Sutra počinje došašće, to privilegirano vrijeme koje nam Crkva daje kako bismo se sjetili da nismo odavde, da težimo nebu. Očekujemo dolazak našeg Kralja u blagdanu Božića želeći da nam srca budu barem na razini jaslica kako bi se rodio u njima. Očekujemo dolazak Krista u slavi i imamo na pameti da taj dolazak u sebi uključuje dolazak pred sudište gdje će se sva naša djela očitovati onakvima kakva jesu. Zato nam se ozbiljno zapitati što to nosimo sa sobom, kakva djela ćemo staviti pred noge Krista Kralja. I znamo da dostojna nisu. Znamo da i ona dobra imaju u sebi kukolj naše sebičnosti, oholosti… I pouzdajući se u Božje beskrajno milosrđe vapimo Gospodinu da nam dade milost obraćenja kako bi sva svoja djela usmjerili k Njemu koji je Put, Istina i Život.
Svatko ima svoj način pripreme za Kristov dolazak i Crkva nam je u svojoj riznici sačuvala obilje oružja u borbi protiv Kneza ovoga svijeta. U mnogim župama su nam na raspolaganju zornice, često uz molitvu Jutarnje iz Božanskog časoslova. Božja riječ nam je uvijek nadohvat ruke i uvijek nam govori, direktno i osobno. Mnogi se odluče na neka razmatranja, dodatno čitanje duhovnih klasika ili drugih duhovnih knjiga, molitvu krunice, češću ispovijed…
Došašće približeno djeci
Ono što se ja uvijek pitam kroz Crkvenu godinu, osobito u istaknutim vremenima adventa, korizme, i oko velikih blagdana, jest kako malenoj djeci prenijeti vjeru na njima razumljiv način, na aktivan i zabavan način. Nemojte me krivo shvatiti. Moja djeca vole moliti krunicu i smatraju da je to jako zabavno. Zaista. Ipak, mislim da je jako važno naći način da se Crkvena godina živi tako da se u njoj mogu pronaći i maleni trogodišnjaci, zaigrani predškolci, znatiželjni školarci pa i mi roditelji. Djeci su potrebne slike, uspomene, aktivnosti, tradicije. Sve to postaje dio njihovog blaga koje ih podržava i hrani kad se suočavaju sa svijetom i njegovom osudom vjere koju žive.
Tako mi nastojimo za svako vrijeme pronaći duhovan, zabavan i kreativan način da živimo vjeru u obitelji. Oslonjeni na tradiciju Crkve, stvaramo tradiciju svoje obitelji, punimo blagom posude svojih malih da bi imali za čim posegnuti kad se nađu ismijani i prezreni jer slijede Krista.
Odakle Jišajevo stablo?
Internet je mjesto gdje se očituje zadivljujuća i zastrašujuća moć slobodne volje. Možemo se susresti s istinskim užasima i istinskim divotama. Jedna divota je mogućnost da učimo jedni od drugih i da dijelimo svoja iskustva, da podržavamo i potičemo jedni druge u življenju Evanđelja.
Čitajući američke mame blogerice, naučila sam da je kod njih jako raširen način za življenje došašća s djecom, Jišajevo stablo. O čemu se radi? Ideja je da se kroz došašće s djecom prolazi kroz biblijsku povijest od stvaranja svijeta do Kristovog rođenja. Radimo to preko istaknutih biblijskih likova i njihovih priča. Uz svaki lik je vezana tema (pr. Abraham – vjera, povjerenje u Boga) i simbol kojeg objesimo na stablo koje predstavlja Jišajevo stablo tj. Kristovo rodoslovlje. Stablo može biti pravi bor koji ćete kasnije ukrasiti za Božić. Tako božićno drvce dobiva dodatnu simboliku: put do Krista. Ali moguće je od kartona ili hamer papira napraviti oblik stabla na zidu i na njega zakačiti ukrase. Ili iskoristiti nekakvu granu koja se stavi u vazu i na nju se vješaju ukrasi. Mogućnosti su brojne, samo aktivirajte maštu.
U našoj obitelji
Iako je Jišajevo stablo postala i naša obiteljska tradicija, nastojim svake godine unijeti nešto novo. Dok su svi bili manji nastojali smo tijekom dana pročitati priču i bojati lik koji je određen za taj dan, a uvečer bismo vješali ukras i imali kratku molitvu iz Vodiča kroz Jišajevo stablo. Imamo pripremljene ukrase koje možete preuzeti, isprintati i zalijepiti na tvrđi papir ili karton. Moja ideja je jednom napraviti divne ukrase od filca ili nešto slično. To mi još nije uspjelo. Zezne me ili novac ili vrijeme. No, ne treba komplicirati. Važno je hoditi. Bolje jednostavno nego nikako.
Ove godine sam odlučila napraviti koncepciju koja uključuje i malene i velike. Oblik stabla od filca bit će zakačen na zid. Na velikom hameru imamo zalijepljene omotnice, nešto kao adventski kalendar. U svakoj omotnici bit će kartica iz Vodiča za određeni dan, ukras za bojanje i dvije kartice s imenima. Jedno ime je od nekog od manje djece koje će tu večer imati privilegiju bojati ukras za stablo, a drugo ime od starijeg djeteta koje će imati zadatak ispričati biblijsku priču toga dana. Ukrase za bojanje smo preuzeli s interneta.
Večernja molitva kroz došašće
Moguće je cijelu priču pretvoriti u večernju molitvu s djecom. Tako mi radimo. Tata započinje večer znakom križa i uvodnom molitvom. Nakon pričanja biblijske priče i čitanja prigodnog ulomka iz Svetog pisma, otpjevat ćemo zajedno neku adventsku pjesmu. Slijedi desetica krunice i završna molitva iz Vodiča. Maleni mogu bojati svoju sliku iz bojanke dok molimo.
Za velike sam pripremila i adventske molitvene kartice koje sadrže čitanja dana, odabrani citat i ideju kako ga konkretno živjeti. Svako jutro ćemo izvući karticu tog dana, pročitati čitanja koja nam je pripremila Majka Crkva te nastojati kroz dan nositi istaknuti citat živeći ga konkretno. Možda vam se moj poticaj neće svidjeti. Nema veze. Započnite dan s Božjom Riječi i dopustite joj da vam govori. Ona je uvijek rječita i konkretna. Upravo za vas. Baš za situaciju u kojoj se nalazite. Potrebno je samo dati joj malo vremena i tišine. Prepustiti joj se. Osluškivati njen šapat. Ta čitava Biblija je pisana kako bi ti Bog svakog dana mogao reći: Ljubim te! S tobom sam u svemu i zauvijek. Ne boj se!
Neka vam ovo došašće bude na blagoslov i obraćenje!
Za naše male čitatelje pripremili smo Adventsku bojanku koja prati likove Jišajevog stabla. Možete je ispisati u a4 ili a5 formatu. Preporučeni format za molitvene kartice je veličina manje fotografije: 9×13 cm.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Pixabay
