Jednom sam susreo mladi bračni par koji se držao savršenog rasporeda kućanskih poslova. Sve je bilo jednako podijeljeno. Madison, supruga, hvalila se da njezin suprug Jeff ako želi čistu odjeću, “može je oprati sam” – ona opere samo svoje. Susreo sam druge parove koji, iako su već dugo vremena bili u braku, i dalje drže novac na odvojenim računima – čak dijele račune za komunalije napola.
Kad bismo moja supruga i ja dijelili naše domaćinstvo na ovaj način, brzo bih bio odjeven u neopranu, neopeglanu odjeću i jedva preživljavao na jeftinim hot dogovima i proteinskim napitcima. Mojoj bi supruzi, s druge strane, bilo skroz dobro. Osim ako bi se željela nekamo odvesti jer bi je njen pristup “nikad ne mijenjam ulje” brzo odveo u velike probleme. Bilo bi obilje jela jer je ona izvrsna kuharica, ali nisam baš siguran da bi bila spremna prati sve posuđe, što je moj dio posla. Ako pogledamo cijelu shemu, čini mi se da u našem braku prolazim bolje, ali moja supruga ne vodi nikakvu evidenciju, pa tko zna?
Svaki brak je jedinstven
Mnogo parova ima slične priče o tome kako su njihovi brakovi nepravedni, što znači da ne dijele obveze ili ne evidentiraju tko više doprinosi. U puno slučajeva, naravno, oba partnera rade izvan doma pa njihovi dogovori variraju. Bez obzira na okolnosti, svaki brak je jedinstven jer svaki par ima različite jake i slabe strane. Uzmimo za primjer kuhanje. Neki ljudi mrze kuhati, dok ga drugi vole (a neki su jednostavno grozni u tome). “Moja najstarija kći zna da se tati nikada ne smije dopustiti da ide sam u kupnju hrane ili da kuha jaja.”, kaže jedna supruga, Maggie, o svojem suprugu. Ali drugi par kojeg poznajem, Seth i Maria, sasvim su drugačiji. Maria mi kaže: “On može napraviti obrok iz nasumično odabranih stvari iz smočnice i hladnjaka. Mogao bi pobijediti u bilo kojem kulinarskom show-u.“
Ne postoji savršena formula za podjelu kućanskih obveza i ima puno načina za upravljanje domaćinstvom. Ako pokušamo stvoriti savršeno pravedan sustav ili oponašati podjele rada drugih parova, vjerojatno ćemo promašiti. Ne samo da je jednaka podjela svega često nepraktična, nego ona može postati i točka neslaganja.
U braku postoji davanje i primanje
Neki ljudi se uvrijede ako im njihov partner pomaže u izvršavanju obveze jer bi to moglo značiti da je oni nisu sposobni sami izvršiti kako treba. Jedan od mojih prijatelja, kojeg neću sad imenovati, inzistira na punjenju perilice posuđa jer njegova supruga “to dobro ne radi”. On čak zna vaditi posuđe iz već napunjene perilice i ponovno je puni kad ona ne gleda. Seth i Maria su na težak način naučili da bolje funkcioniraju kada rade neovisno, nego zajedno. “Jednom smo mislili da ćemo imati romantičnu večer praveći zajedno čokoladne poslastice, ali smo završili svađajući se!” rekli su mi. “Shvatili smo da iako volimo zajedno nešto raditi, moramo imati vlastite male projekte koje ćemo raditi na istom mjestu. Kad radimo na istoj stvari, završimo u svađi.”
U braku postoji davanje i primanje, i iako kućne obveze izgledaju kao mali problem, mogu stvarati veliku napetost. Bez obzira kako podijelimo stvari, važno je da su supružnici otvoreni i da komuniciraju kako bi imali zajednička očekivanja što ograničava svađu i ljutnju.
Brak nije temeljen na pravednosti
Podjela kućanskih obveza u braku se može činiti nepravednom, ali brak sam po sebi nije temeljen na pravednosti – i baš zato tako dobro funkcionira. Brak nije poslovni dogovor, i iako oni koji se temelje na savršenoj pravdi mogu definitivno napredovati, tako se na neki način gubi smisao. Na dan našeg vjenčanja ja sam se zarekao da ću se dati cijelim svojim bićem svojoj supruzi i ona je obećala isto. Mi smo u ovome zajedno. Što je moje i njeno je, a što je njeno i moje je. Naravno, jedan supružnik ne bi trebao iskorištavati drugoga, ali na kraju, moja želja i jest da dam sve što imam svoj supruzi – ja nju volim. Nisam njezin poslovni partner i ako budem mislio samo na svoje interese, to znači da pristupam našem odnosu na krivi način. Ljubav prvo misli na drugoga i ne opterećuje se pravednošću.
Biti uzajamni dar jedno drugome
Kad uspijem zaboraviti na misao dobivam li ono što mi pripada ili ono što mislim da mi moja supruga duguje, naš brak je bolji. Ako uživam u jednostavnoj činjenici da smo posve posvećeni jedno drugome i da prvo mislimo jedno na drugo, onda vidim da nam je brak sretniji i mirniji.
Ne samo da se bolje slažemo, nego sam i sretniji. Ovo nije žrtva na koju se pokušavam nagovoriti da naš brak preživi i da nam kasnije bude dobro. Sve je dobro, čak i kućanski poslovi.
Čudno je, prije braka bih pomislio da staviti drugoga na prvo mjesto ne može biti put do moje vlastite sreće. Međutim, istina je da nas je Bog stvorio da bismo voljeli i bili voljeni, a u braku trebamo biti uzajamni dar jedno drugome. Kad sam sposoban premostiti razmišljanje o sebi i svojim željama, živim više u skladu s mojom istinskom prirodom. Nisam uvijek uspješan u ovome, ali ovdje sam da bih volio svoju suprugu i dao joj sve što jesam. To možda je ili nije pravedno prema meni, ali ljubav nikada ne računa tako.
Jedna mama po zanimanju, Maggie, rekla mi je: „On koristi alate, a ja koristim štednjak. Naravno da ja radim više po kući – ovdje sam cijeli dan. To je moj posao.“
Michael Rennier – For Her
Prevela: Martina Jantoš
Foto: Liart – Lidija Jurinić
