Nedavno sam za Majčin dan pročitala jednu originalnu čestitku. Ne moram posebno ni spominjati koliko su bezlični svi ti pusti gif-ovi i proslijeđene slike s porukama koje više ni ne čitamo već ih samo otvorimo da nam ne stoji ona dosadna brojčica nepročitanih poruka. Vjerujem da je većini tako lakše i brže odraditi formalnost, ali pitam se, koliko teško može biti natipkati tih nekoliko riječi…
Uglavnom, ova predivna čestitka, koja me se dojmila, napisana na engleskom jeziku, u slobodnom prijevodu bi glasila:
Sveta Margareta Škotska rodila je osmero djece. Djevica Marija samo Jedno. Sveta Elizabeth Ann Seton bila je udovica i samohrana majka. Sveta Helena bila je razvedena samohrana majka. Sveta Margareta Kortonska imala je izvanbračno dijete. Sveta Ana bila je kućanica. Sveta Zelie Martin bila je majka koja je radila od kuće. Sveta Ivana Beretta Molla bila je majka koja radila izvan kuće. Sveta Klotilda imala je sretan brak. Sveta Rita imala je težak brak. Ipak, svaka od njih nam je primjer katoličkog majčinstva.
Sretan Majčin dan svim najrazličitijim majkama svijeta!
Koliko je ovo bilo predivno i ohrabrujuće za pročitati. Za mene je to podsjetnik da Gospodin ne traži svece već ih stvara! Svjestan je On itekako u kakvim sve okolnostima živimo i da život nosi neočekivane situacije, a koje nismo planirali niti im se nadali. No, Njemu je samo potrebna naša vjernost i naša „običnost“.
Usputni razgovor ispred bolnice
A jednu takvu, vjernu majku sam igrom slučaja nedavno susrela. Tek nakon nekog vremena, kad mi su mi se slegnuli dojmovi proživljenog dana, postala sam svjesna veličine njezinih riječi.
Naime, na hitnom prijemu zatekla se baš ta majka sa svojim petogodišnjim sinom u pratnji supruga. Dok smo čekali svatko svoje nalaze, majka se upustila u razgovor s jednim gospodinom. Simpatični gospodin iz Dalmatinske zagore, kako i priliči, dičio se svojim unucima i pršutima. Onda je u jednom trenutku upitao majku koliko ona ima djece. Majka je rado prihvatila razgovor i kratko odgovorila: „Imamo samo sina, pet godina.“
Nastao je na djelić sekunde onaj vječno prepoznatljiv muk neugodne tišine koji je majka odmah prekinula. „Nismo mogli imati djece 9 godina.“ Sva sam se pretvorila u uho i jako me zanimao nastavak razgovora. Toliko puta me oduševi naš narod svojom neposrednošću, pogotovo na nekim specifičnim mjestima gdje dijelimo svoje muke pa se srce automatski otvori.
Vjernost naizgled običnog bračnog para
Majka je nastavila: „Nismo mogli imati djece 9 godina. Radili smo nalaze, liječnici nam nikada nisu znali reći u čemu je problem. Sve su nam moguće opcije dali pa i umjetnu oplodnju.“ Mislila sam da će možda na tome stati. Ruku na srce, već i s ovime je podijelila vrlo važan djelić svoga života sa strancima.
Ali majka je kratko zaključila: „Suprug i ja smo odbili. Nismo htjeli umjetnu oplodnju ni u kojem slučaju. Ako je Božja volja da imamo dijete, tako će biti.“ I nakon 9 godina očitovala se Božja volja! Roditelji su dobili svoj najveći životni blagoslov, dijete koje će ih čitav život podsjećati koliko Bog cijeni našu vjernost i uvijek uzvraća ljubavlju.
Ovakvi sitni životni isječci koji ni po kakvim mjerilima nisu neki spektakularni događaji, ali jesu dio jednog spektakularnog niza koji Bog slaže i plete, ispreplićući životne priče svjedočanstvima upravo ovakvih ljudi kao što je ova majka koja živeći svoju vjeru daje primjer hoda prema svetosti.
Sudimo li druge pretpostavljajući što je u njihovom srcu?
Mene je oduševila jer je bila spremna sa svojim suprugom prihvatiti Božju volju pa bio to i križ koji će nositi. Mislim da je to jedna veličina vjere vrijedna divljenja. Mi smo, kao vjernici, dužni biti otvoreni životu, a kad ide sve „po planu“ to nam i ne predstavlja neki problem. Međutim, vjernost se kuša u nevolji, a ova je majka zaslužila čestitku! Pouka je to i za sve trenutke u kojima ishitreno osuđujemo druge jer se ne uklapaju u kalup vjerničkog savršenstva u kojem su sve kućice ispunjene kvačicom. Ne znamo detalje tuđih životnih priča, ne znamo što se događa unutar nepoznatih zidova, a najmanje znamo što se događa unutar tuđih srdaca. Znamo jedino da Bog ljubi svakog od nas i uzvraća svakome tko traži Njegovu blizinu. Ponekad je dovoljno samo osluškivati (ili prisluškivati kao u mom slučaju).
Htjela sam majci ovog dječaka i sama uputiti nekoliko riječi iako nisam bila izravno uključena u razgovor, ali u međuvremenu je otišla sa svojom obitelji. Ako slučajno bude čitala ovaj tekst i prepoznala se u njemu, samo želim reći kako sam sigurna da će im njihov dugoočekivani sin zasigurno donijeti još velikih životnih blagoslova.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Paul Skorupskas – Unsplash
