Kada sam upoznala svog budućeg muža odmah sam znala da je on taj. Ja sam imala tek 17, a on 19 godina. Čak i u naše vrijeme, početkom devedesetih, to je za mnoge naše bližnje bio šok. Mnogi su nas odgovarali od našeg nauma – premladi ste, nemate posao, nemate stan, tko će plaćati struju kad ljubav prođe itd. Neki su išli tako daleko da su nam davali prognoze za trajanje tog braka (3 mjeseca pa onda kao i svi ostali).
Pater Frkin nije spominjao našu mladost nego bitne oznake bračnog života
Ipak smo proslavili zaruke i ne znam kako, završili kod patera Frkina. Sjećam se nelagode kada je rekao da ćemo o nekim stvarima pričati „jasno i delikatno“ i zapravo smo svo vrijeme pričali o tome. On nije spominjao našu mladost, ni struju, već bitne oznake našeg budućeg bračnog života. (Tako se, čini mi se zvala i njegova knjiga koju nam je s posvetom poklonio). Zapravo mi se svidjelo što čujem: Žena je pozvana uživati sa svojim mužem u činu bračnog sjedinjenja. Možda nisam shvatila važnost svega ili razumjela sve što je govorio, ali njegove riječi pohranjene su ladicama mojih sjećanja i zaista je često kasnije bilo situacija kada sam se sjetila njegovih riječi i sama sebi rekla „Pater je opet imao pravo“.
Moje veliko JA i njegovo TI pretvorilo se u MI
Nekome je možda prva godina braka divna. Meni je, priznajem, bila grozna. Mi smo sve počeli zajedno, od ničega, daleko od ljudi koje smo poznavali ili voljeli. Prepušteni sami sebi, mnoga smo trpljenja prošli da bi naš brak opstao. Dok danas tužne statistike pokazuju broj onih koji nisu uspjeli, zamislite koliko je još onih brakova koji postoje, mrtvi i beživotni, ranjeni zbog sebičnosti, grijeha, straha od trpljenja, preljuba ili pukog neznanja. Ne osuđujem nikoga, sama sam bila u raznim kušnjama. Mnogo je vremena prošlo dok se moje veliko JA i njegovo TI nije pretvorilo u MI. Kada se to dogodilo? Onog trena kada sam prestala gledati samo sebe i svoje nevolje. Kada sam napokon pogledala njega i vidjela kako i on trpi na svoj način, zbog mene.
U to vrijeme, kada nismo imali ništa, kada sam se najgore osjećala, kroz suze, kroz tugu i ljutnju, kroz patnju zbog samoće, jedini podsjetnik na moje bračno obećanje bilo je raspelo s našeg vjenčanja, u našoj spavaćoj sobi.
Kroz patnju sam naučila što je ljubav
Mnogi će reći da je vrhunac njihove ljubavi bio sam čin sakramenta vjenčanja. A ja sam kroz patnju morala naučiti što je ljubav. Onaj trenutak kada sam mu zaista dala cijelu sebe i svoje srce dogodio se kasnije, kad je već po svetom sakramentu bio moj muž. Nisam željela provesti život spavajući sa strancem. Htjela sam biti ljubljena i obožavana i voljena. Onako istinski. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da, ako se ja sama ne promijenim, od toga neće biti ništa. To me je potaknulo da budem bolja žena. Kada bi dolazio s posla, dočekala bih ga zagrljajem i osmijehom. Kada me poželio, rado sam prihvaćala bračni zagrljaj. I dogodilo se, zaista. Imala sam dobrog muža. Nakon 6 godina dobili smo sina. Onda i kćer. Vrijeme je donijelo svoje i godine su prošle. Danas, za razliku od onih naših početaka, imamo sve. Pri tome ne mislim samo na materijalno.
Bog je na čudesan način obnovio i blagoslovio naš brak. Djeca su gotovo odrasla, a mi još relativno mladi. Uživamo u svakom zajedničkom trenutku. Ne u onoj tihoj ljubavi kako zamišljate starce ili parove koji su jako dugo zajedno. Naša ljubav je živa i goruća. Još uvijek mu padam u zagrljaj i dočekujem ga s osmijehom. Srce mi gori od ljubavi kada navečer legnem pored njega. On je moj najbolji prijatelj, moj suprug, ljubavnik i brat. On je otac naše djece i glava naše obitelji.
Naša česta bračna darivanja nisu bezvoljni zagrljaji ili nespretna petljanja iz mladosti, već potpuno sjedinjenje tijela i duše u bračnom zagrljaju. Znam mu ponekad reći da ga sada tisuću puta više volim nego na početku našeg braka. A on? On je najbolji muž kojeg sam mogla zamisliti. Za njega sam njegova kraljica i ljepotica. Ne propušta prilike da mi to i pokaže.
Tajna našeg bračnog života
Ljudi se čude i pokušavaju proniknuti tajnu našeg braka. Ja ću vam reći: nema čuda ni instant rješenja. Neka vam Gospodin uvijek bude na prvom mjestu. Poslije njega uvijek vaš supružnik. Usporedite bračnu ljubav s majčinstvom. Imate li ljubljeno dijete, nije dovoljno da budete u prostoru gdje je i ono. Nemoguće je da ga ne gledate, ne hranite, ne budite se po noći da ga hranite, bdijete nad njim kad je bolesno. I da to sve činite, ni to vas ne čini majkom. Majkom vas čini vaša ljubav, vaša spremnost na žrtvu, na oprost. Majkom vas čine vaši zagrljaji i poljupci, vaša nesebična i nemjerljiva ljubav. Vaše srce i ruke koje nikada ne odbijaju ljubav. Tako je i s brakom. Nemojte ga samo održavati na životu, tražite više i dobit ćete više. Želim vam svima puninu bračne ljubavi. Bvb!
Ne propustite na našem portalu pročitati razgovor s pater Frkinom. U prvom dijelu donosimo pouke o hodanju, a u drugom poruke bračnim parovima.
Anonimna – Žena vrsna
Foto: TeiTo
