Božić je pred vratima. Lišeni toliko toga čime smo ga okitili, možemo konačno ugledati njegovu bit. A bit Božića nisu ni radost ni ljubav ni nada. Bit Božića je spasenje. Božić je Bog apsolutno velik koji je postao apsolutno malen, najmanji, da me spasi. Nisu li prekrasne te Božje kontradiktornosti!? Da bi učinio nešto veliko, trebaš biti malen. Vidiš li to dok gledaš u jasle u kojima leži Spasitelj svijeta?
Trebam li Boga da me spasi?
Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima:
(Iz 35,3-4)
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!
Dolazi da nas spasi… A trebam li ja spasenje? Ti? Treba li današnji čovjek spasenje ili baš sve može sam? Nije li se nepovjerenje koje je krenulo od svijeta, preko Crkve protegnulo na Boga? “Informacije“ koje nam dolaze ukazuju na mračne sile, tuđe interese, ostavljaju mnoga pitanja. I onda se tako često čini da smo mi oni koji trebaju dati odgovore na ta pitanja. Više ne valja gledati ni na Crkvu da bi pronašao odgovor, zar ne? I tamo ima „njih“, svakakvih, grešnih, punih nekih „interesa“. Nisu svi takvi, istina, ali ima ih više nego što tvoja leđa mogu nositi. Pa ipak, „treba promišljati, informirati se, raspravljati…“ a najvažnije sve to govoriti naglas na današnjim javnim trgovima – društvenim mrežama. A treba li?
Ukrijepite ruke klonule,
(Iz 35,3)
učvrstite koljena klecava!
Nije samo strah onaj koji čini da nam ruke klonu i koljena klecaju. I strah je samo posljedica. Posljedica nedostatka vjere. Ne vjere da Bog postoji…
Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.
(Jak 2,19)
…nego povjerenja u Boga koji spašava. Ono što najviše čini da nam ruke klonu je nepovjerenje. Možeš li zaista s tolikom sumnjom gledati na sve oko sebe i imati povjerenja u Boga? Možda ti se čini da možeš. Sigurno naglas smatraš da je Krist spasitelj, ali u srcu, imaš li mir? Imaš li ljubav? Imaš li nadu? Vjeruješ li da je tebi, ne „njima“, potrebno spasenje i da je Krist onaj koji spašava?
Od koga očekujem da me spasi?
Možda se nikada kao posljednje vrijeme nije toliko raspravljalo o istinama vjere, Crkvenim propisima i moralnim pitanjima i to na toliko širokoj skali: od teologa, biskupa i svećenika do nas najobičnijih laika. Izvlačili su se kanoni, odluke crkvenih sabora, citati Svetog pisma, izjave ovog ili onog biskupa ili svećenika… Zanimljivo kako nevolja pokaže gdje smo i gdje okrećemo oči tražeći pomoć…
K brdima oči svoje uzdižem:
(Ps 121, 1-6)
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.
Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.
Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.
Jesmo li zaboravili ugasiti sve, zatvoriti sve, povući se u osamu i moliti? Jesmo li zaboravili da samo od Boga dolazi pomoć i spasenje? Ako se u Njega uzdamo, neće dati da posrnemo niti će nam itko i išta nauditi. U svim tim vjerskim pitanjima zaboravili smo na osnovnu istinu vjere: Bog nas ljubi i u svemu na dobro okreće onima koji se u Njega uzdaju.
Nemoj zaboraviti na svemoć u toj prividnoj nemoći
Neka te ne zavara pogled na malenost. Dok budeš gledala na Novorođenog u jaslama, nemoj pomisliti da je taj prizor daleko od onoga što te muči. Nemoj zaboraviti na svemoć u toj prividnoj nemoći. Baš to maleno dijete u jaslama najveći je dokaz Božje veličine. Promisli, ima li išta nevjerojatnije od činjenice da se apsolutni Bog smanjio na razinu bespomoćnog djeteta? I to zašto? Samo zato da te spasi. Da te spasi od kaljuže grijeha u koju danomice upadaš. Da te spasi od straha i bude odgovor na svako tvoje pitanje. I nije Mu bilo dovoljno doći kao Dijete, trpjeti sve što ti trpiš, nego je umro na križu nakon najteže, nezamislive muke da bi svojim ulaskom u smrt po uskrsnuću uništio tvoju smrt. Svaku smrt, sve što te uništava. Ni to mu nije bilo dovoljno, nego je ostao zauvijek s tobom u Euharistiji, darujući ti se tijelom bez prestanka. To je naš Bog!
Ako sve to vjeruješ, reci mi, što te danas muči? Nije li svakim korakom svog života pokazao da je moćniji i od svijeta i od čovjeka? Nije li svakim korakom svog života pokazao da može svako zlo okrenuti na dobro? I da to hoće činiti kad god treba, jer ljubi do ludila svakog čovjeka.
Čuvaj u srcu povjerenje u Boga
U redu je promišljati i tražiti informacije, ali čuvaj svoje srce od nepovjerenja prema Bogu. Onog trena kad osjetiš nemir, ostavi sve i bježi u molitvu. Sve svoje daruj Njemu po Majci Mariji koja te jedina može učiti povjerenju. Potpunom povjerenju u Božju svemoć i Božju ljubav.
Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.
(Jak 2,19)
O da! Đavli dršću jer znaju da nemaju moć, znaju da je sve pod vlašću jednog Boga. Baš sve. Ili drugim riječima: ništa se ne događa, a da to Bog nije dopustio. A što god dopušta, dopušta zbog našeg spasenja. Zato možemo uistinu klicati: Slava Bogu! Zato možemo svakog trena zahvaljivati jer sigurni smo na dlanu moćne ruke Boga koji se brine za nas. Iz te ruke možemo primati sve sa zahvalnošću, znajući da je sve dobro. To su nas učili sveci jer su znali da je Bog Spasitelj. Zato Božić donosi radost i ljubav i nadu i mir, jer naviješta spasenje.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“
(Lk 2, 9-11.13-14)
…
I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
»Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Andrik Langfield – Unsplash