Mnogi ljudi koji su bili na rubu smrti ili klinički mrtvi kasnije izvještavaju o iskustvu bliskom smrti (eng. near-death experience, NDE). Riječ je o lucidnom iskustvu povezanom s opažanjem odvajanja svijesti od tijela u trenutku smrti ili neposredno prije smrti. Iskustva bliska smrti obično su popraćena nekolicinom senzacija – napuštanje tijela, osjećaj radosti i mira te kretanje prema svjetlu na kraju tunela.
Iskustva bliska smrti privlače pažnju laika i znanstvenika
Medicinska istraživanja temeljena na tisućama iskustava bliskim smrti izvještavaju:
- o mogućnosti promatranja fizičkog svijeta dok je osoba u stanju bez svijesti ili u stanju kliničke smrti
- da su inače slijepe osobe koristile osjetilo vida tijekom iskustva bliska smrti
- da su osobe susrele preminule članove obitelji koje nisu do tada poznavali
- o drastičnim promjenama u životu osoba koje su imale iskustvo blisko smrti.
Neki su pacijenti tijekom iskustva bliska smrti izašli iz tijela i promatrali događaje na drugim lokacijama – ponekad udaljenim stotinama ili tisućama kilometara – za koja se svjedočenjem utvrdilo da su se zaista dogodila. Ovaj fenomen ukazuje na mogućnost postojanja svijesti izvan fizičkog tijela. Teško je povjerovati da su ova iskustva – detaljno opisana i jednako detaljno potvrđena, a doživljena dok nije bilo električne aktivnosti u mozgu – uzrokovana fiziološkim ili psihološkim faktorima. S obzirom da je u ovim iskustvima svijest bila prisutna, i to svijest neovisna o tijelu, razumno je zaključiti da svijest živi i nakon smrti tijela.
Slijepi gledaju, uspavani opisuju što se oko njih događalo…
Na primjer, kardiolog dr. Sabom izvještava o slučaju pjevačice Pam Reynolds. Kako bi se otklonila po smrt opasna aneurizma u mozgu, ova pjevačica podvrgnuta je rijetkoj operaciji u kojoj se tjelesna temperatura namjerno spušta, zaustavlja se rad srca i dišnog sustava, gasi se aktivnost mozga i izvlači se krv iz područja glave. Laički rečeno, ova pjevačica je tijekom operacije zapravo bila mrtva. Dr. Robert Spetzler, kirurg koji je izvodio operaciju, pilio je njezinu lubanju kada je pjevačica začula pilu i počela promatrati cijelu operaciju gledajući preko ramena kirurga. Čula je i što su medicinske sestre govorile liječniku. Kada se vratila u stanje svijesti, znala je detaljno opisati instrumente korištene tijekom operacije kao i postupke liječnika te komunikaciju njega i medicinskih sestara.
Istraživanja su pokazala i da je 80% slijepih ljudi koji su imali iskustvo blisko smrti moglo vidjeti tijekom iskustva kliničke smrti. Kasnije je svjedočenjem drugih ljudi utvrđena točnost njihovih opisa onoga što su vidjeli. Ova iskustva na neki način potvrđuju postojanje života nakon smrti jer slijepi očito ne vide svojim fizičkim očima, već očima duhovnog tijela koje nema ograničenja fizičkog tijela.
Iskustva bliska smrti nerijetko sadrže i susret s preminulim dragim osobama
Učestali su i izvještaji o susretanju preminulih članova obitelji tijekom iskustva bliska smrti. Djeca koja su ovo doživjela kasnije bi prema obiteljskim fotoalbumima prepoznavala osobe koje su susrela. Djeca su češće izvještavala o susretu s preminulim djedom ili bakom, nego o tome da su vidjeli roditelje koji su živi. Ovo je dokaz da iskustva bliska smrti nisu oblikovana našim osobnim željama jer bismo očekivali da djeca susreću živuću rodbinu ili roditelje tijekom sna ili halucinacije.
Istraživanja su pokazala i da su oni koji su doživjeli iskustvo blisko smrti drastično promijenili svoj život nakon toga – svoja vjerovanja, vrijednosti i ponašanja. Promijenili su stav o tome što im je zaista važno i prestali su se plašiti smrti. Uglavnom su više vjerovali u Boga i život nakon smrti jer su uvjereni da su ga iskusili. Izvještavali su i o gubljenju interesa za materijalne stvari. Istraživanja pokazuju da su sve ove promjene bile trajne.
Postoji, dakle, komponenta ljudskog postojanja koja nije tijelo. Ovaj nematerijalni, duhovni dio našeg postojanja tradicionalno se naziva dušom i povezan je s našom svijesti. Ranije je smatrano da mozak oblikuje svjesnost i stvara pamćenje. Međutim, istražujući iskustva bliske smrti dolazimo do zaključka da je takav model potrebno preispitati. Možda mozak ipak ne oblikuje svjesnost, već je prima.
Nalazi medicinskih istraživanja iskustava bliskih smrti u skladu su s naukom Crkve o tome da je čovjek sazdan od duše i tijela te da u trenutku smrti tijela duša nastavlja živjeti. Također, iskustva bliska smrti potvrđuju postojanje ugodnog iskustva nalik raju.
Steven Hemler – The Catholic Herald
Prevela: Lea Potočar
Foto: Wesley Tingey – Unsplash
