Empatija je sposobnost razumijevanja što prolazi druga osoba iz perspektive te osobe. Većinu kolovoza nisam mogao ne zamišljati sebe u situaciji jednog svećenika, oca Matthewa Hooda iz Detroitske nadbiskupije.
6. kolovoza, vjerojatno nakon što je slavio misu na blagdan Preobraženja Gospodinova, Hoodov život se promijenio daleko više nego Gospodinova pojava na gori Tabor. Pročitao je vijest kako je vatikanska Kongregacija za nauk vjere ukazala na nevaljanu formulu krštenja koja glasi: „Mi te krstimo u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ umjesto „Ja te kristim…“.
Zamislite nemir u srcu svećenika koji je saznao da su svi sakramenti koje je primio i udijelio nevaljani
Nekoliko mjeseci ranije, na početku zatvaranja zbog korona virusa, njegov otac mu je poslao snimku krštenja njega i njegova brata blizanca 1990. godine, u kojem je primijetio da je đakon koji ga je krstio u župi sv. Anastazije u gradu Troy, država Michigan, upotrijebio zamjenicu „mi“. Hood se dovoljno zabrinuo da je kontaktirao profesora s bogoslovije i nekoliko odvjetnika kanonskog prava kako bi pitao njihovo mišljenje je li njegovo krštenje – a onda i svi drugi sakramenti, uključujući svećeničko ređenje – valjano. S obzirom da Sveta Stolica nikada nije proglasila takvu formulu nevaljanom, odgovorili su da pretpostavljaju da je valjano. Doktrinalna nota iz Rima od 6. kolovoza pojasnila je da je svećenik ipak koristio nevaljanu formulu.
U tom trenutku je Hood shvatio da ne samo da nije svećenik već nije niti kršćanin. Njegovo krštenje, prva i sve druge pričesti, svaki put kad se ispovijedao, potvrda, njegovo đakonsko i svećeničko ređenje bili su nevaljani. Da bi stvari bile gore – i što ga je najviše zabrinjavalo – sve mise koje je slavio, ispovjedi koje je slušao, bolesnička pomazanja koja je podijelio (uključujući ono koje je podijelio svojoj baki na smrtnoj postelji), potvrde odraslih koje je primio u Crkvu i većina vjenčanja koja je slavio od 3. lipnja 2017. godine, njegova navodnog svećeničkog ređenja, bili su također nevaljani.
Tužna i dezorijentirajuća spoznaja koja ruši postojanje nije bila plod slučajne zamjene riječi
Ova spoznaja koja ruši postojanje – koju je nazvao „vrlo tužnom i vrlo dezorijentirajućom“ – dogodila se ne zato što su njegovi roditelji učinili nešto loše: poslušno i vjerno donijeli su svoje sinove u Crkvu kako bi bili kršteni ubrzo nakon rođenja. To se dogodilo ne zato što je on sam učinio nešto loše – zapravo, nastojao je i sam slijediti Gospodina s velikim odricanjem, odgovarajući s da cijelim svojim srcem na ono što je prepoznao kao svećenički poziv. Dogodilo se to zato jer je član klera promijenio riječ u formuli krštenja.
Zamjena nije bila slučajna zamjena riječi. Dio osnovnih uputa koje Crkva uvijek daje svakom mladom paru koji se priprema za krštenje njihova djeteta i svakom djetetu u vjerskoj edukaciji kada se priča o sakramentu krštenja je kako krstiti u slučaju opasnosti: politi vodu tri puta preko glave izgovarajući „Ja te krstim“ i dodajući „u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Tri jednostavne riječi, zajedno sa znakom križa, ostvaruju ono što je rečeno. One su dio prosječnog katoličkog rječnika baš kao izraz „Ovo je moje tijelo“.
Bez obzira je li izbor formule „mi te krstimo“ bio osobni izum đakona ili posljedica loše sakramentalne formacije programa pripreme za đakone i potpuni nedostatak osnovnog nadzora župnih službi, bila je to loša upotreba koja je imala kataklizmične posljedice.
I drugi su koristili nevaljanu formulu misleći da time čine dobro, umjesto da vjeruju Crkvi
I to nije jedini slučaj. Detroitska nadbiskupija saznala je 1999. godine da je đakon koristio formulu „mi te krstimo“ od 1986. godine i uputili su ga da prestane. U to vrijeme, nadbiskupijski kanonisti i teolozi rekli su da su, zbog nedostatka službene izjave Crkve – a možda zbog nevoljkosti da se preokrenu životi djece, koja su krštena u tih 14 godina, i njihovih obitelji ako bi strože tumačenje valjanosti bilo krivo – očito neovlaštena krštenja vjerojatno bila valjana.
Također znamo da ovaj đakon nikako nije jedini član klera koji je koristio nevaljanu formulu. Ranih 90-ih godina, bostonski kardinal Bernard Law tražio je od Centra Paulista (Misionarsko društvo svetog apostola Pavla, op. prev.) da kontaktira sve one koje su nevaljano krstili godinama jer su svećenici u kapeli, misleći da riječi „Otac“ i „Sin“ imaju notu mržnje prema ženama, sami odlučili krstiti riječima „u ime Stvoritelja, Posvetitelja i Otkupitelja.“ Vatikanska Kongregacija za nauk vjere 2008. godine morala je proglasiti da su takve pseudo – sakramentalne formule, kao i ona „u ime Stvoritelja, Osloboditelja i Održavatelja“, nevaljane. Kongregacija je 6. kolovoza 2020. objavila Doktrinalnu notu jer su postali svjesni da kler u nekim dijelovima svijeta koristi nevaljanu formulu „U ime oca i majke, kuma i kume, baka i djedova, članova obitelji, prijatelja, u ime zajednice mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Posljedice liturgijske nepravde poput ove da je svećenik koristio nevaljanu formulu krštenja mogu biti jako ozbiljne
Takve liturgijske zloupotrebe predstavljaju pogrešnu pastoralnu praksu najgore moguće vrste, kao što se dogodilo u životu oca Hooda, njegova brata blizanca, svih drugih krštenih od tog đakona u 14 godina, i svih onih koji su išli na mise, ispovjedi, primili sakramente ženidbe i pomazanja od oca Hooda, što je sada jasno.
Ali posljedice takve liturgijske nepravde mogu biti još ozbiljnije. Zamislite na primjer, da je papa Franjo bio nevaljano kršten, to bi učinilo njegovo đakonsko, svećeničko i biskupsko ređenje, a da ne spominjemo papinski izbor i mnoga djela koja je učinio kao papa, nevaljanim. Zamislite, još gore, da je kardinal Scipione Rebiba (umro 1577.), od kojega papa Franjo, Benedikt XVI., Ivan Pavao II. i 91% današnjih katoličkih biskupa prate apostolsku lozu, bio nevaljano kršten. To bi učinilo nevaljanim gotovo svakog biskupa danas i sva njihova svećenička ređenja i mnoga njihova djela i djela njihovih svećenika – sve to zato jer je netko odlučio na svoju ruku promijeniti riječi sakramentalne formule. Jednostavno je nemoguće znati, kada se dijete krsti, što će ta osoba postati ili kakav će utjecaj imati liturgijske nedosljednosti.
Što možemo učiniti da se spriječi svaka neispravna pastoralna praksa
Što treba učiniti kako bi se pokušalo osigurati da nitko ne mora prolaziti kroz ono što je iskusio otac Hood, njegov brat i njegovi župljani?
Prije svega, na nivou poslužitelja mora biti potpuna vjernost sakramentalnim formulama. Ne činiti to najgrozniji je oblik pastoralne okrutnosti s ogromnim duhovnim posljedicama.
Liturgijska zloupotreba koja se tiče sakramentalne forme nažalost nije neuobičajena. Nekoliko puta godišnje, prilaze mi razni vjernici s opravdanim sumnjama o valjanosti mise na kojoj su prisustvovali ili odrješenja koje su primili. Prije otprilike mjesec dana, mlada redovnica pitala me o svećeniku koji slavi misu u njezinoj zajednici, koji je umjesto „Ovo je Kalež moje Krvi“ rekao „Ovo je čaša moje ljubavi“. Jedna laikinja rekla mi je da joj je na ispovjedi svećenik jednostavno rekao „Idi. Grijesi su ti oprošteni.“ Morala ga je moliti da kaže važnu formulu odrješenja „Ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ U jednoj od župa kojima sam bio dodijeljen, u župnim zapisima sam otkrio 35 očito nevaljanih brakova iz prethodnog desetljeća.
Poučavatelji u bogosloviji, povjerenici za zvanja i biskupi ponekad mogu samo pretpostaviti da svi oni u programu priprave za svećenike i đakone imaju želju činiti stvari onako kako bi trebali ili bar „reći jedno a napraviti drugo“ (vjerno izreći riječi rituala i izvršiti naznačene radnje). Ali ova namjera treba biti formalno izričita jer se svako malo netko može poskliznuti misleći, nesvjestan posljedica, da on ima bolji način.
Potrebna je nulta tolerancija prema nedoličnom ponašanju u liturgiji od strane biskupa
Drugo, potreban je puno veći nadzor i nulta tolerancija prema nedoličnom ponašanju u liturgiji od strane biskupa. Na nekim mjestima u Crkvi, velika i mala liturgijska zloupotreba se tolerira i rasprostranjena je. Mora postojati ekvivalent dokazanom pristupu kaznenom djelu “razbijenih prozora” bivšeg policijskog povjerenika Williama Brattona; ako želite eliminirati nasilna kaznena djela, započnite popravljanjem slomljenih prozora, uklanjanjem grafita i vandalizma i drugim manjim zločinima. Da bi eliminirali svetogrdne prijestupe svećenika zbog kojih sakramenti postaju nevaljani, biskupi bi trebali brzo reagirati i nikada ne previdjeti situacije kad čuju da svećenici ne rade sve kako treba.
U slučaju oca Hooda, detroitska nadbiskupija, koju vodi nadbiskup Allen Vigneron, odgovorila je brzo i prikladno, podjeljujući mu – valjano – sakramente inicijacija 9. kolovoza, đakonskog ređenja 15. kolovoza i svećeničkog ređenja 17. kolovoza. Također su pokrenuli web stranicu i neprestano rade na pronalaženju onih koje je krstio đakon ili koji su primili nevaljane sakramente od oca Hooda kako bi što prije riješili te situacije.
Ali cijela ova sakramentalna katastrofa se mogla izbjeći da je onaj koji je krstio napravio vrlo jednostavnu stvar vjerne upotrebe valjanih riječi. Crkva, iz iskrenog pokajanja, mora odlučiti učiniti sve što može kako bi spriječila takve zloupotrebe – i nevine žrtve – u budućnosti.
Fr. Roger J. Landry – Integrated Catholic Life
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo
