„Duhovnost” je način življenja nečijih religioznih uvjerenja. Bračna je duhovnost, dakle, način pomoći muževima i ženama da bračni poziv žive u svjetlu vjere. Katolički brak ima karakterističnu duhovnost koja je sakramentalna, zajednica i misionarska.
Brak je sakrament
Brak je sakramentalan jer je znak Kristove neraskidive ljubavi za njegov narod. Zajednica je jer stvara i produbljuje trajno partnerstvo života i ljubavi. Misionarski je jer su parovi u katoličkim brakovima pozvani dijeliti s drugima dobre vijesti njihovog odnosa u Kristu. Bračna duhovnost pomaže parovima oblikovati njihov stav prema životu i osigurava okvire življenja braka u svijetlu vjere.
U katoličkoj tradiciji, „sakrament“ je konkretan izraz Krista u svijetu. Euharistija, naprimjer, je sakrament. U Euharistijskom slavlju, preko riječi i djela svećenika, vidljivi znakovi kruha i vina postaju Krist stvarno prisutan. Također, Crkva vjeruje da je brak sakrament. U braku, život para, njihova ljubav i svjedočenje mogu učiniti Krista vidljivim drugima. Svi sakramentalno vjenčani parovi pozvani su otkriti Kristovu ljubljenu prisutnost i velikodušno djelovanje u svijetu.
Upravo kao što je Bog trojstvo osoba – zajednica – brak je također zajednica. Gaudium et spes, dokument Drugog vatikanskog sabora, navodi da parovi čine trajnu zajednicu koja daruje život. Već smo opisali ovu vezu kao sakramentalnu, znak Kristove ljubavi u svijetu. Sakramentalni parovi žive kao zajednice koje otkrivaju Božje blagoslove, posežu za liječenjem nedostataka obitelji i svijeta i dijele svoje darove s drugima oko sebe.
Brak je zajednica
Parovi žive kao zajednice kada iskuse blagoslove koji dolaze od potpunog predanja drugoj osobi. Odlučiti se na trajno predanje je postala rijetkost; sakramentalni parovi dokazuju da je i to moguće. Još jedan blagoslov braka su djeca. Spremnost para da bude otvoren daru djece i iskaže velikodušnost i brigu potrebnu za odgoj prema vrijednostima Evanđelja je pravi blagoslov.
Parovi također žive kao zajednica kada prepoznaju i liječe nedostatke u vlastitom životu i u zajedničkom životu. Svačiji život se sastoji od nedostataka; supružnik se nalazi u jedinstvenoj poziciji da liječi bol koja neizbježno proizlazi iz odnosa. Parovi čine sakramentalne zajednice kada grade život dijeljenja – jedni s drugima, sa svojim obiteljima, s lokalnim zajednicama, s Crkvom. Kako parovi rastu u ljubavi jedni prema drugima, njihove zajednice života i ljubavi obogaćuju veće zajednice u njihovim životima.
Brak je misionarski
Na kraju, sakramentalni brakovi su misionarski. Dio radosti vjerom ispunjenog braka jest pokazivati drugima što znači biti u odnosu punom ljubavi, kojemu je središte Krist, i obznaniti drugima dar vjernog bračnog života i ljubavi. Parovi imaju potencijal pokazati drugima što to znači utjeloviti život Duha Svetoga. Bračni su parovi, iako nikad nisu savršeni, misionari po svjedočanstvu života i ljubavi usred svijeta. Karakterizira ih otvorenost životu Duha, služenje susjedima s ljubavlju te dijeljenje svojih talenata i blagoslova s i za lokalnu i globalnu zajednicu. Kao misionari, bračni parovi mogu svjedočiti evanđeoske vrijednosti u svakodnevnom životu.
Bračna duhovnost pokazuje kako parovi otkrivaju Krista, grade zajednicu te dopiru do drugih u ljubavi. To je snažan način za opisati kako katolički parovi žive svoj poziv bračnog života.
Joann Heaney-Hunter – For your marriage
Prevela: Matea Križanac
Foto: TeiTo
