Alkohol – što sam naučila kada sam ga odlučila ostaviti na godinu dana… a onda i zauvijek?

Alkohol

Božić 2016. označio je za mene godinu dana bez alkohola. Došlo je zatim i ljeto 2018., a ja još uvijek nisam popila ni kap alkohola niti namjeravam ikad više popiti. 2015. godine već sam dugo bila svjesna svoje nezdrave veze s alkoholom, ali nisam bila svjesna ozbiljnosti svoje ovisnosti dok nisam počela razmišljati o ostavljanju alkohola. Kada sam shvatila da bi odricanje od alkohola za mene bilo nezamislivo, znala sam da imam problem! Evo moje priče o tome što sam naučila u prvoj godini odricanja od alkohola.

Što mi alkohol daje?

Što mi je alkohol pružao? Niz godina sam mislila da mi daje sve ono što sam tražila. Nije pretjerivanje kad kažem da sam ga obožavala, iako ta rečenica danas zvuči jadno. Uzimao je moju gotovo neutaživu želju za perfekcionizmom i davao mi je mogućnost odmora.

Mom neprekidnom nemiru omogućio je ispušni ventil.

Ali bio je više od toga. Uklonio je moju želju za prihvaćanjem, i pomagao mi ispuniti bolne praznine koje sam zanemarivala.

Sve to vrijeme, moje se pijenje činilo normalnim. Nije se moglo primijetiti ništa neuobičajeno u načinu kako sam pila, s obzirom na snažnu kulturu  u kojoj sam živjela. Ostatak mog života bio je dobar, marljivo sam učila, dobro radila te voljela svoju vjeru. Međutim, usporedno sa svim tim, razvijao se i skriveni osjećaj da sam se okretala alkoholu za sve odgovore koje sam trebala tražiti od Boga. Ukratko, bila sam ovisna, a nijedna ovisnost nije dobra. Došlo m je u glavu jedne noći prije godinu dana i napokon sam shvatila da je bilo dosta. Bilo je vrijeme da prestanem, bez obzira koliko teško bilo ili koliko ja bila tužna što ostavljam alkohol. Sada zahvaljujem Bogu što mi je dao dar snage da to sve ostavim iza sebe. Ne nedostaje mi alkohol i život bez njega postao je dio mene.

Godina dana bez alkohola

Što sam dakle naučila i dobila u ovih godinu dana bez alkohola? Bolji san, zdraviju kožu i težinu, više energije, mirnija i uravnotežena raspoloženja, nema više mamurluka ni žaljenja, a sada imam bolji osjećaj za sebe. Sve su to dobitci ostavljanja alkohola. Ali tu si i dublje, veće stvari koje sam naučila.

Nadam se da će te moje iskustvo nadahnuti i uvjeriti da je moguće i da je ostavljanje alkohola koliko god zastrašujuće bilo, jako, jako dobro.

1. Alkohol je prečac… ali ne onaj dobar

Jedna od možda najvažnijih stvari koje sam naučila jest kako biti strpljiv. Shvatila sam da je ovisnost o alkoholu bio samo lakši put do svih mojih želja. Bio je to moj prečac do toga da se osjećam dobro u vezi sebe, moj prečac do zabave, moj prečac do izgradnje novih prijateljstava. Mislila sam da može izliječiti moje unutarnje patnje, ispuniti moju osamljenost i zamijeniti prazninu čežnje za Bogom o kojoj tako često govorimo. Kao da je moguće da alkohol napravi to sve! Kao i mnogi prečaci, nalazila se tu skrivena cijena moga zdravlja i razumnosti. Do najvažnijih stvari u životu ne možeš doći lako koristeći prečace. Ove godine sam prepoznavala neobične trenutke i preživjela ih umjesto da ih izbjegavam. Naučila sam polako sklapati prijateljstva i odmah se suočiti s problemima. Shvatila sam, također, da za rad na sebi i to s Bogom treba vremena, cijeli život. I to je u redu. Nije bitno koliko sporo idemo dokle god se krećemo prema naprijed.

2. Drugi će uvijek imati svoje mišljenje

Kada sam tek ostavila alkohol, mišljenja drugih ljudi bila su mi iznimno bitna. Neki su mislili da samo trebam samokontrolu kako bih mogla piti umjereno, dok su drugi smatrali da pretjerujem i da pravim od muhe slona. Shvatila sam da se moje navike pijenja ne tiču nikoga. Bilo je vrlo oslobađajuće shvatiti da ne mogu promijeniti mišljenja drugih ljudi niti da to uopće trebam učiniti. Ljudi se nikada neće složiti sa svime što kažem ili napravim. To je i bio jedan od razloga zašto sam pila – u nadi da ću se pretvoriti u svačiju najdražu osobu. A sada učim i shvaćam da će svatko imati svoje mišljenje, ako toga postanu svjesni, o mom problemu s pićem. Ono će možda biti različito od moga, a možda i neće. Ono također vjerojatno puno govori o njihovim navikama ispijanja alkohola. Kako god bilo, nije važno. Ja samo mirno nastavljam sa svojom trijeznošću.

3. Naučila sam prihvatiti pomoć

Kada si teški alkoholičar i prestaneš piti alkohol, trijeznost se čini kao čudno i neuobičajeno stanje. Ne smije se podcijeniti koliko se zastrašujuće može činiti. Moraš se naučiti nositi s puno novih stvari. Život ide dalje kao i prije, ali se ti osjećaš kao stranac u njemu. Kako nastaviti društveni život? Kako ponovno naučiti zabavljati se? Kako upoznavati ljude bez podrške pića? Hoćeš li opet biti sretna?! Sva ova zastrašujuća pitanja zasigurno imaju pozitivan odgovor, ali ne možeš do svih njih sama doći. Milost je bitna, a ne snaga volje. Oslanjanje na vlastitu snagu volje je umarajuće i neminovno će rezultirati neuspjehom i ustrajno ograničenim životom  pokušavanja življenja po pravilima. Morala sam pitati druge za pomoć, reći da želim prestati piti i tražiti pomoć od nekoliko prijatelja kojima vjerujem i koji su puni razumijevanja. I na kraju moram istaknuti da je zaista veliki Božji dar milosti dotaknuti dno, što je potaknulo da moja ljubav prema alkoholu prijeđe u gnušanje.

4. To nije kazna, to je privilegija

Odlučila sam da za svaki od problema koji me tjerao da pijem moram pronaći radije zdravo rješenje, nego neko negativno. Uklanjanje alkohola iz mog života nije bilo dovoljno. To nije odnijelo sve moje probleme, iako su depresije i apatija bile znatno ublažene. Uzroci boli i patnje i dalje su bili neriješeni. Išla sam na savjetovanje. Počela sam se baviti sportom da se riješim neumorne energije koju sam imala. Bogu sam se obratila zbog stvari koje su me zaista boljele. Suočila sam se s problemima koje sam ranije samo izbjegavala. Bila sam strpljiva u tihim bolnim mjestima koje bi inače ispunjavala bukom alkohola. Više sam spavala umjesto da sam se prepuštala samosažaljenju. Otkrila sam nove hobije koji su mi donijeli napade kreativnosti koja je obogatila moj život puno više od kasnih noći i jutarnjih mamurluka. Nije uvijek bilo lako, ali pogledavala sam na život kako bi novorođenče to napravilo: izoštrenih osjetila,  ali je život bio jasniji, bistriji i čišći. I shvatila sam da je on dar, da je privilegija vidjeti sve ovo. Privilegija je bila vidjeti što mi sve nedostaje u životu kako bih mogla to zamijeniti i ispuniti zdravim načinom. Ovo mene ne čini boljom od drugih, ali mislim da svi imaju ovakve prilike u svojim životima u nekom trenutku. Meni je moja došla kroz ovo iskustvo.

5. Trijeznost ne može postati moj identitet

Prije nekoliko godina, tijekom mog prvog, neuspjelog pokušaja trijeznosti (koja je tada potrajala 6 mjeseci), trijeznost je postala veliki dio mog identiteta. Zamijenila sam svoj identitet alkoholičara onom trijeznošću. Ovo možda zvuči dobro na prvu, ali u stvaranju cijelog života oko trijeznosti, ona je postala moj jedini hobi, koji je doveo do „svetija sam od tebe“ ponašanja koje je bilo dosadno svima oko mene, a na kraju i meni samoj. U konačnici sam shvatila da ne možeš graditi život oko jedne strasti ili hobija do trenutka kada te pojede, koliko god to dobro bilo. Ne možeš svoj identitet sagraditi na nekoj stvari, bio to sport, glazba, talent ili hobi. Svoj identitet, a unutar toga i istinsku slobodu, možemo pronaći samo u intimnom odnosu s Kristom. Shvatila sam da se moram baviti svojom trijeznošću toliko da to bude druga priroda mog života, ali ne previše da ne postane ugnjetavačko apsorbiranje same sebe.

6. Ovisnost treba sažaljenje da bi se njome moglo baviti

Zadnjoj točki sam dodala i video za koji zaista mislim da je odličan. Ovaj sam video pogledala prije nego sam prestala piti alkohol, potaknuo me je da počnem razmišljati o prestanku opijanja i objasnio poveznicu između ovisnosti i patnje. Samo zbog činjenice da bi netko (Bog i moji prijatelji) slušao i čuo moje patnje, mogla sam razmišljati o ostavljanju/puštanju sustava potpore što je alkohol bio za mene.

I za kraj, iako je nekada bilo neugodnih trenutaka kada sam morala odbiti ponuđeno piće, dosadnih kada me netko bezobrazno pitao zašto, te bolnih kada sam se sjetila prošlih pogrešaka, pronašla sam utjehu i ohrabrenje u riječima sv. Pavla iz Druge poslanice Korinćanima 12, 9-10: „A on mi reče: Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“


Ruth Baker: Catholic-link.org
Prevela: Martina Jelinčić
Foto: Jack Ward – Unsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.