Iz kršćanske tradicije i iz Svetog Pisma znamo da postoje različita imena dana grupama anđela – sve skupa devet anđeoskih „korova“. Tijekom stoljeća, mnogi teolozi i duhovni pisci promatrali su korove iz drugačijih perspektiva.
Korisna duhovna istina koju ćemo usvojiti rastući u ljubavi za Boga i napredujući na našem duhovnom putovanju: Koju god svrhu imali, hijerarhija anđela nam treba pomoći razumjeti Božje kvalitete i kako možemo rasti na putu svetosti. Pruža nam osjećaj reda, napretka i uspona u razumijevanju kako Božje beskrajno znanje uspostavlja i održava red i ljepotu stvaranja kroz načela koja možemo shvatiti te kroz službu i nadzor nad njegovim vjernim slugama, anđelima.
Imenovanja nisu stvar dogme već su to duhovni alati koji nam pomažu cijeniti put svetosti – sredstva kojima nam Bog pomaže posredstvom anđela. Njihova imena opisuju ili karakteristike ovih moćnih duhova ili aspekt njihove misije u Božjem planu.
Anđeoska hijerarhija
U 4. i 5. st., među crkvenim ocima i drugi kršćanskim piscima, počinje rasti zanimanje za ulogu anđela. Jedan od njih je bio anonimni redovnik iz 5. st. koji je pisao pod imenom poznatog obraćenika sv. Pavla Dionizija Areopagita. Poznat je kao „Pseudo – Dionizije“ i njemu dugujemo naše zajedničko kršćansko shvaćanje povezanosti anđeoskih redova i korova.
Sv. Toma učinio je inteligenciju temeljem podijele anđela koji su sami po sebi čisto intelektualna bića. Nemaju svi anđeli isti stupanj sličnosti s Gospodinom, međutim, neki sudjeluju u ili odražavaju božansko savršenstvo više od drugih. Dakle, prema Doktoru anđela, oni pripadaju različitim korovima prema inteligenciji i njihovom mjestu u Božjem planu.
Pregled Reda anđela
Najviša grupa anđela – Serafi, Kerubi i Prijestolja – ne samo da izravno kontempliraju o Bogu već su potpuno usredotočeni na njega. U njemu, kontempliraju izvor svega stvorenoga, konačne ideje i uzroke iz kojih proizlaze sva stvorenja. Drugim riječima, oni kontempliraju Boga u njegovom najvišem savršenstvu.
Drugi stupanj ili sfera anđela – Gospodstva, Sile i Vlasti – ne posjeduju istu vrstu jedinstvene vizije kao viši kor. Oni vide stvarnost podijeljenu na temeljne uzroke iz kojih proizlaze sve stvari. Treća grupa – Vrhovništva, Arkanđeli i Anđeli – imaju daljnje razumijevanje istine svemira od velikih i temeljnih uzroka svih stvari do mnoštva određenih uzroka.
Ali Pseudo – Dionizije je također vjerovao, kao i sv. Toma, da anđeli viših korova prosvjetljuju one iz nižih korova dijeleći svoju inteligenciju i shvaćanje s njima tako da, zapravo, postoji prava komunikacija među anđelima. Na ovaj način anđeli mogu međusobno surađivati kako bi ostvarili misiju koju im Bog daje.
Raspored Gospodnjih Anđela (prema Pseudo – Dioniziju)
Pogledajmo svaki kor zasebno kako bismo proučili moć koju svaki ima te kako se povezuju jedni s drugima.
Serafi
Serafi su anđeli najbliži Bogu. Kao takvi, oni najneposrednije odražavaju Božje najviši svojstvo koje se očituje u stvaranju: njegovu ljubav. Oni gore od Božje ljubavi; samo ime im znači „oni koji plamte“ ili „oni koji izgaraju“. Klasična sakralna umjetnost prikazuje ih potpuno crvene i u plamenu. Obično su naslikani sa šest krila ali bez lica – jednostavno kao more ili prsten vatre oko Presvetog Trojstva. Upravo zbog ove izgarajuće ljubavi, više od bilo kojih drugih anđela imaju savršeno znanje o Bogu što ih čini savršenim klanjateljima. Sv. Jeronim piše da ne samo da sami izgaraju, već i potpiruju druge s Božjom ljubavlju.
Prema proroku Izaiji, serafi su anđeli koje čuje kako viču „Svet, svet, svet“ dok mu jedan od njih čisti usta žeravicom sa žrtvenika kako bi mogao služiti kao Božji glasnik (usp. Iz 6,3-8). U izvanrednom obliku rimskog obreda, svećenik dočarava ovaj prizor dok moli za dostojnost naviještanja evanđelja. I mi bismo trebali moliti serafe da budemo pročišćeni u odgovornosti kao učitelji i nositelji Riječi našim obiteljima, prijateljima i svima onima za koje smo odgovorni. Seraf se ukazao sv. Franji Asiškom kada je primio stigme. I kasniji mistici će govoriti o serafima kao Božjim glasnicima i posrednicima kada su imali izvanredna iskustva ljubavi i preobražavajućeg božanskog ujedinjenja
Kerubi
Kerubi imaju duboko intelektualno znanje o božanskim tajnama i o konačnim uzrocima stvari; njihovo ime znači „oni koji sve znaju“. Kao takvi, oni neprestano kontempliraju Božju mudrost i ljubav u njegovom odnosu s čovječanstvom. Oni odražavaju njegovo sveznanje. Kerubi su bili moćni štovatelji prvog saveza u mudrosti; slike kerubina bile su jedine slike bića dozvoljene u starom jeruzalemskom Hramu. Njihovi izrezbareni likovi ukrašavali su poklopac Kovčega saveza, koji je slika i Djevice Marije koja je “tabernirala” nerođenog Krista i euharistijskih tabernakula u našim crkvama, koji sadržavaju novu manu Kristovog sakramentalnog Tijela i Krvi. Izvezeni kerubini također su prekrivali prekrasne zavjese koje su odvajale Svetinju nad svetinjama od vanjskog dvora Hrama. Upravo je to ona zavjesa koja se poderala odzgo dodolje kada je naš Gospodin umro na križu kao znak da je prešao u Vječno Svetište i da je jeruzalemski Hram ispunio svoju svrhu (usp. Mt 27,51). Kerubi se i dalje smatraju zaštitnicima Novog Saveza i često su prikazani na slikama tabernakula i euharistijskog posuđa.
Prijestolja
Prijestolja, kao što im samo ime govori, mogu se smatrati bićima podignutim da čine sjedište Božje vlasti i milosrđa. Prijestolje očituje slavu i autoritet kralja; izražava stabilnost i snagu. A s obzirom da je prijestolje također i stolica presude, ovi anđeli se posebno bave božanskim presudama i uredbama.
U ranoj Crkvi, prikaz Božje slave u nebu često je bio mozaik iza oltara i iznad biskupova stolca koji je predstavljao prazno prijestolje s blistavim križem postavljenim iznad. Ova slika predstavljala je Krista Kralja, Gospodina i Suca nad živima i mrtvima. Ali njegovo sudačko sjedalo bilo je i prijestolje milosrđa, jer je Krist otkupio svijet svojim križem. Njegova ljubav dovela nas je do spasenja. Prijestolja nikada nisu viđena ili doživljavana kao da „lete“ već kao bića koja „klize“ kroz nebo, u skladu s njihovim očitovanjem Gospodinove stabilnosti.
Druga hijerarhija prima znanje o božanskim tajnama kroz prva tri kora – znanje koje ne mogu sami spoznati. Serafska revnost raspaljuje njihovu ljubav; mudrost Kerubina otkriva dubinu otajstava; a stabilnost Prijestolja potiče ih na neprestano klanjanje Božjem veličanstvu. U Summi Theologiae, sv. Toma naučava da nazivi „gospodstvo“, „snaga“ i „kneževstva“ pripadaju vladama na drugačiji način. Zadatak je gospodara propisati što treba učiniti, pa Grgur kaže da se „neke skupine anđela, jer su im drugi podložni u poslušnosti, nazivaju Gospodstva“.
Gospodstva
Gospodstva se smatraju vladom svemira. Oni su prvi od tri kora u drugom krugu, koji je krug kozmosa – anđeli koji su zaduženi za velika i sveopća upraviteljstva. Gospodstva su posebno uključena u djela božanske moći. Oni upravljaju službama svih anđela koji se bave stvaranjem. U anđeoskom svijetu vidimo kako je prekrasno prikazano crkveno učenje da Bog djeluje kroz sekundarne uzroke. Anđeli posreduju Božju snagu baš kao što nas sveci zagovaraju pred njim.
Sile
Sv. Petar spominje Sile u njegovoj prvoj poslanici (usp. 3,22) kao što to čini i sv. Pavao u svojoj Poslanici Kološanima (usp. 1,16). Sam naziv je na neki način krivo preveden jer se ovaj kor anđela ne bavi stečenim navikama (vrlinama) već radije razvija urođene, sirove moći nad fizičkim svemirom. Prema Pseudo – Dioniziju, njihova imena odnose se na „određena snažna i nepokolebljiva muška obilježja koja se šire u sve njihove bogolike energije,…. uzdizanje prema gore u punini moći do asimilacije s Bogom; nikada ne otpadajući od božanskog života zbog vlastite slabosti, već se nepokolebljivo uzdižući do suštinske Vrline koja je Izvor kreposti.” Oni su gospodari uzročnosti i principi kozmičkog poretka u materijalnom carstvu. Oni osiguravaju dobrobit svijeta.
Vlasti
Prema Pseudo-Dioniziju, Vlasti (dunameis) čine treći i zadnji kor drugog reda anđeoske hijerarhije, dok ih drugi učenjaci i duhovni pisci smatraju petim korom. Ovaj kor spominje se povremeno u Starom Zavjetu, kao u knjizi o Danijelu gdje čitamo: Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! (Dn 3,61). Neki učenjaci tvrde da se naziv “vlasti” također koristi za označavanje anđela općenito, budući da je to prijevod Septuaginte hebrejskog sabaota. U Novom zavjetu sveti Pavao piše da postoje Vlasti koji su ostali vjerni Bogu i oni koji su otpali i postali dijelom Sotoninog carstva (usp. Ef 6,12). Smatra se da kor Vlasti upoznaje čovjeka s višim misterijama, istovremeno potiskujući napade “neprijateljskih sila” Pakla protiv najdubljih zakona fizičkog stvaranja.
Treća sfera anđela zadužena je za plan Svemogućeg Boga za spasenje čovječanstva. Od najviše sfere prima usredotočenost na nepromjenjivost Boga, što se očituje u stvaranju skladnih načela i inteligentne organizacije zakona prirode, koje podržavaju anđeli druge sfere. Zauzvrat, anđeli ove treće sfere izlijevaju svoj utjecaj na one koji imaju najveću interakciju s nama u uobičajenom tijeku stvari koje je Bog uspostavio.
Vrhovništva
Vrhovništva su također opisani kao oni koji imaju otpale članove i druge koji su ostali vjerni. Oni su vodeći zbor posljednje hijerarhije anđela. Njihove aktivnosti Pseudo-Dionizije opisuje na ovaj način: „Ime Nebeskih Vrhovništva označava njihovu bogoliku kneževinu i autentičnost u Poretku koji je svet i najprikladniji za kneževske moći.“ Često se na njih gleda kao na čuvare naroda ili ljudi; to je razlog zašto je sveti Mihael u Danielovoj knjizi opisan kao “izraelski princ”, koji dolazi u pomoć Gabrielu protiv demonskog princa Perzije. Čini se prikladnim da ovaj prvi zbor u “prstenu spasenja” također brine o duhovnoj strukturi nadnaravnog života Crkve.
Arkanđeli
Ovaj je kor najpoznatiji i najomiljeniji u narodnoj pobožnosti. Među arkanđelima nalazimo sv. Mihaela, sv. Gabrijela i sv. Rafaela. Tradicionalno se vjeruje, zbog izjave sv. Rafaela u Tobijinoj knjizi, da postoji samo sedam arkanđela.
Tri se njihova imena pojavljuju u Svetom pismu, pa ih Crkva koristi u štovanju – sveti Mihael, nebeski vojskovođa i jedini koji se u Svetom pismu naziva „arkanđeo“; Sveti Gabrijel, glasnik Utjelovljenja; i sveti Rafael, anđeo iscjeljenja i medicine.
Imena ostale četvorice ne koriste se u našoj Liturgiji, premda postoje neke crkve koje ta imena čuvaju i koriste ih privatno, uključujući neke istočne katoličke crkve. Rimokatolici ih često nazivaju sedam arkanđela ili sedam pomoćnih duhova oko Božjeg prijestolja.
Od samog početka smatra se kako sedam arkanđela ima posebno mjesto u Božjem naumu; njihov se broj često povezuje sa sedam dana u tjednu i sedam sakramenata. Smatra se da su arkanđeli bili izvanredni u svojoj vjernosti Bogu, pa se tako u spisima svetaca arkanđeli često nazivaju i knezovi, naziv koji označava vodstvo i autoritet u nebeskom carstvu. Mnogi duhovni autori i mističari govore o njihovoj posebnoj pomoći i često pripisuju druge “skupine od sedam” njihovoj zaštiti ili pokroviteljstvu – sedam vrlina, sedam darova Duha Svetoga itd. Arkanđele se također prepoznaje kao zaštitnike naroda, biskupija, vjerskih zajednica i poslanja Crkve.
Anđeli
Deveti i posljednji kor anđela čine oni koji su najviše povezani s čovječanstvom. To su oni anđeli koji su poslani od Boga u misije i od kojih su izabrani anđeli čuvari. Anđeli koji ispunjavaju ovaj kor mogu biti najniži, ali oni su voljeni jer ih Gospodin postavlja uz nas da nas čuvaju i brinu za nas. Oni su službenici Kristove ljubavi i naši zaštitnici. Oni nas brane od zla i iskušenja. Upozoravaju nas na predstojeće zlo i nadahnjuju nas da u molitvi ostanemo vjerni Bogu.
John Horgan – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Simon Birt – Unsplash
