Čovjek upozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!« Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.Jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. Jahve reče Kajinu: »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
Potom Jahve zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« Jahve nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!« A Kajin reče Jahvi: »Kazna je moja odviše teška da se snosi. Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji – tko me god nađe, može me ubiti.« A Jahve mu reče: »Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
Post 1,4-16
Želio bih se na zamolbu moje sestre u Kristu malo zaustaviti uz ovaj odlomak, podijeliti neko vlastito razmišljanje nadajući se da Duh koji lebdi nad našim vodama smrti može probuditi Uskrslom Riječju život iz naših smrti.
Naučeni smo misliti da je Kajin ubio Abela jer je bio ljubomoran
Sam sam u svjetlu odgoja u vjeri koji sam primio od roditelja naučio na pitanje: „Zašto je Kajin ubio Abela?“ automatski odgovoriti: „Jer je bio ljubomoran.“ I to je to. Uistinu, ako na brzinu preletimo tekst, vidimo da se Kajin naljutio i kao posljedicu ljutnje ubio brata svoga, jer je bio ljubomoran na njega. Ali ako stvar promatramo izbliza, vidimo da su ovo tek posljedice.
Idemo dakle redom.
Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i njegovu žrtvu ni pogleda ne svrati.
Ovo je početak – Jahve, Bog koji iz ljubavi svojom Riječju stvori svijet i sve što misli, misli iz ljubavi, i što govori, govori iz ljubavi, i što djeluje, djeluje iz ljubavi jer je ljubav sama koja drukčije i ne može. A što se može više razlikovati od darivane ljubavi, nego sebičnost (sebeljubje), sve do mržnje i isključenja drugog? Nekad smo se kao djeca znali pitati postoji li beskonačno teška stijena koju Bog ne može podići? Velika naša dječja raspravljanja…koja su završila u vlastitom pametovanju. Ipak, danas u svjetlu vjere mogu reći: „Uistinu postoji nešto što Bog ne može činiti. Bog ne može ne ljubiti.“
Vraćajući se na gornji tekst možemo postaviti nekoliko pitanja:
1. Zašto je Jahve pogledao na Abela i njegovu žrtvu? Odgovor će nam vjerojatno biti jako brz. Jer ga voli. Jahve voli Abela i zato je pogledao na njegovu žrtvu. Abel je bio dobar i zaslužio je da Bog pogleda na njegovu žrtvu.
2. Zašto Jahve nije pogledao na Kajina i njegovu žrtvu? Vjerojatno nam se u glavi i srcu vrte svakojaki odgovori. Kao djeca smo odgovarali: „Jer je Kajin zao, jer nije zaslužio, jer se ljutio…“ Ti odgovori su zapravo odgovori našeg životnog iskustva i odgoja nastali u situacijama u kojima nismo razumjeli Božje djelovanje. Govore o nama, što je u nama, vise nego o samoj stvarnosti. Odgovor je zapravo jako jednostavan.
Bog nije pogledao na Kajinovu žrtvu jer ga voli
Ovakav odgovor nas sve pomalo šokira. Poništava potpuno naše viđenje „Boga koji ljubi one koji su zaslužili da ih voli“. Možda Gospodin ima s Kajinom drugačiji plan. Zato što ga voli, pogledat će na njegovu žrtvu kad za to dođe pravo vrijeme ili je možda čak bolje da nikad ne pogleda na njegovu žrtvu jer mu je pripremio nešto puno bolje – možda će pogledati na njega bez njegove žrtve…
Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
Grijeh ljutnje je grijeh protiv odnosa ljubavi. Ne želim te voljeti. Pogođen sam toliko da te ne mogu više prihvatiti. Želim te izbjeći. Ljutnja se uvijek odnosi na nekoga. Na osobu. Na koga se zapravo Kajin ljuti? Na Boga. Zašto pogled Abelu, a ne i meni? U čemu je on bolji? U čemu sam ja gori? Počinje uspoređivanje s drugim. U logici shvaćanja Boga kao „Boga čiju ljubav trebam zaraditi“ uvijek završavamo uspoređujući se s drugim. Drugi odjednom postaje konkurencija u našem životu, prijetnja u duhu poslovice: Tko prvi, njegova djevojka.
U Kajinu bismo mogli prepoznati i bijes starijeg sina u paraboli o Milosrdnom Ocu iz Lukinog evanđelja. Cijeli život sam kod tebe, mučim se i još nisam zaslužio za ugojeno tele. Što ti trebam još učiniti? Kako kupiti ljubav Oca? Koja tragedija starijeg sina. Misli da je izvrstan, da je sve u redu, ali u dubini ima grozno, iskvareno mišljenje o svome ocu. Moj otac me voli jer sam ga platio svojim dobrim ponašanjem. Moj otac je najbolji trgovac mojom dobrotom, ali inače je gadan, tiranin kome ne možeš ništa vjerovati. Nepovjerenje. Ovo je kamen temeljac Kajinovog grijeha.
Nerazumijevanje situacije otvara u Kajinu bezdan nepovjerenja
Situacija križa i nerazumijevanje te situacije otvara u Kajinu bezdan nepovjerenja. Otkriva tko je Kajin u dubini. Otkriva i Kajinu samome tko je on sam. Kajin bježi od toga. Ne može podnijeti ono što jest. Jahve razgovara s njime. „Bori se protiv laži koju imaš u srcu. Ja te volim. Ne razumiješ što radim, ali vjeruj mi, ja te volim i ovo što radim s Abelom dobro je i za Abela i za tebe. Bori se sa svojim krivim shvaćanjima, sa svojim ranjenim osjećajima, još možeš izaći kao pobjednik. Upoznao si svoju slabost, ali sa mnom ćeš iz te borbe izaći kao pobjednik vjere. Bit će sve dobro za tebe, Abela i mene.“, kaže Jahve. „Uđi u ovaj ozbiljan uzak put borbe za povjerenje! Bez tvog povjerenja ja ne mogu nikako doći k tebi, jer želim da me upoznaš kao dar.“
Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
Kajin izađe van. Van sebe. Problem ću riješiti na svoj način. Van sebe. Jer u meni je Bog. Prvo sam ubio Jahvu, a sada bježim od njega. Van. I ubije Abela. Problem riješen. Zaista? Površno svakako da. Ali? Nepovjerenje u Božju ljubav sada je postalo stav. Zacementiralo je Kajina u tom stavu. Stavu nepovjerenja i ubojice. Odsada vjerujem jedino u sebe. Onog tko mi smeta, ubijem i riješeno. Izvana sve izgleda mirno. Ali srce ne da mira. Jahve ne da mira. Jahve obožava Kajina. Njegov je sin. Ulazi u njegovo srce vrteći film od kraja prema početku. Ali o tome ću govoriti u drugom dijelu…
don Luka – Žena vrsna
Foto: Wikimedia Commons
Ovaj članak je prvi dio niza razmatranja o Kajinu i Abelu.
