo paradoksalno, jer se zapravo govori o poremećaju pažnje. Pokušajte zapisati kada ste uočili duži interes kod djeteta? Koliko je to trajalo? Zašto je nestalo?
Nikada im nije dosadno
Njihova energija je nepresušna; oni žive za nove izazove, mjesta, događaje, prijatelje: zaista im nikada nije dosadno.
Upornost
Djeca s ADHD-om na svakodnevnoj razini se bore mnogo više nego njihovi vršnjaci s raznim izazovima. Najčešće su nazvana lijenom djecom, djecom kojoj treba više vremena. Međutim, ta borba nije uvijek loša – usmjerava ih na upornost.
Duhovitost
I nezaobilazno je spomenuti njihovu duhovitost. Smijeh je bitan! Duhovita djeca lakše se uklapaju u socijalnu sredinu, a također im se poboljšava i vlastito samopouzdanje.
Nemojte se nikada umoriti otkrivati jake strane vašeg djeteta koliko god one bile nezapažene u očima današnjeg svijeta. ADHD nema nikakve veze s vašim roditeljskim strategijama, ali ih možete s njim poboljšati. Djeci budite uzor i odvojite vrijeme za opušteno zajedništvo.
Ivana Belamarić, prof. rehabilitator – Žena vrsna
Foto: Pixabay
