Ovisno o tome u koju župu odete, zvuk zvona ćete moći primijetiti u različitim trenutcima slavlja svete mise. Upotreba zvona više nije uobičajena u Katoličkoj crkvi, ali kroz povijest su zvona imala ulogu pobuditi naša osjetila za vrijeme liturgije.
Zvona u Starome zavjetu
Kada je Bog Mojsiju objašnjavao kako bi trebala izgledati odjeća izraelskih svećenika, kakav će biti Aron, on spominje zvonca utkana u halje.
„Na njegovu rubu sve naokolo načini šípke od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a između njih zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub. Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje kad ulazi u svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti.” (Izl 28,33-35)
Zvona su bila uklopljena u čin čašćenja Boga. Ona su stvarala radosnu melodiju koja je Bogu ugodna, a istovremeno tjera zle duhove koji je ne mogu podnijeti. U liturgiji Rimskog misala očuvana je praksa blagoslova uz zvuk zvona pri čemu svećenik moli: „Njegov zvuk nek odagna sve zle duhove.”
Širenjem kršćanstva stvoren je običaj gradnje zvonika
Kako je raslo kršćanstvo, tako se polagano i uloga zvona u liturgiji jačala i širila. U početku su se ugrađivala u visoke tornjeve sagrađene uz crkve kako bi pozivala ljude na čašćenje Boga. Ubrzo su se počela koristiti i u druge svrhe. Na primjer, sv. Patrik je prema predaji naredio da se zvona oglase svaki put kada bi nastala nova kršćanska zajednica, nova župa u Irskoj. Odabrao bi onoga tko će se brinuti i voditi tu zajednicu, uručio mu zvono i uputio ga da koristi zvono kako bi okupljao ljude na molitvu, a cijelu zajednicu da koriste zvono u liturgiji.
U skladu sa Starim zavjetom, zvona su u Istočnoj (pravoslavnoj) crkvi korištena također na mnoge načine. Na primjer, mala se zvona u Istočnima crkvama koriste na različite načine, neka su pričvršćena na kadionice u kojima se nalazi tamjan koji se koristi u bogoštovlju.
Upotreba zvona u Rimskome misalu
U rimskome obredu zvona, ona manja koja stanu u dlan, koristila su se kako bi se naglasili određeni trenutci svete mise. I danas se zvona mogu koristiti u tu svrhu prema Općoj uredbi Rimskog misala: „Malo prije posvećenja poslužitelj, ako je zgodno, može vjernike upozoriti znakom zvonca. Isto tako, prema običaju mjesta, može zvoniti zvoncem kod oba pokazivanja. Ako se upotrebljava tamjan, poslužitelj pokadi hostiju i kalež dok ih svećenik nakon posvećenja pokazuje narodu.” (broj 150)
Zvona imaju veliku duhovnu snagu i pobuđuju naša osjetila, otkrivajući nam ljepotu i veličinu onoga što se događa pred našim očima. Privlače našu pažnju i obilježavaju svečane trenutke Božjeg silaska među vjerne koji ga slave, pod prilikama kruha i vina.
Ona ne bi trebala odvlačiti našu pažnju – upravo suprotno, ona bi trebala biti korištena za čašćenje Boga i kao pomoć da ostanemo fokusirani. Kako kaže psalam: „Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!” (Ps 150,5-6)
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Lea Potočar
Foto: Grant Whitty – Unsplash
