Vaše dijete ne podnosi glasne zvukove, vrlo je osjetljivo na teksturu određene hrane i ne prelazi lako s jedne aktivnosti na drugu. Odmah pomislite na autizam te se počnete pitati je li vaše dijete pripada toj skupini. Međutim, djetetu je dijagnosticiran poremećaj senzorne integracije, stanje koje uzrokuje poteškoće unutar mozga prilikom primanja i reagiranja na informacije koje dolaze iz područja osjetila. Zvuči poput autizma, zar ne? Kako se onda poremećaj senzorne integracije razlikuje od autizma?
Prema Institutu za istraživanje poremećaja senzorne integracije, razlog povezanosti između ova dva stanja leži u podvrsti senzornog poremećaja. Djeci kojoj je dijagnosticiran poremećaj potrebno je mnogo stimulacije da bi bili aktivni i pozorni što je često obilježje djece koja pripadaju autističnom spektru.
Simptomi autizma i poremećaja senzorne integracije
No, to ne znači da je svako dijete s ovim poremećajem nužno dijagnosticiran autizam. Prema službenim odrednicama, osoba koja ima autizam može pokazivati različite simptome, od toga da ne govore ili kasne u razvoju govora, imaju opsesivne navike, nerazvijene socijalne vještine, izbjegavaju kontakt očima, imaju neobične prehrambene navike i navike spavanja, ispade u ponašanju, neobična raspoloženja ili emocionalne reakcije.
Ovih nekoliko posljednjih simptoma često se javljaju i kod poremećaja senzorne integracije (ispadi u ponašanju, neobična raspoloženja ili emocionalne reakcije, neobične prehrambene navike) te izgledaju poput autizma. Istraživanja su pokazala kako najmanje tri četvrtine djece s određenim stupnjem autizma zapravo ima znakovite simptome poremećaja senzorne integracije. Međutim, obrnuta situacije ne vrijedi – većina djece s poremećajem senzorne integracije nemaju oblik autizma.
Razlikovanje ova dva stanja
Pri razlikovanju ova dva stanja važno je zapamtiti da poremećaj senzorne integracije utječe na neurološki sustav koji prima osjetilne poruke. Umjesto da dijete reagira na prikladan način, mozak ne može procesirati te poruke što, opet, uzrokuje pretjeranu reakciju ili, u nekim slučajevima, reakcija izostane. Istraživanja su pokazala da je autizam razvojni poremećaj te da može uzrokovati ozbiljne socijalne i komunikacijske izazove i probleme u ponašanju. Ukratko, ustanovljeno je da dijete može imati poremećaj senzorne integracije, a da ne pokazuje dijagnostičke simptome autizma.
Upravo iz tog razloga potrebno je duže vremena da se poremećaj senzorne integracije dijagnosticira kao zaseban poremećaj. Prije provedenih istraživanja ovaj se poremećaj tek povezivao s autizmom. Iako postoji mnogo sličnosti, provedeno je istraživanje koje je otkrilo mjerljive razlike u mozgu između djece s autizmom i djece s poremećajem senzorne integracije. Kod djece s poremećajem senzorne integracije, u području za senzoriku unutar mozga, ustanovljena je smanjena strukturalna moždana povezanost različita od one kod djece s autizmom. Djeca s autizmom pokazala su razlike u moždanim područjima povezanima s facijalnim izražavanjem emocija i pamćenjem.
Nova istraživanja koja otkrivaju razlike između ova dva stanja otvaraju vrata boljim tretmanima tako da djeca s poremećajem senzorne integracije više ne bi dobili pogrešne dijagnoze ili bili neprikladno tretirani od strane terapeuta i učitelja. Ako je vašem djetetu dijagnosticiran poremećaj senzorne integracije, to ne znači da ima autizam; međutim, ako je vaše dijete unutar autističnog spektra, vrlo je vjerojatno da ima problema sa senzorikom.
Samantha Darby – Romper
Prevela: LR
Foto: Michał Parzuchowski – Unsplash
