Primjećujemo li trudnice oko sebe? Na koji način im pristupamo? Pomalo se kod nas uvlači percepcija kako je idealno mršavo, mlado, besprijekorno. Što biste rekli trudnici naboranoj, punoj strija, natečenoj, s velikim trbuhom, zapuhanoj? Obično se svijetu takav prizor ne uklapa u ono kako je žena poželjna izgledati, pomalo je neukalupljen u današnji ideal ljepote taj prekrasni trudnički imidž.
Bogu je trudnoća neodoljiva
Sada se zamislimo kako Bog gleda na ljepotu žene, a posebno na ljepotu trudničkog tijela. Njemu je zasigurno neodoljivo, raduje Ga rendgenska slika majke i njenog djetešca uklopljenog u jedno. Bogu je drago, neopisivo milo pogledati na sklad fizičke građe trudnice. I koliko je samo darivanja, poništenja same sebe utkano prirodno u širenje ženskog tijela kako bi se oslobodio prostor za jedan novi život.
Promišljajući o Božjem pogledu na blagoslovljeno stanje žene, želim od srca pokloniti svim ispupčenim, natečenim, otežanim, sporim ženama, trudnicama, ove riječi kao pohvalu trudnoći i sebedarju; pokušati tek naslutiti izričajem divotu trudničkog stanja.
A potom, još više ih poklanjam onim predivnim ženama koje ne mogu postati majke zbog fizičke neplodnosti i nekih drugih razloga ili su se toga odrekle kako bi služile Gospodinu kao duhovne majke. Želim i vama reći da ste mu neodoljive u čežnji koju nosite u svom srcu.
Trudnoća je predivan oblik žene
Velika ljepota žene jest trudnoća.
Ona je spoj majčinstva i sinovstva,
poljubac koji cvjeta iz dubine plodne vode.
Trudnički stomak, mali – veliki – široki – bilokakvi,
stomak je sigurnosti, plivanja nedužnih tijela u utrobi kraljice,
kraljice trudnice.
Dođite, prijatelji, poklonite trudnicama cvijeće nježnosti,
obdarite ih ljepotom izričaja,
toplinom riječi koje struje iz dobrote.
Kada vidim trudnicu, ja ugledam i čitavo jedno Nebo u Njenim očima.
Patnju nošenja koja cvjeta u život
(trudnice su ode životu).
Topla ostvarenja ženskosti u produženje vrste,
u napučenje Zemlje,
u prsten povijesti,
kadenu koja povezuje jučer – danas – sutra.
Trudničko tijelo predivan je oblik žene.
Na njemu namočene oči,
oči boje trenutka i boje spremnosti na davanje,
prostranstvo mira.
Tijelo zagrebano strijama pucanja moga u tebe,
u tvoje biti (dijete),
obline pretvorene u zakrivljenost beskonačnog prostora života,
obline zaobljene u čovjeka;
natečeni prste i noge koje potapaju mekanom silinom žara za borbu;
nagost otvorena za struju protoka,
za rođenje djeteta,
za prolazak obitelji u još jedan prst iste ruke koji se ne voli više,
niti se voli manje,
nego samo povećava voljenje srca na dublje,
na šire,
ekspandirajući kao što svemir širi postojanje u beskraj.
Marija Grgić / Žena vrsna
Foto: TeiTo
