Što učiniti kada pomisliš da će je vrata paklena ipak nadvladati?

učiniti

Kad Majka pogriješi, djeca pate

Crkva i svijet pa i mi, vjernici, pod dojmom smo svega što se događa američkoj braći i sestrama. Strepimo da se možda slično događa i u našoj blizini. Jedna od župa na popisu optuženih mogla je biti i moja župa. Tvoja župa. Zasigurno su i tamo vjernici ostali iznenađeni. Šokirani.

Kada majka pogriješi, njezina djeca grcaju u boli i žalosti. Poljuljana su. Izgubljena su. Ona, na koju su se uvijek oslanjali. Ona, koju vole najviše na svijetu. Ona, za koju su uvijek vjerovali da najbolje zna. Ona je podbacila. Ona je pokazala da je nesavršena. Grešna. Ljudska. Slaba.

Ta majka moja je i tvoja majka. Crkva.

Znam da te boli. I mene razdire. Stvara mi vrtoglavicu. Mučninu.

Jer je ljubim. Jer mi je majka.

Jedna, sveta, katolička i apostolska

Kada ispovijedamo svoju vjeru, navodimo da vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Čak i sada, kada smo svjedoci oskvrnuća, Crkva je sveta i dalje. Sveta je, ne zbog nas. Ne zbog ljudi. Sveta je jer ju vodi Bog. Duh Sveti. Da nije tako, davno bi propala. A neće. Jer Krist nam je rekao da je ni vrata paklena neće nadvladati (usp. Mt 16,18).

Zato, ako misliš da je gotovo i da će se sve srušiti. Ako se želiš okrenuti i otići, odustati. Ne budi nevjeran, nego vjeran. Vrata paklena neće je nadvladati.

To ne znači da neće pokušati. Hoće, itekako. Udarat će gdje smo najslabiji. Neumorno. To se dogodilo i sada. Udarili su nas gdje smo najslabiji. Tamo gdje autoritet sablažnjava najmanje. I zataška. Ali, ono što se šaputalo, propovijedat će se po krovovima. I zaista, evo, vrišti sa svakog krova.

Hoćeš li začepiti uši? Znam da najradije bi. Jer razdire.

 „Bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,6)

Boli nas jer smo se uzdali u čovjeka, a ne u djelovanje Božje po čovjeku. Boli jer čovjek nije dopustio Bogu da djeluje po njemu, nego je djelovao po svome.

Što god učinili sada, ako ponovimo ovu grešku i uzdamo se u čovjeka, opet ćemo propasti. Valja se okrenuti Onome bez koga ne možemo učiniti ništa. Što god on kaže činiti. Poslušati napokon Mariju i njene riječi što odjekuju iz Kane već tisućama godina. Poslušati što nam je rekla i u Fatimi. Uzeti u ruke krunicu i moliti – ne za bilo što, za mir u svijetu.

Jer, i ovo je nemir. I ovo je bitka. Velika. Duhovna, iznad svega.

U vremenima nemira, Bog podiže svece. U vremenima sablazni, podiže one koji će vraćati na izvor, koji će krijepiti nadu i jačati vjeru. Obrati se tim svecima za zagovor. Zatraži utjehu i vodstvo.

Moli i za one koji su podbacili dopustiti Bogu da po njima djeluje, da ubuduće to ne čine. Moli za svoje svećenike, biskupe, za papu. Moli za pastire i poštuj ih, bezuvjetno. Ne zbog onoga što (ne) čine, već zbog autoriteta koji im je Krist po Crkvi darovao.

Izbjegavaj nezrele reakcije, priteci djelima koja će biti na izgradnju

Okrenuti se i otići, napustiti Crkvu ili postati njen neprijatelj, značilo bi da smo izgubili bitku. To je ono što je neprijatelj i htio postići. Ne zapadni ni u zamku vjerovanja da znaš bolje i da si zasigurno u pravu. Ne upiri prstom u druge optužujući ih za ono što ni sam nisi u stanju izvršavati. I drugi oko tebe su ljudi. Budi im radije blagoslov, ne guraj ih u grijeh.

Nije ovo vrijeme za svađu među braćom i sestrama. Ovo je vrijeme tragedije koje poziva na jačanje zajedništva.

Usmjeri se na ono što je čvrsto i što se nikada neće poljuljati. Na onoga koji je jedini svet i koji je jedini Gospodin. Zapitaj se vjeruješ li iskreno da je On veći od kaosa koji te okružio.

Umjesto da se poljuljaš, sada najjače zavapi za jačanje vjere. Stavi Krista u središte svog života. Sada je vrijeme da ozbiljno poradiš na svemu što si odgađao. Da učvrstiš naviku svakodnevne molitve. Da se počneš dizati ranije kako bi stigao na misu i kroz tjedan. Kad učvrstiš sebe, učvrsti i braću. Sada je vrijeme da se približiš Bogu više no ikad. Jer jedino On moći će ti dati utjehu. Jedino s njim moći ćemo i nakon ovoga izgovoriti riječi svetoga Pavla: „Dobar sam boj bio. Trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4,7)

Lea Potočar – Žena vrsna


Foto: Ian Stauffer – Unsplash

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.