Na općoj audijenciji 22. lipnja 2011. godine papa Benedikt XVI. tumačio je okupljenima psalme – što su i zašto ih trebamo moliti. Izdvojili smo za vas nekoliko papinih misli.
„Psaltir se predstavlja kao `zbirka obrazaca` molitava, zbirka od stotinu i pedeset psalama koje biblijska tradicija daje vjerničkom puku da postanu njegova molitva, njegov način obraćanja Bogu i izgrađivanja odnosa s njim. U toj je knjizi izraženo cjelokupno ljudsko iskustvo sa svojim mnogostrukim nijansama i čitav spektar osjećaja koji prate ljudski život. U psalmima se isprepliću i izražavaju radost i trpljenje, želja za Bogom i svijest o vlastitoj nedostojnosti, sreća i osjećaj napuštenosti, vjera u Boga i bolna samoća, punina života i strah od smrti. Cjelokupna se vjernikova stvarnost slijeva u te molitve koje su najprije izraelski narod, a zatim Crkva preuzeli kao povlašteno posredovanje odnosa s jedinim Bogom i prikladni odgovor na njegovo objavljenje u povijesti.“ – poručio je papa Benedikt XVI.
Vrste molitve u psalmima
„Moguće je prepoznati dva velika područja koja sažimaju molitvu psaltira: prošnja, povezana s jadikovkom, i hvala. To su dvije međusobno povezane i gotovo neodvojive dimenzije, jer je prošnja nadahnuta sigurnošću da će Bog odgovoriti i to otvara k hvali i zahvaljivanju; a hvala i zahvaljivanje proizlaze iz iskustva primljenog spasenja, koje pretpostavlja potrebu koju prošnja izražava.
U prošnji molitelj iznosi svoju žalopojku i opisuje svoju situaciju tjeskobe, opasnosti, napuštenosti ili, kao u pokorničkim psalmima, ispovijeda grijeh i moli da mu se oprosti. On iznosi Gospodinu svoje potrebe u nadi da će ga Bog čuti i to uključuje neko priznavanje Boga kao dobrog, kao onoga koji želi dobro i koji je `ljubitelj života` (usp. Mudr 11, 26), spreman priteći u pomoć, spasiti, oprostiti. Ovako, na primjer, moli psalmist u Psalmu 31: `Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada […] Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.` (r. 2.5) Već u jadikovki, dakle, može izaći na vidjelo nešto od hvale, koja se unaprijed nagoviješta u pouzdanju u Božji zahvat, a zatim postaje eksplicitna kada spasenje postane stvarnost.
Slično tome, u psalmima veličanja i hvale, spominjući se primljenog dara ili razmatrajući veličinu Božjeg milosrđa, prepoznaje se također vlastitu malenost i potrebu za spasenjem, koja je u temelju prošnje. Ispovijeda se tako Bogu da je čovjek stvorenje koje je neizbježno označeno smrću, ali ipak u sebi nosi duboku želju za životom. Zato psalmist kliče u Psalmu 86: `Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.` (r. 12-13) Na taj način u molitvi psalama prošnja i hvala se isprepliću i stapaju u jednu jedincatu pjesmu koja slavi vječnu milost Gospodina koji se prigiba na našu krhkost.“
Psalmi nas uče moliti
„Psalmi su dani vjerniku kao molitvenik, kojem je jedini cilj postati molitva onoga koji ih prihvaća i njima se obraća Gospodinu. Budući da su Božja riječ, onaj koji moli psalme govori Bogu samim Božjim riječima, obraćajući se njemu riječima koje nam on sam daje. Tako, moleći psalme, učimo se moliti. Oni su škola molitve.
Nešto slično događa se kada dijete tek počinje govoriti, ono uči naime izražavati vlastite osjećaje, emocije i potrebe riječima koje mu nisu urođene, već koje uči od svojih roditelja i onih koji žive oko njega. Ono što dijete želi izraziti je njegov vlastiti doživljaj, ali se pritom služi izražajnim sredstvom drugih ljudi; i on to malo-pomalo usvaja, riječi koje prihvaća postaju njegove riječi i po tim riječima uči također jedan način razmišljanja i osjećanja, pristupa čitavom svijetu pojmova i u njemu raste, uspostavlja odnos sa stvarnošću, s ljudima i s Bogom. Jezik njegovih roditelja postaje njegov, on govori riječima koje je primio od drugih koje su sada već postale njegove riječi.
Tako se događa s molitvom psalama. Oni su nam dani da se naučimo obraćati Bogu, razgovarati s njim, govoriti mu o nama njegovim riječima. I po tim riječima, bit će moguće također upoznati i prihvatiti kriterije njegova djelovanja i približiti se misteriju njegovih misli i njegovih putova (usp. Iz 55, 8-9), tako da sve više rastemo u vjeri i ljubavi. Kao što naše riječi nisu samo riječi, već nas uče stvarnom svijetu pojmova, tako i te molitve uče Božjem srcu, zbog čega ne samo da možemo govoriti s Bogom, već možemo naučiti tko je Bog i, učeći kako govoriti s njim, učimo biti ljudi, biti mi sami.“
Papin poziv vjernicima da mole psalme
Na kraju audijencije papa je pozvao vjernike da uzmu u ruke Knjigu psalama i puste Bogu da ih uči obraćati mu se: „Neka nam psaltir postane vodilja koja nam pomaže i prati nas iz dana u dan na putu molitve. I molimo i mi, poput Isusovih učenika, `Gospodine, nauči nas moliti` (Lk 11, 1), otvarajući srce da prihvatimo Učiteljevu molitvu, u kojoj sve molitve imaju puni izraz. Tako, postavši sinovima u Sinu, moći ćemo govoriti Bogu nazivajući ga Oče naš.“
Žena vrsna
Izvor: Vatican.va
Foto: Érica Viana – Cathopic
