
Na pozornici života, svatko od nas igra mnoge uloge. Ulogu kćeri, sestre, supruge, majke, prijateljice, kume… One se po mnogočemu razlikuju, ali je svaka u svojoj razlici posebna i lijepa. Svaka uloga je blagoslov i prilika da rastemo, izgrađujemo se i posvećujemo.
Ljepota životnih uloga
Definicija uloge u književnosti kaže da je uloga namijenjena umjetničkoj izvedbi, a dobro znamo da svaki umjetnik ostavlja sebi svojstven trag pa bismo tu definiciju mogli primijeniti i na životne uloge. Ulogu koja nam je dana trebamo srcem prigrliti i izvršiti je autentično i predano, ostavljajući u njoj jedinstven trag.
Bez obzira u kakvim okolnostima vršili svoje uloge, duboko vjerujem da svakog od nas one obogaćuju. Istovremeno nas zadivljuju, ali i traže određeni napor. Po ulogama primamo i dajemo. One nas uče krepostima, pomažu nam rasti, izaći iz sebe i izgraditi se u dobru osobu.
Privilegija je biti teta
Volim sve uloge koje su mi dane, no jedna mi je trenutno srcu najmilija. Njome me je Bog odlučio počastiti prvi put prije tri i pol godine. To je uloga tete. Uživam u njoj!
Vjerujem da sve tete dobro znaju osjećaj koji te prožme kada dobiješ nećaka ili nećakinju. Taj osjećaj ponosa i radosti ne da se opisati. Letiš. Promatraš to malo stvorenje. Diviš mu se. Od sreće ne znaš kuda bi sa sobom. Odjednom kao da sama sebi postaješ važnija. I jesi važnija – Bog te odabrao da budeš teta; usudila bih se reći druga majka tom djetetu. Nije to mala stvar! Iza toga stoji puno radosti, zabave, ali i odgovornosti, puno učenja i poučavanja. Od djece možemo puno toga naučiti o životu. Privilegija je biti teta i imati uz sebe tako dobrog, malog, spontanog životnog učitelja.
Uloga tete – graditi samopoštovanje i samopouzdanje
Moj mali učitelj, moja slatka nećakinja zove se Ema i ima 3 i pol godine. Prekrasna je! Sjećam se kada se rodila da je nisam mogla prestati gledati. Samo bih je uzela u naručje ili legla pored nje, gledala je i divila joj se. I to mi je bilo dovoljno. Tu je počelo Emino spontano poučavanje svoje tete o ljepoti života. Kroz Emin rast u maminom trbuhu, njezino javljanje preko trbuha do rođenja, a kasnije i kroz njezin postupni razvoj, divila sam se Stvoritelju koji je to sve tako čudesno i mudro zamislio. Divila sam se kako je onu malu, živu lopticu s prvog ultrazvuka postupno razvijao i stvarao jedinstvenu Emu – tako slatku, kovrčavu, živahnu, inteligentnu – predivnu! U toj zadivljenosti, spontano sam dobila svoj prvi zadatak u ulozi tete – graditi Emino samopoštovanje i samopouzdanje i ne dopustiti da je ovaj okrutni svijet uvjeri u laž da nešto na njoj nije lijepo ili nije dobro. Moja uloga je čvrsto usaditi u Emu nepokolebljivu svijest o njezinoj istinskoj ljepoti i vrijednosti.
Uloga tete – igrati se
Jedna od bitnih uloga tete je igrati se i kroz igru usmjeravati i poučavati. Jako volim i cijenim spontane, nestrukturirane igre i uživam u njima. Igre su najljepši medij za istraživanje i učenje. Kroz igru dijete usvaja različite uloge i uči o njihovom funkcioniranju u svijetu. Uživam promatrati Eminu fokusiranost u igri, otkrivati njezine interese i talente te promatrati snalažljivost i rješenja koja njezina mašta stvara. Osim toga, igre i priče u našem su slučaju rješenje za svaki problem koji nastane. Ako Ema ne želi ručati, tetina mašta oživljava vilicu, nož i jelo i kreće mala interaktivna predstava, koja završava tanjurom čistim kao suza. Spontane priče i igre u trenutku brišu i suze i tanjure!
Uloga tete – razvijati odnos kroz slobodno vrijeme
Odnos tete i nećakinje po mnogočemu je još poseban i on se mora razvijati. I naša komunikacija je posebna. Drugačija. Iako Ema ima prekrasno ime, rijetko kada je zovem imenom. Kada nešto nestašno napravi, točno zna kojim ću je nadimkom nazvati. Ona prepoznaje značenje svakog nadimka kojim joj se obraćam i to je jako zabavlja, kao i mene. Osmislile smo i posebne geste kojima komuniciramo, a i često idemo same u šetnju pa putem stvaramo priče o usputnim prolaznicima – drveću, fontanama, mjesecu, cvijeću… Obje volimo pjevati i plesati pa iskorištavamo svaki slobodan prostor za pjesmu i ples, posebno Ema, koja u svakoj trgovini ima svoju plesnu točku. Tetina uloga je tada držati torbicu, naočale i ostala pomagala koja joj smetaju. I dok pleše, ona me poučava – slobodi, neopterećenosti i uživanju u trenutku.
Uloga tete – razvijati odnos s Bogom
Ponekad odemo i same na misu. Ema zna da moramo ići poljubiti Isusove noge probodene čavlom da Ga manje boli. Ona zna da mora ići s tetom na pričest i veseli je kada joj svećenik stavi križić na čelo. Primijetila je da „Bog ima lijepu kuhinju“, a uloga tete je poučiti je da se u toj „kuhinji“ hrani i krijepi kada poraste, kao i da na ispravan način razvija svoj odnos s Bogom. Jednom je nakon večernje molitve, nakon što se zahvalila Bogu na danu, ponosno rekla da se i On njoj zahvalio. Kada smo je pitali za što, odgovorila je: „Zato što sam slatka!“ Vjerujem da se i Gospodin u tom trenutku slatko nasmijao, kao i mi, i bio ponosan što ju je tako preslatku stvorio. Uloga tete je i upoznavati je s ispravnom slikom Boga Oca kako bi, baš kao sada, uvijek gledala sebe Božjim očima – kao preslatku i predivnu djevojčicu!
Biti teta je blagoslov, radost i ljubav
Biti teta za mene je čisti blagoslov. Prava radost. Neiskvarena ljubav. Uloga živa i uzajamna odnosa, uvijek prepuna akcije. Uloga koja ne poznaje pojam dosade, koja ublažava tugu, krijepi umor i u najmanju ruku udvostručuje radost. Uloga iz koje se rađa neizmjerna zahvalnost, u kojoj se bistri pogled prema ljepoti i dragocjenosti ljudskog života, vrijednosti ulaganja u odnos, ljepoti nesebičnog davanja i jednostavnog, radosnog primanja.
Zahvalna sam što su se okolnosti u Eminom i mom životu tako dobro poklopile da mogu biti prisutna u njezinom rastu i svim srcem uživati u ulozi tete. Vjerujem da među čitateljicama ima puno ponosnih i predanih teta, koje na autentičan način žive svoju ulogu. Autentično prema vlastitim okolnostima, situacijama, temperamentu, interesima, sposobnostima… I bez obzira kako se sve to posložilo, čvrsto želim vjerovati da svaka teta srcem grli svoju ulogu, zahvaljuje na njoj i trudi se od nje napraviti pravu umjetničku izvedbu – jedinstvenu i predivnu.
Mirna Roko – Žena vrsna
Foto: Liana Mikah – Unsplash