Primanje gostiju me plaši. Jesi li i ti odrasla u domu gdje sve mora biti savršeno, kao s naslovnice, kada dočekujete goste? I sad, kada se tvoj suprug nakon nogometne utakmice obrati paru koji stoji pored vas uz igralište i kaže: „Svratite do nas, mogli bismo zajedno pripremiti večeru“, najradije bi propala u zemlju. Već znaš da u kupaonici nema čistih ručnika i da je pod ispod stola u blagovaonici ljepljiv. Znaš da niste računali na dodatne troškove za nenadano čašćenje. No, on se toplo osmjehuje i oni se nude da će nešto donijeti pa već znaš i da je sve to neizbježno. Zaboravi na sebe, kažeš si. Zaboravi svoj perfekcionizam. Zaboravi svoj ponos. I da se nisi usudila započeti s izdavanjem naredbi svojoj djeci kao da bi mogli brzinom munje sve dovesti u red i ostaviti gostu dojam urednog doma, kao iz kataloga.
Takav i nije. Znaš da nije.
Ponudi gostoprimstvo ispunjeno milošću
Umjesto toga zatomi imaginarnu sliku savršene kućanice i razriješi jednu stvar: ponudi gostoprimstvo bez da sagriješiš. Ponudi velikodušno gostoprimstvo. Ponudi gostoprimstvo ispunjeno milošću.
U Prvoj knjizi o kraljevima, glava 17, prorok Ilija odlazi u Sarfatu i neočekivano se obrati udovici koja je imala tek malo ulja u vrču i nešto vode za pripremiti obrok sebi i svome sinu. Prorok zatraži čašu vode i komad kruha. Ona objašnjava kako ima vrlo malo, dok odlazi pripremiti nešto i za njega. On ju uvjerava da će sve biti dobro.
Mislim da možemo sa sigurnošću pretpostaviti da udovica očito nije zabrinuta za ručnike za goste i ljepljive mrlje. Pomalo jest zabrinuta za količinu jer jedva da ima dovoljno za sebe i sina. Pa ipak daje sve od sebe, nudi Iliji gostoprimstvo te prima blagoslov veći nego što je mogla i sanjati. Ne možemo biti velikodušniji od Boga.
No, možemo biti nepokolebljivi u svom ponosu i propustiti priliku da damo i da primimo blagoslov. Ključ gostoprimstva jest poniznost.
Zaboravi svoj ponos
Da bismo uistinu ponudili svoje gostoprimstvo, moramo zaboraviti ponos. Moramo biti spremni otvoriti svoja vrata, bez obzira u kakvom je stanju naša kuća ili ormari te velikodušno nastojati da se naši gosti osjećaju ugodno i opušteno. Kada tako postupimo, dopuštamo da nas ostali vide onakvima kakvi jesmo. Odbacujemo pretvaranje i izlažemo se sa svim svojim slabostima. Kada otvorimo drugima i dopustimo im da vide naše nesavršenosti, riskiramo.
I time dajemo Bogu priliku da djeluje. On će zakoračiti u taj prostor koji mi stvaramo riskirajući i On će ga blagosloviti. Možda neće izgledati savršeno. Može čak ispasti katastrofalno po mjerilima savršenstva iz časopisa (to mi se dogodilo točno jednom u 28 godina i još uvijek učim iz tog iskustva). Ali bit će blagoslovljeno.
Vježbajući službu gostoprimstva, dopuštamo da budemo ranjivi i tako živimo iskrenu poniznost. Otvaramo naša vrata i naša srca i zasigurno će kroz ta vrata proći neki ljudi koji ne vide naš trud kroz prizmu ljubavi. Ponekad ćemo čuti kritiku, sudit će nam prema mjerilima svijeta. Osjećat ćemo kao da gubimo. Ali zapravo nismo. Upravo takve dane gostoljubiva će domaćica prikazati Kristu, nesavršena i iskrena, znajući da će On iskupiti i vrijeme i trud.
Kada je 11 sati ujutro i još si u pidžami, a susjeda zazvoni na ulaznim vratima, uvedi je unutra. Raščisti joj mjesto na kauču. Pronađi čistu šalicu i pripremi čaj.
Riskiraj, u svakom gostu pokušaj vidjeti Krista
U svakom gostu prepoznajte Krista. Otvorite širom svoje srce, riskirajte dopuštajući ljudima da vide Vaše slabosti. Baš u tim slabostima savršeno se očituje Njegova svemoć.
Elizabeth Foss – The Arlington Catholic Herald
Prevela: LR
Foto: Pexels
