Kaže dobra stara poslovica: „Tko rano rani, dvije sreće grabi.“ Mi smo jutros stvarno uranili na našem dječjem hodočašću. Danas je 40. obljetnica ukazanja Gospe na Podbrdu i željeli smo se tamo popeti baš na ovaj dan.
Hitro do brda ukazanja Gospe
U Hercegovini je jutro u 4.15 sati ugodno prohladno i nije na odmet jedan dugi tanki rukav prebaciti preko sebe. Djeca su jučer odlučila probuditi se rano da budemo na mjestu prvog Gospinog ukazanja prije svitanja. Tiho je i čuje se samo pjev ptica. Putujući prema Podbrdu kroz okvir vjetrobranskog stakla ukazuju se svako toliko hodajući vagoni ljudi koji već tko zna koliko dugo pješače ovom dionicom ceste. Kako se približavamo crkvi i mjestu prvog ukazanja, koraci su im sve sporiji, neki bolno podižu noge s kojih su odavno skinuli obuću koja ih je nažuljala.
Iako pijetao još nije zakukurijekao, na usponu prema Podbrdu već je živo i ima nešto više hodočasnika nego prije koji dan kada smo se uspinjali na Križevac. Čuje se svako toliko tiha Zdravomarija u intonacijama različitih jezika svijeta. Djeca su već budna i žustra te brzo pristižemo na vrh.
Dočekuje nas molitva
Ondje nas je dočekao divan prizor – mnoštvo Marijine djece koja mole krunicu predvođena glasom na mikrofonu. Pročitala se posljednja Gospina poruka iz petog mjeseca. Vidjelica Marija pozdravila je molitelje u plavim majicama koji već godinu dana svako jutro u 5 sati ujutro dolaze ovdje moliti krunicu. Poručila je svima da danas budu radosni i podsjetila kako će Gospa večeras izreći svoju novu poruku. Potom svećenik blagoslivlja sve prisutne, na talijanskom i hrvatskom jeziku.
Dok se sve to tako mistično odvijalo, naša Magdalena kopala je rupu i zabavljala se kamenčićima. Netko mora i raditi dok drugi ljudi mole.
Polako silazimo i čujemo pijetla. Napokon se i on probudio! Iz doline dopiru radosni povici ljudi koji dočekuju hodočasnike u plavim majicama. Za svakog od njih po jedan pljesak. Čuje se: „Ilija, bravo!“ i zatim nastavlja pjesma Velik si. I doista jesi velik, ma ogroman, u ovom danu u kojem na hercegovačkom kršu činiš djela čudesna!
Večeras je nebo otvorilo zastore
Poslijepodnevna misa ne može stati u ovu kolumnu-putopis. Mislim da je to zasigurno jedna od najvećih, ako ne i najveća misa na kojoj sam sudjelovala. I po milostima, i po ljudstvu. Zbor Kraljice mira uz mali orkestar, u kojem se posebno ističu trublje, pjeva anđeoski i ja na trenutke ne znam jesam li statist u filmu Ben Hur ili Marija na livadi u Međugorju zanesena time kako čudesno zvuči misa na četrdesetu obljetnicu Međugorskog ukazanja. Još ni jednu večer nije bilo prisutno ovoliko mnoštvo ljudi. Osjeća se radost svugdje.
Automobilom se ne može uopće pristupiti u centar. Mi smo parkirali nekoliko kilometara dalje i stigli smo pješice pjevajući marijanske pjesme. Ganutljiva je procesija s Gospom na početku mise. Svećenik započinje riječima: „Gospe, hvala ti na ovih 40 godina milosti“, i na riječ milosti osjeti se onaj drhtaj u glasu. Na misi sudjeluje više ljudi nego na ijednoj obljetnici do sada, ukupno 358 svećenika, od kojih mnogi biskupi, redovnički provincijali…
Večeras kao da je nebo otvorilo svoje zastore i obilno pušta milost na zemlju. I staro i mlado, svi se natapaju, svi primaju izobilje Božje ljubavi.
Čuju se samo otkucaji Kristova srca
Poslije mise Bog je ugasio svijeće neba i ostavio samo Sina da mu svijetli na oltaru. Njegova ljubav i mnogo molitve. Vrhunac Međugorskog čuda opipljivo je strahopoštovanje prema živome Isusu Kristu, Spasitelju svijeta, prisutnom u Hostiji. Ovdje se kleči, i tiho je, i snažna molitva čitave zajednice prodire negdje duboko. Jedino govore otkucaji Kristova srca. Da svakog čovjeka ljubi silno. Da mu je stalo do posljednjeg, i najokorjelijeg grešnika kojeg nitko više ne može podnijeti. Stalo mu je toliko da dopušta da mu probodu srce samo da ga spasi od propasti. Da mu je stalo do onih koji ga odbacuju, psuju, do onih koji bludniče, koji kradu, koji su korumpirani, koji ubijaju djecu i odrasle, do onih koji bacaju uroke na druge. Krist i Majka od ljubavi plaču za prijateljstvom s tobom, grešniče. Sa mnom, grešnicom. I kao najveći kavaliri svemira poštuju, do boli poštuju, slobodu moje odluke.
Zadnja poruka Gospe naglašava slobodu
Gospa je večeras u svojoj poruci na poseban način pozvala na molitvu za mir i slobodu. Sloboda je ogroman i neprocjenjiv dar čovjeku, kojeg i sam Bog odlučuje poštovati. Nemojmo ga prodati za sitne novčiće, tek tako, olako, dopuštajući da manipulatori iz daljine upravljaju našim odlukama. Evo nas, Gospe, Majko, volimo te i odazivamo se tvome pozivu. Tvoja smo djeca. Tvoji smo, spremni za ljubav, ispunjeni Kristom, sklopili smo ruke i molimo za slobodu i mir u našem vremenu. Blagoslovi nas! Čuvaj nas pod svojim majčinskim plaštem!
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Marija Grgić
Prethodni dan pročitajte ovdje.
