Očevi, pronađite uzvišen uzor u svetom Josipu

svetom jospu

Ako želimo među svecima tražiti uzore tada bismo morali podići svoj pogled, um i srce prema najvećem svecu- svetom Josipu. Tijekom liturgijske godine Crkva dvaput slavi blagdan sv. Josipa: 19. ožujka i 1. svibnja. U ožujku se slavi pod nazivom sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. U svibnju je njegov naziv sv. Josip radnik.

Sv. Josip, zaštitnik obitelji i očeva

Ovaj put razmišljat ćemo o svetom Josipu kao o zaštitniku obitelji i očeva. Kao što znamo, u današnjem je svijetu obitelj u krizi, a samim time i očinstvo. Zbog ova dva razloga htjeli bismo osvijestiti potrebu molitve sv. Josipu za obitelji, ali i potrebu da budemo sjajan uzor svim budućim očevima.

Jedan prekrasan zaziv – u litanijama svetom Josipu jest vrlo poetičan izraz: „Sveti Josipe, ukrasu obiteljskog života, moli za nas.“ Što mislimo kad kažemo „ukras“? Vrlo jednostavno, ukras po svojoj prirodu i svrsi krasi, uljepšava, uzdiže, oplemenjuje. Ako svetom Josipu dodijelimo istaknutiju ulogu u obitelji, tada će one zaista postati ljepše, plemenitije, pune ljubavi i čišće – jednom riječju, svetije!

Stoga, potičemo sve obitelji da sv. Josip postane aktivan član njihovih obitelji i to u zajedništvu s Marijom, svojom zaručnicom i Isusom, našim Gospodinom. Postoje dva načina kako uključiti sv. Josipa u posvećenje obitelji. Prvo, smjestite kip sv. Josipa na vidljivo mjesto ili, ako više volite, kupite sliku ovog divnog sveca. Zatim, neka se vaša obitelj svakodnevno zajednički moli svetom Josipu, to mogu biti i samo litanije svetom Josipu. Neka vas ne iznenadi ako uskoro doživite pravi napredak u obiteljskom životu. Velika svetica Tereza Avilska, crkvena naučiteljica, koja je voljela i poticala na pobožnost svetom Josipu rekla je da sveci ponekad odgađaju svoj zagovor. No tako nije sa sv. Josipom, on je brz! Istaknula je da je on pravi svetac kojemu se treba moliti za milost u svim okolnostima i situacijama.

Moć zagovora sv. Josipa

Jedna druga dimenzija osobnosti sv. Josipa jest ona vezana uz očinstvo, odnosno, ulogu sv. Josipa kao oca.

Crkva smješta sv. Josipa u teološku kategoriju koja ga stavlja na vrh ili u središte svih svetaca, a to se naziva „protodulia“. Ovim nazivom smatra se da je sv. Josip prvi kojeg treba štovati među svecima. Sv. Bernard Sijenski i ostali sveci navode da je dostojanstvo njegove službe ili dostojanstvo njegova uzvišenog poziva razlog za to. Bog, naime, prema pozivu koji dodjeljuje svakom pojedincu uvijek daje odgovarajuće milosti proporcionalne upravo tomu pozivu. Sakrament braka omogućuje mužu i ženi da budu jedno drugome vjerni i da budu odgovorni roditelji. Sveti red omogućuje svećeniku da izvrši svoje svećeničke dužnosti u milosti, redu, ljubavi i savršenstvu.

Isto tako, Bog je pozvao sv. Josipa da bude zaručnik Mariji, Majci Božjoj, ali i da bude zemaljski otac Isusu, Spasitelju svijeta. Stoga, razlog je valjan jer je zbog ove dvije uzvišene dužnosti sv. Josip obdaren velikom količinom milosti. Zato ljubimo sv. Josipa, molimo mu se i vjerujemo u moć njegova zagovora.

Sveti Josip kao otac

Jedan od najzadivljujućih djela Vječnoga Oca jest kada je poslao svog jedinog Sina, drugu Osobu Presvetog Trojstva i dopustio da Njegov Sin postane dijete – ranjivo, slabo i potpuno ovisno o zemaljskoj majci i ocu- Mariji i Josipu. Zaista, sv. Josip je bio i uvijek će biti Isusov zemaljski otac. To je bila volja Vječnoga Oca za sva vremena. Naravno, sv. Josip je bio najbolji zemaljski otac ikada!

Htjeli bismo istaknuti nekoliko posebnih kvaliteta sv. Josipa kao oca da posluže kao odskočna daska svim očevima. Svima nam očajnički treba dobar uzor koji ćemo slijediti, a danas više nego ikada upravo je očevima potreban uzor, a sv. Josip je daleko najbolji od svih.

Slijedi pet posebnih kvaliteta koje je sv. Josip živio kao Isusov zemaljski otac i kao uzor svim današnjim i budućim očevima. Neka sv. Josip bude zagovornik očevima koji će vjerno izvršavati uzvišenu ulogu koju im je Bog povjerio.

1. Sv. Josip bio je vjeran sin Vječnoga Oca

Ovo jednostavno znači da dobar otac prije svega mora biti plemenit, ispunjen ljubavlju i poslušan sin nebeskom Ocu. Svi bi se očevi trebali moliti duboko iskrenom molitvom: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje…“ Pravi otac mora imati Boga kao vodiča, izvor, život i inspiraciju. Neka očevi koji će slijediti sv. Josipa grade duboku vezu s nebeskim Ocem i nauče istinsko značenje molitve „Oče naš“.

2. Sv. Josip bio je vjeran i privržen suprug

Liturgija ističe kako je sv. Josip cijenio svoju suprugu, Blaženu Djevicu Mariju. Riječ „cijenio“ znači da ju je zaista volio. Istina je da su sv. Josip i Marija donijeli odluku i vjerno živjeli bračnu čistoću potaknuti i vođeni Duhom Svetim. Usprkos tome, na ljudskoj razini postojala je vrlo duboka i dinamična ljubav koja ih je vezivala, ljubav koja je bila prožeta prisutstvom Duha Svetoga.

Stoga, da bi bili pravi očevi, muževi moraju voljeti Boga, a odmah zatim moraju voljeti svoje supruge. Kada muževi vole svoje žene, ta se ljubav pretače i izlijeva na njihovu djecu kao što kiša pada i natapa suhu zemlju. Čin ljubavi i dobrote pružena supruzi jest čin ljubavi i dobrote darovan djeci.

3. Sv. Josip bio je učitelj

Podučavao je Isusa mnogim važnim ljudskim vještinama. Naučio ga je kako govoriti i reći Abba-  Oče! Naučio ga je hodati. Naučio ga je umjetnosti stolarskog zanata. Pazite sad: sv. Josip čak je naučio Isusa moliti! Sv. Josip molio je stihove Psalma 23, 1 („Jahve je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam“) i naučio Isusa da ih moli dok je još bio dijete. Kako veličanstveno! Sv. Josip podučavao je kako „Logos, vječnu Riječ Boga Oca“, moliti ljudskim rječnikom.

Dokumenti Drugog vatikanskog sabora i Katekizam Katoličke Crkve inzistiraju na činjenici da oba roditelja, otac i majka, budu primarni učitelji svojoj djeci, posebno u svemu što se odnosi na vjeru. Neka dobri sv. Josip bude uzor roditeljima da postanu prvi i najbolji učitelji svojoj djeci na svim područjima: obrazovnom, društvenom, emocionalnom, ali posebno učitelji morala, duhovnosti i svega što se odnosi na dobrobit duše djece i njihovo vječno spasenje.

4. Sv. Josip bio je prisutan u životu svoje obitelji

Kada kažemo „prisutan“ mislimo na vrlo proširenu pojavu današnjih očeva koji bi se mogli nazvati „bjeguncima“ sa svim mogućim značenjima lošeg i štetnog utjecaja na dobrobit djeteta i obitelji. Evo nekoliko: od razvoda, preljubnika, ovisnika (o piću, pornografiji, kockanju itd.) sve do onih koji su fizički prisutni, ali emocionalno isključeni. Ovo postaje zlokoban krug koji se prenosi s generacije na generaciju. Suprotno tome, dobri sv. Josip uvijek je bio dostupan potrebama svoje obitelji, ženi i Sinu. Sv. Josip se molio s obitelji, radio i jeo s obitelji, išao u sinagogu i hram sa svojom obitelji, smijao se i opuštao s obitelji i, naposljetku, umro na rukama onih koje je najviše volio- Isusa i Marije!

5. Sv. Josip bio je spreman žrtvovati se za svoju obitelj

Vrlo važna osobina plemenite, uzvišene i svete osobe sv. Josipa bila je njegova spremnost na vlastitu žrtvu i trpljenje za Isusa i Mariju. Ne samo u jednom pojedinom slučaju već mnogo primjera teške patnje.

Sv. Josip patio je zbog toga što je Marija začela po Duhu Svetom sve dok anđeo nije odagnao njegove sumnje. Tada je sv. Josip uzeo Mariju za ženu. Sv. Josip prevalio je dug, naporan put od Nazareta do Betlehema u potpunoj poslušnosti tadašnjih vlasti, prateći svoju trudnu ženu na magarcu. Po dolasku je sv. Josip doživio samo odbijanje: „Za njih nije bilo mjesta u svratištu.“

Nakon toga je sv. Josip usnuo zlog kralja Heroda koji je htio ubiti njegova Sina. U hladnoj i mračnoj noći, vjerni, snažni i poslušni suprug i otac pobjegao je sa svojom obitelji u Egipat i na taj je način spasio Isusa od sigurne smrti. Snažni, hrabri, neustrašivi i vjerni sv. Josip prošao je kroz sve ove stuacije, a i gore od tih, potaknut najdubljom ljubavlju prema svojoj obitelji – svojoj supruzi i Djetetu!

Pravi očevi osjećaju neodoljivu potrebu tražiti uzor i vođu u hrabrom i neustrašivom svetom Josipu. Drugim riječima, pravi očevi moraju biti spremni marljivo raditi za svoju djecu, žrtvovati se za njih, pa čak i bolno patiti za svoju djecu da bi ih zaštitili od mnogih smicalica modernih Heroda. Naša ljudska priroda zazire i bježi od moguće patnje. Međutim, to je neodvojivi dio ljudskog postojanja.

Ljubav sv. Josipa

Sv. Josip se žrtvovao i duboko patio samo zbog jednog razloga: ljubavi. Ovaj je svetac volio Boga, volio je svoju zaručnicu Mariju, posjedovao je sveobuhvatnu ljubav prema svome Sinu, Gospodinu Isusu Kristu, Sinu živoga Boga. Neka naši očevi današnjice, suvremeni tate, podignu oči prema svetom Josipu i mole za njegov nebeski zagovor, posebno u trenucima iskušenja kada su bol i žrtva neizbježne. Sv. Josip će bez sumnje biti tada prisutan i moćan te će providjeti pomoć.

Prvi koji su štovali ovog velikog i slavnog sveca jesu naša Majka i Isus. Da bismo svi imali cjelovit, uravnotežen i upotpunjen odnos s Isusom i Marijom, moramo osjećati i veliku ljubav prema svetom Josipu.

Završimo s molitvom Isusu, Mariji i Josipu:
Isuse, Marijo i Josipe, dajem vam svoje srce i dušu; Isuse, Marijo i Josipe, učinite srce moje po srcu svome; Isuse, Marijo i Josipe, pomozite mi u mojoj muci; Isuse, Marijo i Josipe, utisnite moju dušu u sebe. Presveti Sakramente, Božanski Sakramente, neka ti bude sva hvala i slava u sve vijeke vjekova.

Fr. Ed Broom – Catholic Exchange
Prevela: LR
Foto: Guido Reni – Web Gallery of Art

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.