Bio jednom jedan princ koji je tragao za ružom. Nije znao kakva ona treba biti. Jedini uvjet jest bio da miriše. Zaustavio bi se kraj neke, malo s njom pričao, mirisao ju, ali znao je da to nije ta odmah nakon drugog susreta. Bio je uvjeren. Tražio je „ono nešto“. Onaj trenutak. Zaustavio bi se pokraj neke druge ruže. Ni s njom ne bi bio zadovoljan. Potraga se nastavljala iz dana u dan. Sljedeća ruža zaokupirala ga je mjesec dana. No Mali je princ i u nju počeo sumnjati unatoč dobroj volji. Ozbiljno je uzeo k srcu njezine beznačajne riječi i postao veoma nesretan. Shvatio je: „Nisam ju trebao slušati. Nisam trebao posvetiti toliko vremena tom cvijetu. Pa to je samo cvijet. Opet sam izgubio svoje vrijeme. Opet sam nasamaren. Cvijet je tu da ga se gleda i miriše. I točka.“
Bio je nesretan i razočaran, odlučio je pobjeći
Bio je nesretan i razočaran, odlučio je pobjeći. Posvetio se duhovnom životu. Temeljito je čistio svoj planet, svoje srce. Iskorijenio sve izdanke baobaba, sve svoje aktivne vulkane. Puno je truda i godina uložio u to čišćenje. Oprostio se i sa svojom zadnjom ružom koja je bila nesretna zbog odlaska. Jedino što mu je zaželjela bilo je da bude sretan i slobodan. Sve nezgodne i nespretne riječi ruža je pustila i bila je samo ruža. Cvijet koji miriše i ogoljena sa svojim trnjem stajala je ispred princa. Vidio ju je u svom njezinu blještavilu i mraku. To je bila ona. I ona je shvatila istinu da nije savršena i da je često griješila. Ali cijenila je njegovu odlučnost da ode i krene u daljnju potragu za jednom jedinom ružom.
Mali je princ, tako pročišćen, lišen svih i svega, krenuo u dalek svijet. Sve je pustio i zaplovio u novu avanturu. Sretao je tako mnoge ljude. Ljude koji su slični njemu tražili svoje ruže, no kao i on nikada nisu bili zadovoljni jer su tražili „ono nešto“. Planinario je po visokim planinama, hodao po pustinjama, ulazio u crkve, hramove, prijateljevao s raznim narodima, čak i pio dobro vino… no nigdje nije pronašao ono što je tražio. Rastužila ga je činjenica da je njegova priča nalik stotinama priča drugih ljudi. Da svi tragaju za nečim što kao da ne postoji na ovom svijetu.
Priča o princu činila se nalik stotinama priča drugih ljudi
Mali je princ čak prestao pisati pjesme. Nije više vidio smisao u potrazi. Bio je sam i tako mu je bilo dobro. A onda je u njegov život ušla lisica koja ga je odmah privukla na način da ju je htio bolje upoznati. Nije znao zašto, ali je znao da sada treba biti uz nju. Lisica je po nečemu bila posebna. Nije odmah stvarala „prijateljstva“. Jer znala je… takva brzo izblijede. Rekla mu je da svaki dan sjedne sve bliže i bliže i da će ju tako pripitomiti. Naučila ga je da to znači graditi odnose, stvarati veze.
„Za mene si još samo mali dječak potpuno nalik na pet tisuća drugih dječaka. I ne trebaš mi. Ni ja tebi ne trebam. Za tebe sam samo lisica nalik na stotinu tisuća drugih lisica. Ali, ako me pripitomiš, trebat ćemo jedan drugoga. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu.“
Mali se princ odmah sjetio svih svojih potraga i počeo shvaćati kako je bio nestrpljiv, kako je premalo ostajao kod jedne ruže. Da ih nije cijenio. Sjetio se svoje zadnje ruže od koje je tako lako odustao kada je ona pokazala svoje trnje.
Prvo se bojao pripitomiti lisicu i to joj je otvoreno priznao.
„Nemam vremena. Pripitomio bih te, ali moram tražiti ružu, otkriti prijatelje i još puno toga.“
Lisica mu je na to odgovorila: „Poznajemo samo ono što pripitomimo. Ljudi više nemaju vremena ni za što. Da bilo što upoznaju. Kupuju već gotove stvari kod trgovaca, ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelje. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me. U bilo kojem trenu možeš otići. Ali moraš mi obećati da ćeš probati i da ćeš biti iskren.“
Odlučio je prihvatiti rizik
Mali je princ prihvatio rizik. Rekao je iskreno lisici da se boji, boji se da ju ne povrijedi, da ona njega ne povrijedi, ali odlučio je riskirati. Htio je pravog prijatelja.
Dok ju je pripitomljavao, lisica ga je mnogočemu naučila. Naučila ga je kako voljeti. Polako, strpljivo, iskreno. Naučila ga je kako da probudi dijete u sebi, dijete koje gleda srcem i čudi se novim otkrićima. Mali je princ shvatio da se treba odlučiti za ružu. Voljeti ju takvu kakva ona jest. Shvatio je da ju to čini posebnom i odlučio je ostati više vremena kraj nje i slušati samo njezin miris.
Došao je čas njihova rastanka. Lisica je plakala i Malom je princu bilo žao.
„Ti si kriva. Ti si mi govorila da ostanem, da uložim svoje vrijeme, da te pripitomim. Znao sam da će se ovo dogoditi. Ja moram ići. Ovo nije mjesto za mene. Povrijedio sam te, ali nisam htio.“
Lisica je plakala i dalje, ali je bila mirna: „I dalje ne shvaćaš. Toliko sam toga dobila od tebe. Moje je srce postalo mekše i toplije. I uvijek ću te sjećati. Vrijeme koje smo uložili jedan u drugoga ništa ne mijenja. Zar ne shvaćaš? Izgradili smo jedan odnos, dan po dan, žrtvovali se. Sada si spreman pronaći svoju ružu. I ja sam spremna. Kraj je samo novi početak. Oboje smo samo bliži onome što tražimo.“
Priča o princu uči da je bitno očima nevidljivo
Ponovila mu je dvije istine: „Samo se srcem dobro vidi, Bitno je očima nevidljivo te Vrijeme koje si uložio u svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom.“
Mali je princ bio miran, sretan i ispunjen. Znao je da će pronaći svoju ružu.
Život nije tu da pokraj nas prolaze ljudi, da ih tretiramo kao stvari, kao krpe. Život je tu da zastanemo i pripitomljavamo se međusobno. Iz nekih će se odnosa izgraditi odnos poput odnosa Malog princa i ruže, a iz nekog ćemo samo nešto više naučiti o sebi, da budemo bliži našoj ruži kojoj se trebamo vratiti ili koju tek trebamo pronaći i za koju se trebamo odlučiti. Sve ostalo ne vrijedi. Sve ostalo su pusta lutanja, zafrkavanja, poigravanja ljudima, njihovim i svojim osjećajima. Oblijetavati istovremeno različite cvjetove, ići od planeta do planeta, stvorit će u nama i drugima samo nezadovoljstvo, zbunjenost i ispraznost. Budimo vjerni, iskreni i dosljedni. Za to je potrebno vrijeme, volja i odluka. Ljubav se stvara. Prijateljstvo se stvara. Takve se vrijednosti grade. Ne prskaju kao novogodišnje prskalice.
Danijela Ljubas – Žena vrsna
Foto: Danijela Ljubas
