
I.
Neumorna nada,
oči i riječi pune sjaja,
zagrijale ti misli kao lava!
Kad ti malo ohladi glava,
pogledaj malo bolje
što se kao ljubav
predstavlja!
II.
Obožavanje nije ljubav. Ionako nikad nisam voljela riječ obožavanje. Skoro te osvojio jer kako je lijepo kad te netko gleda „s obožavanjem”. Nije šarmer kao ostali, ali znaš da te cijeni. On bar ne ostavlja rupe kao oni šarmeri koji, svjesno ili nesvjesno, pripreme teren da spustiš zid prerano pred krivim očima i pod krivim riječima, a zatim nonšalantno odšeću. Zanimljivo je kako to nekim šarmerima pođe za rukom, a da ti uistinu daju do znanja da si važna. Ne kažem da si najvažnija osoba na svijetu i ne kažem da ti netko nešto duguje samo zato jer si ti ti. Kad kažem da si važna, želim reći da kad netko ulazi u interakciju s tobom, treba poštivati tvoje dostojanstvo. Kad te netko u interakciji s tobom ne shvaća ozbiljno, tamo gdje si dala do znanja da ti je bitno, očito ne poštuje tvoje dostojanstvo, to jest – očito te uzima zdravo za gotovo.
Katkad se cure osjećaju bezvrijedno poslije susreta sa šarmerima baš zato što je ta interakcija bila površna i nije im uistinu dala do znanja, ono što one ne znaju ili su zaboravile, a to je da su vrijedne. To se dogodi bez obzira na komplimente koje su od šarmera dobile jer komplimenti, kao i mnoge druge izjave, mogu biti (is)prazni. Ta interakcija između njih i šarmera je samo davala privid stvarnog doživljavanja i uvažavanja. Kad ta interakcija ne bi bila samo privid, osoba se ne bi osjećala tako ništavno pri prekidu takve interakcije. Naravno, vlastitu vrijednost cure trebaju znati neovisno o šarmerima jer njihova vrijednost jest neovisna o njima. Ne želim time reći da je površnost ponašanja određenih šarmera zanemariva, ali moram napomenuti da katkad cure ne znaju sve što trebaju znati.
III.
Treba se probiti kroz srozavanje standarda, kroz nedostatak kulture dijaloga, kroz krizu vjere i onda se možda naleti na traženog timskog igrača koji je u vjeri i razumije što znači život, koji te ne obožava, ali te voli i odlučio je, uz tvoj dobrovoljni pristanak, s tobom biti u vezi. Tad se možda naleti na nekoga tko te ne obožava; odnosno, ne uzdiže u nebesa jer na kraju krajeva, dok Bog ne zaključi drukčije, imate još posla na zemlji i, između ostalog, čovječni ste. Tad se možda naleti na nekoga tko te ne koristi za usputno šarmiranje, za razliku od nekoga tko zadovoljava nezdravi ponos u interakciji s tobom, jer ga digne način na koji ga gledaš nakon što te šarmira, a pri tome nije svjestan što tebi njegove riječi uistinu znače. U svakom slučaju, ne pristaj ni na obožavanje ni na (isprazno) šarmiranje. Traži samo ono što je stvarno i duboko. Nek to bude ono što se traži. U međuvremenu, pusti život da se piše i živi.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Bruno Aguirre – Unsplash