Jeruzalem, nedjelja, 28.10.2007.
Misa u crkvi Uskrsnuća kraj Golgote i Isusova groba (08:00 – 08:45).
Odvojio sam se od grupe i taksijem vratio u Hotel Crowne Plaza probdjeti ovaj sveti dan i čekati spoznaju Gospodnju. Nisam htio turistički ići u Jerihon, razoreni poganski grad, ni u Kumran što mu spise 2000 godina pokriva prašina, dok sve krajeve svijeta obilazi živa Božja Riječ, silazi na oltare i nastanjuje se u svoja svetohraništa. Nisam se htio kupati u Mrtvom moru. Jer mene kupa Život u svojoj svetoj Krvi, a ne smrt u svom Mrtvom moru. Ostao sam srcem bdjeti u Gospodinu. U mislima na njega i čežnji za njegovom prisutnošću, ostao sam slaviti Dan Gospodnji.
Neka krene Riječ na svoje djelo u meni! Amen.
Čovjek pokvarene duše
JHS : Nije bezbožnik onaj koji ne pozna Boga, Stvoritelja svoga. Taj je osiromašeno Božje dijete u svojoj slobodi, ostavljeno u pustinji ovdašnjeg života i neprijateljstvu svijeta da traži Spasitelja i vrati se u raj.
Takav bezbožnik, i kad vrijeđa Boga, ne govori niti čini svoje, već prenosi ono što je u svijetu vidio i čuo. Zato mu se mnogo što ne ubraja u grijeh. U svoje vrijeme – kad nađe Spasitelja, suzama će okajati grijeh i to će mu se uračunati u pravednost. Zato ne napadaj takva siromaha kad ga nađeš bez svete odjeće, što je nečist i što u blatu svijeta hoda gol i bos!
Ti, koji poznaješ Put, izvedi ga srcem na ravnu stazu Kristovu što kroz ljubav vodi ga u raj. To su tvoja braća i sestre, carinici i grešnici, što lutaju zamamnom slobodom dok ne nađu svoga Učitelja. Zbog njih još na neko vrijeme trebaš ostati u svijetu da posvetiš se milosrđem prema njima. Darom tvoje žrtvovane slobode se služim da priđem njihovoj slobodnoj volji.
Pravi je bezbožnik onaj tko pozna volju svoga Stvoritelja i primio je milost njegovu pa zlom voljom ostao bez Boga. To je onaj što je iskusio ljubav, a nije joj čast i hvalu dao. To je onaj što ne htjede se po njoj učiti dobroti. To je onaj što ne htjede se dati ljudima k’o što ona ljudima se daje. Bezbožnik je izdajnik Ljubavi što zgrće blago prolaznoga svijeta. No, kad pustoš dušu mu pritisne i tu Bogu uzima prvenstvo pa sam sebi kruto presuđuje, samog sebe na vješala stavlja. To je čovjek pokvarene duše.
Ti koji živiš uvijek, ne bori se nikad protiv njega, jer on prolazi, a ti ostaješ u vječnom Duhu i vječnoj Istini! Ne zadržavaj ga ničim uza se – ni pogledom, ni željom, ni sažaljenjem niti otporom, jer on mora otići, već ga podrži u tom izboru! Reci, poput mene: «(Judo!) Što misliš činiti, čini brzo!» To mu reci, više srcem, nego usnama.
Bezbožnik bi sjedio na dvije stolice – Kristovoj i Pilatovoj
U povijesti je mnogo Juda bilo i svi su oni netragom nestali, učinivši štetu samo sebi, a svetima tek na čas sablazan su bili. Izdajom Jude na smrt daju svoga Spasitelja. Zbor pravednih tako napuštaju.
Pune su crkve takvih bezbožnika što sjedili bi na dvije stolice – Kristovoj i Pilatovoj sve do časa čina izdaje. Zato pucaju po sredini – između uma i srca. Vješala im otkidaju glavu iz Života što ih je izvela. A srce im smeću pripada, Hakeldami, Krvnoj njivi njihovoj.
A najgori od svih bezbožnika, to su oni što bez Boga ostaju tako da njegov Zakon dižu protiv njega. Popevši se na Božje sudište, bez prestanka Boga ubijaju. Neće Božje Srce da ovlada svijetom, već pred Srcem što za njih krvari, Krv njegovu zazivaju na se i na djecu svoju. Sami sebe tako proklinju. Tim činom se Zlome predaju. Još žrtvuju mu svoju dojenčad. Tada kreću protiv ljudskog roda u podmukli i krvavi boj.
Bog je Zakon dao ljudima da iziđu iz svojega ropstva. No njima Zakon služi da porobe svijet. Ja im Zakon nisam objavio da po njemu bližnje okuju, već da njime, služeći se sveto, u slobodi poprave svoj put.
Oni snagom objavljene Riječi sirotinji blaga otimaju. Gomilaju svjetsko nasilje. Klanjaju se zlatnom teletu pa tom bogu bezdušnoga novca žrtvuju i sebe i čitav ljudski rod. Preziru i mrze sve koji Bogu nesebično služe i bližnje ljube njegovom dobrotom. Na kraju, i među se se dijele pa mrze i one što još Zakon štuju i čekaju svoga Mesiju. Žrtvuju ih bogu piramida i vraćaju natrag u Egipat. Iz njihova je krila Antikrist s otvorenim svojim sotonizmom.
Dok se bezbožnik hrani kruhom muke, vama milost život obnavlja
Takvima se nigdje ne klanjaj, jer će i tvoje srce probosti kao što su moje proboli! Tvoja žrtva njima ne treba. Dosta im je žrtva moga Srca po kojoj me mogu spoznati i primiti svoje spasenje. Ti spašeni si, a ja Spasitelj. Zato im se nasmrt ne predaji! Ta, sjeti se u Vrtu izdaje kako štitih svoje učenike od toljaga što su na njih došle! Uklanjaj se s njihovoga puta! Ne otkrivaj im tajnu svog života da u vrtu posvećujuće muke ne dohvate te njihove toljage! Dosta im je bila moja smrt da spoznaju da sam od Boga, da, poput onog revnitelja Savla, mojom Krvlju izbrišu svoj grijeh. No njihovo se srce ne potrese ni na moju posljednju molitvu: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!» Nemaj s njima poslove, probitke jer ćeš uvijek biti prevaren!
Podla laž im srce okiva kad ne žele čuti Istinu. Gdje su oni, tamo nema mira. Kad navrše mjeru zločina, kad im zloća bude očita, ne kaju se nego idu dalje – u rat gone čitave narode da iz rata profit izvlače. Ubijaju moju siročad. Skupo ću im to naplatiti. Premalo će biti zlatne poluge – te protege zlatnog teleta – što ih kroz povijest bez prestanka vuku.
Ne boj ih se, jer sam ih pobijedio vjernošću Bogu kakvu oni nemaju i ljubavlju što od Boga s’lazi na svako krotko i ponizno srce! U Duhu Svetom vaš je novi život gdje ga oni doseći ne mogu da vam pravu štetu učine. Dok se oni hrane kruhom muke, vama milost život obnavlja.
Zato što su od ovoga svijeta, sav svijet sebi žele podvrći poput onog prokletog anđela. Njihove su misli logori, zidovi i bodljikave žice. Podzemne im tajne službe služe, što ne mare za život čovječji ni za pravdu svevišnjega Boga. Za njih rade razbojnici svijeta. Na svakom mjestu, umjesto mene, biraju Barabu. Pa ipak, i u njih ima onih s desna koje mi je u raj uvesti, čim ponizno se preda mnom raskaju.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: commons.wikimedia.org
Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala
