Uvijek sam se pitao: što bi bilo kad bi čovjek mogao poletjeti tragom zvijezda? Nisam shvaćao da zapravo može. Materijalno tijelo nam je na Zemlji zarobljeno ograničenjima, bolima, patnjom… kao u logoru iz kojeg nikako ne može pobjeći osim smrću. Ali duhovna duša koja jest čovjek kao osoba, slobodna od prostora i vremena leti kamo god želi… „Duša mi je besmrtna jer je drugi odgovor nezamisliv“, pisao je Vlado Gotovac. Pustimo sada naša srca neka počivaju u Milosti i sabranju. Posvijestimo si da svi čovjekovi lijepi i teški dani teže jednoj točki u kojoj ćemo se beskrajno radovati.
Obično čovjek vidi samo strnište prolaznosti. Ono što ne vidi jesu pune žitnice prošlosti. U prošlom vremenu, naime, ništa nije nepovratno izgubljeno, dapače, sve je neizgubivo pohranjeno.
(Viktor E. Frankl: „Liječnik i duša“)
Sjetimo se samo iz čije ruke primamo životni dah. Tko nas je želio, po kome živimo i kome se po odlasku s ove Zemlje vraćamo? Ne zaboravimo da je tijelo samo prah, a duša besmrtna na sliku Stvoritelja. Na kojem smo putu, komu već sada i ovdje živeći na zemlji obećavamo vlastitu vječnost?
Biti slobodan – slijediti samo Isusa
Kao mladić, ateist u traganju za smislom života, našao sam se jednom zgodom tjedan dana u ljepoti divlje planinske prirode s grupom meni do tada nepoznatih ljudi raznih generacija koji su, kao i ja, posvuda tražili. Tražili su razlog, svrhu, svijest i samosvijest, mir, lijekove za dušu… Taj tjedan u planinama prošao mi je kao neki lijepi san. Grupa je bila već uhodana, dugogodišnja, osim mene koji sam, sasvim slučajno, upao kao padobranac. Voditelj grupe, „učitelj“, bio je ranije ugledni liječnik koji je u nekim svojim kriznim godinama ranije osjetio potrebu ostaviti svoje zvanje i siguran prihod, svoje radno mjesto i društveni ugled te je svoj smisao nastojao pronaći u Indiji u istočnim religijskim učenjima.
Toliko sam mu se svidio u mojoj inicijalnoj otvorenosti s njim i s grupom da mi je ponudio biti mu bliski učenik. Bio je izazovan taj poziv. S jedne strane, prezadovoljan je bio moj ego, jer, eto, dođoh i bez nametanja dobih ponudu za mjesto u tom društvu. S druge strane, s tim meni do tada potpuno nepoznatim ljudima, u svega nekoliko zajedničkih dana doživio sam sociološki skok van svih uobičajenih ljudskih obzira. Moje je srce za njih bilo otvoreno, a duša kao spužva koja je upijala svaku kapljicu novih minuta i sati provedenih s njima u zajedništvu.
Kad je sve završilo s povratkom u grad, nešto mi je ipak nedostajalo. Neke karike u tom su lancu bile puknute. Zahvalio sam „učitelju“ i nikada se više nismo vidjeli. Shvatio sam da on, kao i mnogi koje sam susretao prije njega, ne posjeduje doista ono što tražimo, već sam luta u magli bez obzora.
Čovjekov intelekt i duh povezani sa Stvoriteljem
Tek godinama kasnije shvatio sam da je ne nešto, nego netko samo Jedan, Isus iz Nazareta, sišao odozgor i besplatno nam donio Radosnu vijest, poslušan do smrti na križu zbog beskrajne ljubavi prema meni grješniku. Prema čovjeku.
Čovjekov intelekt i sloboda od Stvoritelja su dani i usađeni u nj. Tvorčev je Duh stalno prisutan u nama i oživljava nas iznova, svednevice, ali mi, izranjeni grijehom, blokirani zlom, kao stablo otkinuto od korijena, ne vidimo što je očito! Kao što udišemo zrak i živimo, a ne vidimo ga, tako i Duh oživotvoruje sve naše stanice i misli, a ne primjećujemo. Dali smo se zavesti lažima kneza ovoga svijeta. Treba nam zaokret i povratak prvoj ljubavi, Prapočelu, posljednjem Uzroku svega stvorenja.
Čovjekov duh, ako je čovjek čvrsto povezan sa Stvoriteljem i uronjen u Njegovu milinu, nepobjediv je i snažniji od svih tjelesnih (ne)moći. S mnogo strpljivosti, ljubavi i snage Duha Božjega, sve je moguće ostvariti, sve je moguće popraviti. Nema grijeha koji se ne može oprostiti, nema besmisla koje se ne može izliječiti. Možemo se obnoviti i biti doista novi. Kao što se svakih desetak godina gotovo sve stanice tijela obnavljaju, tako se, dakle, novi čovjek rađa, a stare nemoći umiru. Izvrsna prilika za krenuti duhovno okupan, čist i slobodan od grijeha ispočetka. Ovo se doista događa. Samo treba krenuti za Njim.
Sve možemo po Onome koji i smrt obeskrijepi Uskrsnućem!
(Usp. 1 Kor 15,20-27)
Biti slobodan slobodom za koju nas je Krist oslobodio
Što nam je dakle činiti? Otvoriti oči srca dok je vrijeme milosno, dok nas prava Ljubav i njezino strpljenje povezuje s istinskim vrelom života. U Isusu Kristu ojačani, u Krista Kralja zagledani, Njegovo smo kraljevstvo. Makar kržljavi i nedostojni – za slobodu On nas oslobodi! (Usp. Gal 5,1). Kada uživamo u ljepoti prirode, progledajmo čiji su tragovi stvaranja u njoj. Kada susretnemo čovjeka, prepoznajmo Stvoritelja u njemu. Kada vidimo ili čujemo neko krasno umjetničko djelo koje nas u trenu zadivi, zahvalimo za Duh. U slobodi djece Božje, kao braća i sestre na Njegovu ljubav pozvani, izgarajmo. Pronosimo hrabro Njegovo svjetlo u tminama svijeta.
Tko to neće uzeti lijek koji mu je propisao liječnik da bi ozdravio već na ovom svijetu? Tko ne bi uzeo tu priliku i oživio od svojih dugogodišnjih nemoći? Liječnik naših duša ima lijek! Od danas, od ovog trena, odvažno poradimo, korak po korak s Njim, na slobodi čovjeka, društva i Domovine ovdje na zemlji. I velika će radost biti na nebesima.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Pixabay
