Sakrament krštenja svima nam je dobro poznat. Redovito se slavi u župnim crkvama, nakon čega se organiziraju slavlja. No jesmo li uvijek u potpunosti svjesni onoga što se događa u primanju toga sakramenta? Često se može dogoditi da se slavlje sakramenta krštenja odvija u jednoj čudnoj „tradicijskoj“ atmosferi gdje dijete „mora“ biti kršteno, ali da gotovo nitko od prisutnih ne zna odgovarati na pojedine dijelove slavlja. Bez obzira na to što se to vjerojatno neće dogoditi onim čestim posjetiteljima liturgijskih slavlja, dobro je podsjetiti se što uopće sakrament krštenja jest.
KKC kaže za krštenje: „Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: Krst je sakrament preporođenja vodom i riječju.“ Puno je tu rečeno, ali možda ne uvijek na najjasniji način, zato je dobro otvoriti KKC, brojeve 1213-1284 te pročitati detaljno što Crkva kaže o krštenju. U ovome tekstu dotaknut ćemo se samo nekih ključnih brojeva i dijelova obreda sakramenta krštenja kako bismo mogli razumjeti ostalo napisano.
Otkuda naziv ovog sakramenta?
Sam naziv krštenje u hrvatskom i drugim slavenskim jezicima pobliže znači: unijeti u Krista, učiniti (nekoga) Kristovim kao što nam to objašnjava Katekizam. U izvornom značenju grčki glagol βαπτίζειν znači uroniti ili uranjati, što je povezano i sa samim načinom krštenja koji je bio prisutan unutar cijele Crkve. Taj oblik krštenja nije dokinut, dapače, to je prvi oblik krštenja i u novom obredniku krštenja, ali je rašireniji oblik polijevanjem zbog praktičnosti jer se najčešće radi o tek rođenoj djeci.
No ne radi se samo o načinu krštenja, nego se ponajprije radi o biblijskim tekstovima u kojima prepoznajemo sakrament krštenja, a sami događaji se spominju u blagoslovu vode prilikom krštenja. Tu je trenutak kada Duh Sveti lebdi nad vodama u knjizi Postanka (Post 1,2), potop u Noino vrijeme (Post 7-8), prolazak Izraelaca kroz vode Crvenoga mora (Izl 14,15-31), ulazak Izraelaca u Obećanu zemlju (Još 3,14-17) te naposljetku samo Kristovo krštenje i zapovijed učenicima da krste sve narode (Mt 3,13-17; Mt 28,19). Sve starozavjetne slike ostvarene su u životu Isusa Krista, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, a onda on šalje učenike naviještati upravo tu radosnu vijest.
Je li sakrament krštenja nužan za spasenje?
Nakon silaska Duha Svetoga apostoli nastavljaju Kristovo djelo i to djelo se vrši sve do dana današnjeg. Stoga je sakrament krštenja nužan za spasenje svima onima kojima je krštenje naviješteno i imali su priliku biti kršteni (KKC 1257). Stoga Crkva priznaje i krštenje željom, odnosno priznaje učinke sakramenta krštenja, a da se sakrament nije dogodio kod onih ljudi koji su izrazili želju za krštenjem, ali su u tome bili spriječeni iznenadnom smrću. Druga vrsta krštenja jest krštenje krvlju, a to se događa kod onih ljudi koji su umrli mučeničkom smrću ispovijedajući tako vjeru u Krista, ali nisu imali mogućnost biti kršteni (KKC 1258-1259). Moram tu napomenuti kako je ovo pravilo još iz prvih stoljeća kršćanstva kada je priprema za krštenje trajala 3 godine, a ujedno su na snazi bili i progoni kršćana pa je postojala velika mogućnost da budu ubijeni prije krštenja.
Koji su učinci sakramenta krštenja?
Postajemo djeca Božja
Kada govorimo o sakramentu krštenja potrebno je progovoriti i o učincima koje sakrament krštenja proizvodi u čovjeku. Sakramentom krštenja postajemo posinjena djeca Božja, odnosno uronjeni smo u samoga Krista, dionici smo iste božanske naravi (KKC 1265). Nije sakrament krštenja samo neki obred inicijacije pa ga primamo kako bi se očitovalo naše katoličanstvo. Sakrament krštenja nadilazi takvo iskrivljeno poimanje te od nas traži dublje razumijevanje i prihvaćanje svih dužnosti koji proizlaze iz prihvaćanja sakramenta krštenja. Ovdje ponajprije mislim na roditelje i kumove te nekoliko redaka posvećujem njihovoj ulozi.
Roditelji i kumovi preuzimaju odgovornost odgoja u vjeri
Roditelji i kumovi na početku svjesno preuzimaju ulogu odgoja u vjeri djeteta koje su donijeli na krštenje. Svatko od njih jasno i glasno odgovara da jest svjestan odgovornosti koja slijedi iz samoga krštenja. Možda će se netko opravdati da nije bio svjestan, ali onda je lagao na samome krštenju pa neka svatko za sebe procjeni što je gore. Potom je tu i trenutak odijevanja bijelom haljinom gdje svi prisutni čuju riječi: „…bila ti ova bijela haljina znakom toga dostojanstva, riječju i primjerom svojih najbližih donesi je neokaljanu u život vječni“. Tako svatko od prisutnih ima zadatak tek krštenom djetetu biti primjer riječima i djelima u svakodnevici kako bi se bjelina novokršteničke haljine sačuvala. To je odgovornost koju svi nosimo i svi odgovaramo za nju. Tako bi onda trebalo i birati kumove za krštenje, one koji će pomoći djetetu doći do raja, koji će biti primjer življenja vlastitoga krsnog posvećenja.
Primamo tri bogoslovne kreposti
Na krštenju primamo i tri bogoslovne kreposti vjeru, nadu i ljubav (KKC 1266) koje nas osposobljavaju da ljubimo Boga, da se uzdamo u Njega i da vjerujemo. Uz dar Duha Svetoga, koji smo također primili na krštenju, postali smo članovi Crkve te se nazivamo kršćani. Pozvani smo svjedočiti svoju kršćansku vjeru u svakodnevnom životu tako što ćemo sudjelovati u misionarskoj i apostolskoj djelatnosti Crkve (KKC 1270).
Krštenje nije nešto čemu bismo trebali postupati olako
Danas smo u jednoj opasnosti po pitanju razumijevanja sakramenta krštenja i važnosti svjedočanstva roditelja i kumova. Sve veći broj nevjenčanih roditelja koji nemaju zapreku za vjenčanje i sve teži pronalazak kumova koji imaju uvjete za biti kumovi pri krštenju (zakonik kanonskog prava br. 874) dovode nas u situaciju da možemo sumnjati u katolički odgoj djeteta koje ćemo krstiti. Iako dijete milošću Božjom prima darove na krštenju, vjeru je potrebno odgajati svakodnevno. Stoga se postavlja izazov pred čitavu Crkvu po pitanju odgoja i roditelja i kumova.
Ovo je bio samo kratak pregled sakramenta krštenja jer nije moguće sve obraditi u jednome tekstu, ali zato imamo dokumente Crkve u kojima možemo pronaći sve što nam je potrebno za dublje razumijevanje. Katekizam Katoličke Crkve možemo pronaći na stranicama HBK-a kao i Zakonik kanonskog prava te se sami možemo uvjeriti što Crkva govori o krštenju i o onima koji ga primaju. Ne bismo trebali olako pristupati tome sakramentu jer ćemo svi jednoga dana stati pred sudište Božje i položiti račun o svom upravljanju (Heb 4,13).
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
