Koji su najteži izazovi s kojima se mame kod kuće svakodnevno nose

Koji su najteži izazovi s kojima se mame kod kuće svakodnevno nose

Desetljećima se društvenim nazadovanjem smatralo posvećivanje vlastitog života tomu da budete mama kod kuće. Danas, pak, sve više i više žena ostavlja unosne karijere i brojne prilike samo kako bi ostale kod kuće sa svojom djecom. Neke iskorištavaju prednosti Interneta ili posla na pola radnoga vremena te i dalje rade, dok su druge zadovoljne „samo“ time da su mame.

Neprocjenjiva je vrijednost majčinstva, ali joj se desetljećima dodjeljivao status drugoga razreda. Iako majke danas imaju svakakve uređaje – od perilica rublja i sušilica, perilica posuđa i mikrovalnih pećnica, bolje zdravstvo, kombije ili dostavu namirnica na kućni prag, nedvojbeno je da je majčinstvo možda teže nego ikada prije. Postoji mnogo razloga zašto izgleda kao da je sve protiv mama, ali ova četiri se posebno ističu:

Priprema, odnosno nedostatak iste

U današnje vrijeme žene općenito nisu spremne za majčinstvo. Za većinu nas koji smo odrastali u 80-ima i 90-ima, poučavanje nisu usmjeravali niti centrirali na vještine potrebne za majčinstvo. Bili smo usredotočeni na ocjene, sport ili karijeru. Čak i na fakultetu bilo je malo stvari koje su bile gore od toga da vas optuže da ste tamo samo u potrazi za statusom „gospođa“. Ako niste radili u prosvjeti ili ako niste odrastali u velikim obiteljima s mnogo braće i sestara, izlaganje druženju s malom djecom bilo je vrlo rijetka pojava.

Trebalo mi je puno vremena da shvatim ritam života s djecom

Nisam se udala prije 35-e i do tada sam vjerojatno svega par sati provela s malom djecom, uključujući „bejbisitanje“ u srednjoj školi. Kada su moje sestre dobile djecu, bila sam grozna dadilja. Jednostavno nisam znala što raditi. Nisam imala pojma da sve što djeca trebaju da bi bila sretna jesu moje vrijeme, pažnja i nekoliko najobičnijih igračaka. Tada mi je potreba za zaposlenošću bila važnija od pomisli da vrijeme provodim uz djecu. Kada sam dobila svoje prvo dijete, konačno sam razumjela, ali je bilo potrebno mnogo vremena (čitaj godina) da konačno shvatim ritam života s djecom.

Tu mnoge od nas počinju s karijerama u kojima smo uspješne, kako bismo nakon što smo postale majke shvatile da:

a) postoji nevjerojatna količina stvari koje trebamo naučiti i shvatiti,
b) moj život nalikuje beskrajnoj igri čišćenja za drugima,
c) se često osjećam dosadno ili isfrustrirano ili
d) „Ispričavam se, preumorna sam da bih mogla misliti. Možete li ponoviti pitanje?“
e) ili možda sve od prethodno navedenoga.

Gledajući s modernog stajališta, previše nas izmišlja toplu vodu. Majke u velikim obiteljima reći će da je potrebno nekoliko djece da biste ušle u štos, a s druge strane upravo to je vrijeme kada velika većina ljudi diže u zrak bijelu zastavicu.

Izolacija

U današnje vrijeme, majčinstvo uključuje mnogo samoće i izoliranosti. Prošla su vremena kada je susjedstvo bilo puno velikih obitelji gdje je u svakoj drugoj kući majka ostajala kod kuće sa svojom djecom. Iako mi još uvijek živimo u istom starom susjedstvu, rijetkost je pronaći druge obitelji u bližoj okolini. Dječja druženja, zbog tempa života, moramo planirati unaprijed i to oko beskrajne liste obogaćujućih aktivnosti.

Izolacija može biti posebice teška onima koji su odustali ili „na čekanje“ stavili svoje karijere, a koje uključuju mnogo interakcije s kolegama. Tu da i ne spominjem okupljanja, večere vani ili pohvale za dobro obavljen posao.

Društvo ne cijeni djecu

Živimo u kulturi koja jednostavno ne cijeni djecu. Nedavno sam sa svojim mališanom putovala na drugi kraj države. Prije nego smo trebali ući u avion, načula sam gospodina koji radi na vratima za izlaz da je naš let otkazan zbog nekih VIP osoba. Kratko nakon toga, moje sjedalo 6b je tajanstveno promijenjeno u dva sjedala za moga sina i mene u blizini izlaza aviona („Na kraju ga neću cijelo vrijeme morati držati u krilu“, pomislila sam). Onda konačno kada smo se ukrcali, dodijelili su mi novo sjedalo: jedino sjedalo blizu prozora u zadnjem redu aviona. „Hmmm, pitam se zašto?“ Dobila sam neka smiješna objašnjenja da je to zbog maski s kisikom.

Naše društvo iz potrebe tolerira djecu, ali ih zasigurno ne prihvaćaju kao dragocjeno dobro. Teško je da kao majka uvijek osjećam da je sama pojava moje obitelji smetnja – bilo u trgovini, restoranu, aerodromu ili vlakovima i, da, tužno, ali čak i u crkvi.

Nedostatak obiteljske podrške – „bojati se“ reći da nosiš novi život

Možda najčešće zanemaren element majčinstva danas, nedostatak je obiteljske podrške. Mnogi od nas ne žive blizu svojih obitelji, ili ako i živimo, obitelj baš i neće uvijek podržavati naš izbor „za život“. Poznajem nekoliko žena koje su u grču pri samoj pomisli da bi morale roditeljima reći da će imati još jedno dijete. Jedna trudna prijateljica priznala mi je da je sa svojom majkom podijelila vijest da će imati dijete. „U trenutku kada sam to trebala izgovoriti osjećala sam se kao neudana trudna tinejdžerica, a ne zdrava, sretno udana, financijski stabilna žena.“

Korijen ove teške stvarnosti je pro-lifestyle (kultura koja promiče komforni stil života) – a ne pro-life kultura – koji je prožeo društvo još od kada je uvedena pilula. Izbori životnoga stila koji ne izgledaju zabavno, udobno ili čak i razumno, gledajući iz perspektive neke vanjske osobe, jednostavno ne prolaze.

Ipak, unatoč svim ovim problemima, žene prihvaćaju biti mama kod kuće. Dok ljudima izvana može izgledati kao naporan posao (i iznutra – postoje dani i vremena kada se stvarno tako i čini), manjina mama će reći da odgajanje djece nije najvrjednije što su ikada radile.


Carrie Gress – National Catholic Register
Prevela: AMS
Foto: TeiTo

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.