Jeste li ikada u brzini ili pred dolazak gostiju sav nered skupili i ubacili u spavaću sobu? Ili rublje koje niste stigli ispeglati pa ste ga prebacili preko kreveta ili stolice za neki drugi trenutak… ili dan? Jeste li se ikad uhvatili kako uvijek više pažnje i njege posvetite kuhinji i dnevnoj sobi naspram spavaće sobe? Kada kupite nešto lijepo i dekorativno želite li to izložiti u dnevnoj sobi i rijetko kad za to odaberete spavaću sobu, kao da će tamo ostati skriveno? Ako jeste, razumijem vas! Još uvijek sebe preodgajam u njegovanju stava da ako su kuhinja i dnevni srce mog doma, onda je spavaća soba oaza mog doma.
Kako spavaće sobe ispuniti skladom i mirom?
Spavaća soba je mjesto našeg odmora, našeg povlačenja u mir i tišinu, mjesto naše intime i privatnosti i sukladno tome trebali bismo je tako i tretirati. Na kraju krajeva istraživanja kažu da osoba sa životnim vijekom od 79 god. provede 28 god. spavajući (teško zamislivo, znam, pogotovo nama mamama) no u svakom slučaju prostor posvećen našem odmoru svakako zaslužuje da bude naša oaza.
Da bi spavaća soba ili bilo koja druga prostorija odisala skladom i mirom potreban je određeni red. Najodrživiji je uvijek onaj koji je jednostavan i brz. Prirodno je da kompliciranim sustavom pospremanja gubimo motiviranost jer gubimo učinkovitost. Moje zlatno pravilo za svaku prostoriju jest da mi ne treba duže od 5 min za dnevno pospremanje. U ovom slučaju to bi značilo napraviti krevet i stvari vratiti na svoje mjesto. Da bi sustav pospremanja bio brz moguće je jedino ako upravljamo manjom količinom stvari.
S ovih par jednostavnih koraka sebi ćete olakšati posao u održavanju spavaće sobe:
1. Pospremanje kreveta neka bude pažljivo, ali jednostavno
To je nešto što svaki dan radimo pa je zgodno da je jednostavno. Ja i dalje jako volim vidjeti hrpu dekorativnih jastuka, prekrivača i ukrasnih deka uz rub kreveta, no kako svako jutro to trebam namještati isto tako to svaku večer trebam i micati. Iskustvo mi je pokazalo da je bolje uzeti set posteljine koji je ukras krevetu sam po sebi ili sve pod lijepi prekrivač preko cijelog kreveta nego slojevito pospremanje i dekoriranje kreveta. K tomu, moda i ukus su promjenjivi pa je sve te dodatke lakše zamijeniti trajno lijepim stvarima.
2. Izbacite iz spavaće sobe stolicu za odlaganje robe
Kad ste zadnji put sjeli na nju? Je li to stolica ili vješalica? Sve znam, sa suprugom sam tek sad uspjela postići dogovor oko toga. Slažem se da izgleda kao zgodno rješenje, ali zapravo nije. Na njoj bi se nakupila hrpa odjeće koju smo nosili i planiramo opet obući ili rublje koje čeka pospremanje ili peglanje. To sam riješila jednostavno tako da ako je odjeća toliko čista da bi je nosili ponovno na svom tijelu može takva biti i u ormaru, a hrpe rublja izbjegavam na način da rublje pospremam odmah čak i ono koje čeka peglanje. Može ga čekati i u ormaru. Za to imam sustav odlaganja odjeće o čemu ćemo više kod teme organiziranja ormara. Cilj je da se istom stvari bavimo manje puta.
3. Odjeću ne odlažite po sobi
Kao što sam već spomenula, odjeća treba biti u ormaru. Samu sebe uhvatim kako vješalicu zakačim o vrata ili ručku ormara. Nekad smo jednostavno u gužvi i nije lako. No ovdje nije riječ o savršenosti, nego o njegovanju dobrih navika polako i ustrajno. Gospodin će uvijek dodati milost na milost.
4. Noćni ormarići neka budu uredni
Imamo ih s razlogom, tamo odložimo knjige, mobitel, molitvenik, krunicu, naočale, čašu vode, držimo stolne lampe, često i lijekove, dječje dude i bočice… uglavnom svašta “prošeta” preko njih. Bitno je ujutro sve stvari posložiti na mjesto i iznijeti ono što tu ne pripada. Noćni ormarić je svakako dio kreveta pa je dobro da sve ostavimo skladno i uredno za sljedeću večer.
5. Dekoracije spavaće sobe neka budu decentne i umirujuće
Dekoracije su svakako dobrodošle, na taj način prostoru dajemo toplinu i odraz nas. Dobro je imati na umu da je to ipak prostor našeg odmora i intime. Dekoracijama koje privlače pozornost ili daju prevelik stimulans oku poput velikih živopisnih slika možda je bolje pronaći bolje mjesto. Zbog toga su mojom sobom prošle tri vrste zavjesa dok nisam pogodila prave. Od crvenih zastora do nježnosivih s temom lišća i skroz bijelih. Osjećaj prozračnosti i svjetla itekako je bitan u svakom prostoru.
6. Dječji krevetić tretirajte kao svoj
Kada su mi djeca još bila tako mala da je njihov krevetić bio u našoj sobi nisam tada znala za ove principe pa sam sa svom majčinskom ljubavlju ukrašavala njihove krevetiće igračkama. To je bila Pinterest razina ljepote i životno potpuno nepraktično. Akrobacije koje naučiš da sve te stvari izbaciš iz krevetića dok ti je beba zaspala na rukama znaju mnoge mame. Zapravo, bebi kao i nama sve to ne treba ili otežava da beba zaspi ili smeta komodu djeteta. K tomu, dobro je da dijete krevetić povezuje sa spavanjem, a ne s igrom.
7. Dječja soba neka prati iste principe
U dječjim sobama je to malo teže ostvarivo jer djeca često kao i u mom slučaju dijele sobu i tu imaju prostor za učenje. No to nije prepreka. Bitno je da je organizacija prostora jednostavna. Mi smo to napravili po zonama. Zona učenja, zona igranja i zona odmora. Ove zone bitne su samo i jedino kod pospremanja. U zoni učenja nema mjesta gdje stoje igračke, a u zoni igranja nema pospremljenih knjiga. Na krevetu stoje jedna do dvije igračke i sve ima svoje mjesto pa je pospremanje moguće i djeci. Pospremanje kreveta je također jednostavno. Izbjegavam stvari koje se trebaju složiti da bi bile na krevetu poput dodatnih deka. Kako biti svrhovitiji u igračkama pročitajte u jednom od prethodnih članaka.
Realno, za djecu zrelije dobi očekujem da će se neka pravila mijenjati i prilagoditi njima. Tada je soba daleko više od samo sobe, tada je to njihov cijeli mali svijet. Već razmišljam što s posterima, laptopima i njihovom verzijom reda u sobi. Kćeri sam predložila ako želi neki izložbeni prostor za svoja mala umjetnička djela, slike, fotografije i neke detalje da to bude na jednom zidu na za to predviđenom mjestu. To mogu biti veliki okviri na koje su mogu zakačiti slike kao kolaži, magnetne ploče ili ploče s plutom.
Radni prostor u sobi djeci se jednostavno sastoji od radnog stola i ormarića. Makro sustav iznova nam se pokazao kao dobro rješenje. Sve školske knjige i bilježnice na svoje mjesto, knjige za čitanje u slobodno vrijeme na svoje mjesto. Sav školski pribor koji nije u pernici u jednu kutiju. Kod nas je likovnih materijala malo više pa oni imaju svoju zasebnu kutiju. Ovdje uvijek prednost dajemo praktičnosti i održivosti pred estetikom.
U svemu ne zaboravimo svrhu…
Zaključno, minimalistički principi ma koliko zgodni bili uvijek na neki način šalju poruku čega se trebamo odreći. Uvijek je bolji svrhovit pogled, kako i koliko mi ta stvar služi, imam li je da se Gospodin u mom životu proslavlja i da se koristeći tom stvari približavam Bogu svom. Posteljina naše bračne sobe sama po sebi mi ne znači mnogo, ali ako je imam da mjestu odmora i obnove bračnih zavjeta dam pažnju i dostojanstvo i na taj vanjski način, tada me ta stvar približava Bogu. Kao kićenje oltara. Stolnjaci i svijeće ne uvećavaju veličanstvo Žrtve Gospodnje, ali su naši vanjski znaci poštovanja i ljubavi.
S druge strane, gomilanje posteljine ili bilo čega drugog odvlači nas od Gospodina našeg jer sve zahtijeva vrijeme da se tim upravlja i koje kreposti gubimo ili strahove hranimo ako gomilamo stvari. No polako, tako velika pitanja imaju i velike odgovore. Gospodin naš vidi i poznaje naša srca i blagoslovit će nas i potkrijepiti u našim nastojanjima da Mu služimo. Svaka, čak i najmanja sitnica u nastojanju da Mu ugodimo bit će zapažena. Već danas je dobra prilika da napravimo prvi korak u tretiranju naših soba kao oltara naših obitelji, kao oaza gdje se povlačimo odmoriti. Odstraniti ono što tamo ne pripada i s blagoslovom koristiti ono što ostaje.
Vidimo se uskoro kod razlučivanja svrhovitosti naše odjeće i obuće i pitanja kako najlakše organizirati ormare.
Ruža Đurić – Žena vrsna
Foto: Ruža Đurić
Ovaj članak je dio serije o minimalizmu ili svrhovitom životu. Pročitajte uvod i pratite ostatak serije.
