Evo jedne stvarne pričice.
„Negdje na polovici vremena hodanja, otprilike dvije godine nakon što smo zaljubljeno držali rukama sreću, palo nam je pitanje s Neba (doslovno). A, glasilo je otprilike ovako: „Odričeš li se ti, Ivane, svoje Nataše ako Gospodin nju zatreba potpuno za sebe u duhovnom pozivu?“ Ili, „Dopuštaš li ti, Nataša, svome Ivanu da mu Bog bude na prvom mjestu, čak i prije tebe?“
Za naslutiti je da čitatelju-vjerniku sada dolazi spontan, pomalo siguran odgovor: „Da“. On je pak, drhteći, svoj odgovor poslao e-mailom ukratko: „Molim te, nemoj mi se više javljati. Volim te. Budi slobodna. Budi samo Božja.“
A ona? Ležeći potrbuške na krevetu, kao da joj je netko stisnuo srce i cijedio ga. Oplakala je sve njihove zajedničke dane, svoju sigurnost u njega, njihove snove, njihovu budućnost. Možda se čovjek treba bojati ovog trenutka. Bježati od Boga da mu ne posegne za najmilijma i zatraži ih za sebe, neprestano kružeći svijetom kao junaci grčke mitologije. U tom trenutku, bez imalo romantike, srce ti stvarno pukne.
„Trebalo mi je nekoliko sati da umrem sebi. I rekla sam: „Bože moj, dopuštam. Ako me trebaš bez njega, evo me.“ Tada sam doživjela Isusa na Križu osjetilima duše. Doslovno je izgubio najdražu osobu. Svog Oca. Meni je u tom trenutku bio najdraži moj Ivan. Izgubila sam ga, ili bolje rečeno, bila spremna izgubiti. Bog je iscenirao brdo i žrtvenik i Izaka i Abrahama, samo na neki nama blizak način. Odrekli smo se jedno drugoga poradi Boga. Plačući, krvareći, duboko proživljavajući svu težinu takve odluke. A, onda nam je Bog Abrahamov opet poslao odgovor s Neba (doslovno): „Vratite se jedno drugome.“
Bog sjeda na prvo mjesto, između muža i žene
Ponekad, Bog otvoreno zapita o prioritetima u životu. On nema ništa protiv ljubavi između muža i žene. Dapače, naš Bog se kupa u njoj. No, da bi sve ostale stvari bile pospremljene na svoje pravo mjesto, nužno je, poput Abrahama, urediti Božje mjesto u našem životu. A Njemu pripada najuzvišenije mjesto, najdublje mjesto koje voliš u sebi. Jer te je stvorio i ogolio svoj život za tebe. Tako brižno i nježno drži te na svom dlanu. Tako te božanski gleda i miluje. Svaki dan. Najsavršenije i najzaljubljenije od svih ljudskih pogleda.
Usudila bih se naslutiti: nužno je za ljubavnu sreću povjerovati Bogu i očistiti mu prvo mjesto. Bog je, slikovito gledajući, kao zrak koji postoji između tebe i mene, nas dvoje zaljubljenih, što nam dopušta da se gledamo u Nebeskom svjetlu. U svjetlu čišće ljubavi.
Priča o vjernosti uključuje troje: Boga, nju i njega. Kada je Bog sjeo na prvo mjesto između nje i njega, dogodilo se sažimanje osoba u jedno. I sve preostalo posložilo se na dobro mjesto. Upravo odabirom Božje volje započinje njihova priča o vjernosti Bogu, i potom s Njim jedno drugom. Samo jednom čovjeku kroz čitav život.
Videovrpca dana vjenčanja ulazi u dva stana, zadire do njihovih prijatelja, rodbine, roditelja, zumira njegovo odijelo i njezinu vjenčanicu. Taj dan bili su nasmijani, lepršavi, nevino bijeli. Držali su se za ruke pogledima i izgovarali obećanje za čitav život. Ona je zaplakala. Ljudi su pljeskali.
Tijelo Kristovo i Presveta Krv suobličili su ih u Kristu u kršćansko jedno. Jedno u obećanju. Jedno u braku. Njih dvoje su se združili dok ih smrt ne rastavi. Tako započinje nastavak „Priče o vjernosti“.
Zašto je Bog izmislio brak i zamislio ga između muža i žene?
„Brak je sakrament za spasenje drugih: poglavito drugoga, supruga, supruge, ali i djece, te napokon, čitave zajednice.“ (Govor pape Benedikta XVI. 31. kolovoza 2006.)
Neka budu jedno. Muž i žena zapravo su jedno drugom darovani s Neba da se ljube. I tako ljubeći se na zemlji, zagrljeni, stignu ponaosob u zagrljaj Vječnog Oca nakon smrti. On njoj da je dovede u Raj služeći mu. Ona njemu da po ljubavi prema njoj stigne u Raj. I tako uhvaćeni za ruke životnog odabira zapravo su prepušteni drugoj osobi. Njegovim navikama, njezinim ispadima. Njegovoj izbirljivosti u hrani, njenoj lijenosti u pripremanju obroka. Njegovim čarapama na kauču, njezinim količinama časopisa za recepte. Njegovim utakmicama, njezinim dugim razgovorima s prijateljicama. Njegovim tehničkim uređajima, njezinim poklončićima za mnogobrojne rođendane. Stoje nasuprot jedno drugom i započinju proces brušenja dok njezina osoba ne uđe u njegovu i njegova se ne otopi u njezinoj.
Papa Benedikt XVI. u svom govoru 9. veljače 2008. naglašava dublje značenje spolne različitosti od samo biološke. „Ovo jedinstvo dvoga sa sobom nosi u tijelima i dušama upisan odnos s drugim, ljubav prema drugome, zajedništvo među osobama koje pokazuje kako je pri stvaranju čovjeka upisana sličnost božanskom zajedništvu.“
Kugla i kvadar
Jednom sam vidjela skulpturu nekog umjetnika koja me se jako dojmila. Riječ je bila o kugli koja se udubila u kvadar. No, da bi kugla mogla ući u kvadar, klesar je morao izdubiti negativ kuglinog oblika na kvadru. Tako i brak. Muž i žena se brakom prožimaju, poništavaju, otkidaju tkivo svog tkiva, odriču se svojih navika i osjećaja da bi se s bračnim drugom proželi, utijesnili, sjedinili.
Takvo međusobno upotpunjavanje bračnih drugova ne predstavlja samo jedinstvo tjelesne konotacije, već ono započinje u dušama jednog i drugog. Oni se mijenjaju, istovremeno više nego ikad svjesni samih sebe. Jer, da bi se krenulo prema drugom moraš prvo poznavati sebe, biti siguran u svoju osobnost, želje i osjećaje. Da bi ljubio svoga bližnjega kao sebe samoga, trebaš prvo znati kako ljubiš sebe samoga.
Bračni drugovi se izlažu ogoljeni do srži svoje osobe kako bi primili onog drugog u sebe. Pri ulasku u brak, svjestan si sebe, svojih potreba i želja. Povrh svega, prethodno upoznavši Oca, sada s Njime krećeš na put. Na put posvećenja u dvoje. Vezan si privolom uz osobu koja je tvoj put do Neba. Ta osoba zaista je tvoja mogućnost da postaneš svet budeš li ju ljubio, poštovao u sve dane života svoga. Budeš li se odricao sebe i dopuštao Bogu da te njome brusi.
U Srži odnosa je Bog
Kada klesar brusi svoj kvadar, onda kvadar, gubeći vlastitu prašinu, trpi bol otkidanja, no istovremeno na mjesto bolnosti dobiva djelić tajanstvene novosti. Dopušta drugome, svojoj kugli, da ga popunjava svojim bićem. Ovako zamišljeno stapanje dvaju bračnih drugova u jedno ne bi bilo moguće bez dragovoljne žrtve pred Bogom. Ovo dvoje s početka teksta je ušlo u brak stavljajući u srž njihovog odnosa Boga.
Kvadre moj, boljet će te uljepšavanje. Kuglo voljena, zablistat ćeš udubljujući vlastitu osobnost u naše „mi“. A, onaj tko izgubi samoga sebe poradi svog brata, dobit će stostruko za život vječni. Predokus tog života možemo dirati već ovdje na zemlji. U braku.
Papa Benedikt XVI. u svojem govoru 10. svibnja 2007. potiče obitelji:
„Eros vas hoće uzdići prema božanskome, povesti nas izvan nas samih, ali upravo zbog toga zahtijeva put uzdizanja, odricanja, čišćenja i ozdravljenja. Ukratko, traži duh žrtve i odricanja radi većega dobra, a to je upravo Božja ljubav prema svemu… Prava će ljubav tražiti sve više sreću drugoga, sve će se više brinuti za njega, darivat će se i željeti postojati za drugoga.“
Eksplozije u odnosima
„Taj put zaustavio je automobil u ljutnji. Ja sam već neko vrijeme malim sitnim ujedima, zrncima ženske pakosti pokušavala dati do znanja da me povrijedio. Znaš li ono kad, šuteći, želiš da pomisli da mu je žao i da se ispriča. Tebi. Pa šuteći, mrzovoljno činiš neke stvari suprotne onome što bi volio. Šuteći ga na neki opasan način voliš i gnjaviš – a onda eksplodira. Sve! I ljutnja i šutnja i pretpostavke i njegovo neshvaćanje tvojeg svijeta. Eksplozija muškarca i žene pomiješana trenucima suza, izljevom istine, nježnosti, smijeha i tišine. Tišine u troje. Kad sve ono što si šutio izrekneš na svjetlo dana između sebe i njega, shvatiš da nije trebalo pomisliti da te neće razumjeti.“
Obično u tim malim eksplozijama između muža i žene nastanu nove šupljine, prostori za kuglu u kvadru. Zahvaljujući klesaru. Dragom, brižnom klesaru naših dvaju duša u jedno.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Marija Grgić
