Prošlo je sedam godina otkad sam se preselila u drugi grad i ne živim blizu svoje obitelji. Od prvog dana redovito telefoniram s mamom. Budući da imam puno aktivnosti i izazovan raspored, uglavnom se ti pozivi odvijaju dok nekud hodam, vraćam se s posla i slično. Ponekad osjećam grižnju savjesti zbog toga što je riječ o osobi koja mi je neizmjerno važna, a čini se kao da joj dajem mrvice svog vremena i premalo svoje koncentrirane pozornosti.
Dobro je raditi stvari usput, samo nije dovoljno
Ipak, mama nikada nije prigovorila. Ona je sretna što mislim na nju i što joj se nastojim javiti i u najvećoj gužvi. Uvijek rado sasluša moje brige i borbe, moje male sretne trenutke i obavijesti o svakom mom novom projektu.
Kratki, usputni razgovori ne znače da mi nije stalo. Sve dok naša komunikacija ne postane samo to. Tad bi grižnja savjesti bila opravdana. Onda kada ne bih jednom tjedno izdvojila vrijeme za razgovor samo s njom. Onda kada ne bih jednom mjesečno došla kući i provela jutro samo s njom uz kavu i doručak.
Dobro je obavljati stvari usput i dati nekome do znanja da misliš na njega, ali nije i dovoljno.
Ako imaš grižnju savjesti, promisli o ovoj slici i ne dopusti da te misli spriječe da se obratiš Gospi
Pokušala sam ovo promišljanje primijeniti i na svoj odnos s Marijom, nebeskom Majkom. Najčešće dnevnu krunicu molim u tramvaju, dok se ujutro vozim na posao. Nekad mi bude dana milost da me ništa ne omete. Nekad me prekine poziv, zamislim se, uspavam se, zaboravim na kojoj sam desetici ili otajstvu. Često zbog toga imam grižnju savjesti.
Ona uvijek misli na mene i sve daje za mene, a ja nisam u stanju ni izmoliti krunicu kako treba.
Vjerujem da je i tebi bar jednom ovo prošlo kroz misli. Nedavno sam čula dobro, kratko, mudro promišljanje na tu temu: „Bolje izmoliti krunicu nekako, nego nikako.” I to je zaista istina.
Ako si mama, zamisli da ti dijete, obuzeto igrom ili učenjem, usred svog rada ili igre zastane, dođe do tebe i poljubi te ili ti donese cvijet. I otrči dalje. Bi li se ljutila? Ili bi ti to izmamilo osmijeh?
Svaka Zdravomarija je naš dar Gospi. Bila to kratka, usputna porukica na hladnjaku: „Mama, volim te” ili dugo popodne provedeno zajedno u potpunosti posvećeno samo mami.
Usputno je potrebno. Nije dovoljno. Ali nije ni razlog za grižnju savjesti. Ona vidi i zna da se trudiš i drag joj je svaki tvoj darovani trenutak. Mila joj je tvoja ustrajnost i želja da pronađeš i neko vrijeme samo za Nju. Uvijek te radosno čeka, ruku raširenih za zagrljaj, uha spremnog za slušanje i srca spremnog za ljubav.
Navrati joj često. Ne ustručavaj se.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Alex Suprun – Unsplash
