U našim životima postoje prekrasni trenuci kada Bog uslišava naše molitve. Možda se radi o nečemu za što smo molili godinama ili nečemu za što smo mislili da se nikada neće uslišiti. Možda takav odgovor nismo očekivali ni u najluđim snovima te je sve ispalo bolje nego što smo ikada mogli zamisliti. Možda Bog nije uslišao tvoju molitvu, ali se na to možeš osvrnuti sa zahvalnošću jer se u tvom životu umjesto toga dogodilo nešto puno bolje.
Ti prekrasni trenuci milosti, iako se mogu činiti rijetki, mogu biti istinski životni podsjetnici da Bog naše živote drži na dlanovima svojih ruku i da nas ljubi. Izazov je u svakom trenutku vjerovati da je to istina, ali opipljivi trenuci milosti i uslišane molitve povremeno dolaze u naš život kako bi nam pomogli na tom putu.
Iako je uistinu važno njegovati svakodnevni „stav zahvalnosti“, kako možemo izraziti zahvalnost za posebno „velike“ uslišane molitve ili duhovne darove? Lako je dobiti odgovor na molitvu, Bogu površno „zahvaliti“ te nastaviti dalje svojim putem, ponovno vodeći brigu za svoj život. Ili nas može preplaviti osjećaj da se nikada nećemo moći odužiti Bogu za njegovu dobrotu prema nama. Stoga, što možemo učiniti? Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da započnete.
1. Izmolite krunicu kao zahvalu
Ako vaša krunica obično počinje s cijelom listom nakana i molbi, odvojite vrijeme kako biste izmolili krunicu kao zahvalu za sve ono što ste primili. Te „krunice zahvale“ mogu vam postati i navika. Dobro je tražiti od Boga ono što nam treba, ali ako odvajamo vrijeme kako bismo posebno zahvalili Bogu, onda je naša zahvalnost posebno naglašena i imamo više vremena razmišljati o njoj i ne žuriti dalje.
Ili, možete odlučiti da ćete određeni broj dana moliti molitvu zahvale. To može biti nešto što ste napisali sami, možete moliti molitvu zahvale za Božje blagoslove nekog sveca ili izabrati neki prikladan psalam.
2. Budite specifični u zahvalama kao što ste i u molbama
Ako ste imalo poput mene, ja mogu biti jako detaljna kad se molim za nešto što želim ili trebam: „Molim te, Bože, evo zašto trebam ovo, e, i da, usput…“, itd. Kada zahvaljujem Bogu za nešto, na to potrošim puno manje vremena! Možda zato što ne vjerujem dovoljno odlučno da je tu molitvu uistinu uslišio Bog te da se ne radi samo o slučajnosti koja će mi biti oduzeta, ili zato što sam previše lijena i želim odmah preskočiti na sljedeću najbolju stvar koju mi Bog može dati. U svakom slučaju, uzeti vremena kako bismo uistinu izrazili zahvalu Bogu i potanko razmislili zašto smo zahvalni najbolji je način za istražiti dar koji nam je darovan i usaditi zahvalnost u naše živote. U tome nam može pomoći i povremeno sastavljanje popisa ili pisanje dnevnika zahvalnosti.
3. Nastavite biti zahvalni, posebno u malim stvarima
Lako je brzo zaboraviti što je Bog učinio za nas ili što nam je dao. Nakon što se snažno oslonimo na Boga nakon dužeg razdoblja patnje, kada se vratimo u normalu možemo odbaciti Boga kako bismo mogli nastaviti upravljati svojim životima. Možemo sami sebi reći da ne trebamo Boga kada sve ide dobro. Ali vjera u Boga je odnos i prijateljstvo u kojem se dijele i radosti i žalosti. To je prijateljstvo na kojem se i dalje radi, bez obzira imamo li osjećaj „potrebe“ ili ne. Dakle, jedan od najboljih načina da zahvalimo Bogu je da jednostavno nastavimo raditi ono što znamo da je ispravno, sve do najmanjih, dosadnih stvari koje nam se baš i ne da raditi, kao što su dnevna molitva, kućanski poslovi, svakodnevni pošteni život te stalno ulaganje vremena u oživljavanje prijateljstva s Bogom.
4. Prikažite misu u zahvalu za uslišanu molitvu
Ovaj način je jednostavan, ali prekrasan. Što može biti bolje od toga da se sveta misna žrtva prikaže u zahvalu za ono što ste primili? Pitajte svog župnika ili pošaljite zahtjev nekoj redovničkoj zajednici. Ne morate detaljno navesti razlog, misa se može služiti „na nakanu“ ili „za zahvalu“. Ako želite određeni datum, možda ćete morati pitati unaprijed.
5. Obilježite svake godine svoju zahvalnost
U rujnu 2012. primila sam nevjerojatno uslišanje jedne molitve. Bilo je toliko čudesno da sam se zavjetovala da nikada neću zaboraviti što mi je dano toga dana. Svake godine od tada zabilježim taj dan u svom rokovniku i pobrinem se da ga obilježim na neki način. Možete dati služiti misu na taj dan svake godine, možete dati prilog nekom svetištu ili nekoj dobrotvornoj organizaciji ili možete organizirati proslavu za obitelj ili prijatelje. Sve su to načini na koje se možete pobrinuti da nikada ne zaboravite taj nevjerojatan dar koji ste primili!
6. Podijelite svoju priču i odužite se!
Sv. Petar je napisao:
„Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15).
Nećemo svi imati priliku podijeliti svoju priču u obliku svjedočanstva na nekoj duhovnoj obnovi (ali ako imate priliku, potičem vas na to!), ali će možda biti drugih načina na koje ćete moći podijeliti dobrotu onog što vam je Bog dao. Možda je netko u sličnoj situaciji kao i vi te mu dijeleći svoju priču možete pomoći. Svatko je iskusio trenutak kada mu normalan, jednostavan razgovor s prijateljem na kraju spasi život. Kada se netko drugi otvori i podijeli sličnu situaciju u svom životu to može imati stvaran pozitivan i dugotrajan utjecaj na naše živote. Volontiranje, davanje priloga ili oduživanje na neki drugi način može biti prilika za iskazivanje zahvalnosti za darove koje smo u životu primili.
7. Naposljetku, znajte…
Najveći čin štovanja koji možemo iskazati Bogu je da mu dopustimo da nam dade samog sebe.
Nikada se nećemo moći Bogu odužiti za sve što nam je dao, ali ne trebamo zbog toga očajavati. Ne trebamo luđački pokušavati prikupiti dovoljno zahvalnosti kako bismo Boga zadovoljili i usrećili. Bog daje slobodno i možemo mu pokušati slobodno uzvratiti, ali ono što Bog traži od nas zauzvrat je rast u čestitosti i prijateljstvu s Njim. On nam ne daje ove darove kako bi nas opteretio, već kako bi nam pomogao živjeti ispunjene i radosne živote koji su puni Božjeg svjetla. Stoga – samo dopustite Bogu da vam da samoga sebe i nastojte se u Njemu radovati i uživati.
Ruth Baker – Catholik link
Prevela: Anđela Pivac
Foto: Alexander Krivitskiy – Unsplash