Drage žene vrsne i one koje to želite postati, željela bih vam podijeliti svoje svjedočanstvo o predbračnoj čistoći. U ranim 20-ima sam i nedavno sam završila jedan smjer na prirodoslovno-matematičkom fakultetu (izostavljam detalje, zbog anonimnosti). Dakle, nisam jedna tamo neka zatucana, neobrazovana djevojka kao što većina pomisli za osobe pri spomenu predbračne čistoće.
Nikad nisam dobivala koliko mi je bilo potrebno
Odrasla sam u obitelji požrtvovnih roditelja koji su se trudili da nama djeci ništa ne fali iako nismo bili u baš dobroj financijskoj situaciji (uz puno ljubavi, manjak materijalnog zaista nisam ni osjetila). Budući je otac često i po nekoliko tjedana izostajao od doma radi svojeg posla, nisam s njim uspjela ostvariti posebno blizak odnos i mislim da je upravo to ono što je obilježilo moje ponašanje u vezama s dečkima. U svim tim vezama sam tražila velike količine pažnje, a nikad nisam dobivala koliko mi je bilo potrebno. Uz to sam doživjela i veliko razočaranje u muškarce jer su uglavnom bili dobri do trenutka kad bih rekla da nema ništa prije braka. Nakon toga je uglavnom slijedio prekid veze, ako ne odmah, onda u vrlo kratkom periodu.
Igra u kojog gubi onaj tko više zavoli
Tako razočarana i puna feminističkih tvrdnji o neravnopravnosti žena u „muškom“ svijetu upoznala sam svog novog dečka s kojim sam zatim bila u vezi nekoliko godina. Odmah na početku sam zauzela stav da si neću dopustiti da još jednom budem povrijeđena. Tako je započela igra (veza) u kojog gubi onaj tko više zavoli.
Pretpostavljate, takva veza je bila totalni promašaj. Umjesto druženja i razgovora u kojima ćemo upoznati jedno drugo i vidjeti jesmo li sposobni ostvariti uspješan brak, veza je velikim svojim dijelom bila ispunjena nepovjerenjem i sumnjama s njegove i s moje strane zbog loših iskustava s bivšima u prošlosti. Sve to smo još dodatno iskomplicirali predbračnim odnosima i stalnim strahovima o trudnoći na koju nismo bili spremni. Okruženi brojnim lošim primjerima veza i brakova u našoj okolini, mislili smo da to tako i treba biti s godinama. Unatoč tome što smo oboje bili svjesni da nas ta veza ne ispunjava, nikako je nismo uspijevali okončati jer bi nas stalno nešto vuklo jedno drugome. Tada nisam znala što, ali danas znam – navezanost.
Konačno sam u srcu osjetila da je to – to
Konačni prekid se dogodio 2 mjeseca nakon mog obraćenja na jednoj duhovnoj obnovi na koju sam otišla na rodičin poziv i to samo zato što taj dan nisam imala pametnijeg posla. Uz to što sam tamo osjetila da s mene pada ogroman teret, konačno sam shvatila što je uzrok moje gorčine prema životu. Kao da su mi se odjednom otvorile oči i ja sam spoznala da takva veza i loše društvo najviše utječu na sliku koju sam imala o sebi i da među njima ne mogu biti ono što jesam. Ako ovako ne treba izgledati veza, pa kakva ona mora biti, a da se osobe ne osjećaju ugroženo jedna od druge, pitala sam se sljedećih nekoliko dana.
Nije prošlo dugo od toga kad sam naletjela na video svjedočanstava bračnih parova koje je prema braku vodio i savjetovao pater Vatroslav Frkin. Konačno sam u srcu osjetila da je to – to, to je ono što želim i što tražim cijeli svoj život. Ne mogu vam opisati taj osjećaj, jednostavno je bio nevjerojatan. Sva sretna što napokon znam formulu uspješne veze, a zatim braka, sve sam to ispričala svojem dečku. Očekivala sam da će on biti oduševljen jednako kao i ja, ali sam se prevarila… eto toliko sam ga dobro poznavala nakon svih tih godina.
Kakva je to veza?
On je osoba koja sve rješava diplomatskim i mirnim razgovorom, ali nakon moje izjave kako želim da nastavimo našu vezu bez poljubaca on je, malo je reći, poludio i počeo govoriti da nisam normalna (to je bila prva uvreda koju mi je IKAD uputio), kakva je to veza, pa nisam ja njemu prijateljica nego cura, a on neće biti sa ženskom ako je ne može poljubiti. Nakon mjesec i pol od razgovora smo prekinuli jer me nije uspio odvratiti od toga. Moja želja za takvom vezom je svaki dan sve više rasla i počela sam moliti za budućeg supruga i da Bog preobrazi mene da i ja njemu mogu biti žena kakvu zaslužuje.
Dvije veze tako nisu uspjele jer su obojica prekinula nakon 2 mjeseca uz objašnjenje da oni tako ne mogu, da je to više prijateljstvo nego veza, da ionako imaju već dovoljno prijateljica, da žele curu (p.s. oko 2 mjeseca bi čekali da promijenim mišljenje, a kako se to nije dogodilo, prekinuli bi vezu). Počela sam razmišljati kako nisam dovoljno vrijedna da se netko tako žrtvuje za mene.
Osjećaj kao da duše srastaju jedna s drugom
Da ne duljim više s pričom: trenutno sam zaručena i to se dogodilo nakon 10 mjeseci veze kakvu sam priželjkivala i ostvarila. Imamo zakazan datum vjenčanja i pripreme su u tijeku. Kad sam potpuno izgubila svaku nadu da ću naći nekog tko će pristati na vezu u potpunoj čistoći, Bog mi je poslao mog sadašnjeg dečka. Nakon 6 mjeseci druženja i razgovaranja kao prijatelji, pristala sam na vezu s njim, ali s manje očekivanja nego u prethodnim vezama (znao je za moje stavove i prije početka naše veze i pristao je na njih iako mu je to bilo čudno).
Kako je vrijeme prolazilo potpuno se primjećivala razlika takve veze i one veze od nekoliko godina. Sve sumnje i nepovjerenja su se s vremenom rasplinula. Razgovorom i druženjima gdje naglasak nije bio na fizičkom kontaktu sve više smo rasli u našoj povezanosti. Osjećaj kao da duše srastaju jedna s drugom. I njemu samom je takva ideja veze na prvu bila glupa, ali iz ljubavi prema meni pristao je i na to. Mislio je da će mu u toj vezi uvijek nešto faliti jer je uskraćen za poljupce.
…ipak ima nešto u tome
S vremenom je i sam postajao svjestan da takvom vezom nije ništa izgubio, a dobio je neopisivo mnogo. Samo da odmah naglasim, zajednička molitva je od samog početka sastavni dio naše veze. Kad bi popustili s molitvom, zaredale bi nam se razne napasti na području čistoće. Budući u našoj vezi nema fizičkog kontakta, već samo razgovor, nečim smo morali popuniti sve to vrijeme koje provodimo zajedno. To smo postigli volontiranjima u kojima pomažemo osobama s posebnim potrebama, posjećivanjima novih mjesta na kojima nikad nismo bili, čestim izletima u prirodu i posjećivanjem prijatelja u udaljenijim gradovima.
Nikom ne želim nametnuti ideju da je ovo jedini pravi način pripreme za brak, ali iz svog iskustva i iskustva mnogih koji su bili u svjetovnim vezama, pa se nakon toga odlučili na predbračnu čistoću (s poljupcima ili bez), zaključujem da ipak ima nešto u tome. Još nisam susrela osobu koja je živjela predbračnu čistoću i zažalila zbog toga, a ovih drugih je na svakom koraku.
Ako samo jednoj osobi ovo svjedočanstvo pomogne, isplatilo se.
Ja sam svoju sreću pronašla, prvo u Bogu, pa tek onda u svom budućem suprugu. Sad je na vama red – ODVAŽITE SE!
Bog vas blagoslovio.
Anonimno svjedočanstvo – Žena vrsna
Foto: Unsplash
