Postoje mjesta koja privlače nekom neobičnom snagom. Jedno od takvih mjesta je zasigurno Međugorje. Možda se pitate zašto baš Međugorje i kako to znam. Zapravo, vrlo jednostavno.
Kad ćemo ponovno smjeti u Međugorje?
Prije otprilike dvije godine snašlo nas je razdoblje nesretne pošasti – korone. Vrlo su brzo ograničene mogućnosti kretanja unutar vlastite zemlje, a nedugo nakon toga i prelazak granice. Svi smo se na neki način čuvali i pokušali snaći u neobranom grožđu. Osim tuge zbog uvjetovanih odlazaka na sv. misu, jedna me pomisao također potresla. Zamislila sam se nad pitanjem kad ćemo ponovno smjeti otići Majci u Međugorje.
Mjesto susreta vjernih i potrebitih
Već u ovoj misli sakrio se dio odgovora na pitanje zašto Međugorje tako snažno privlači. Nekoć malo selo postalo je dom našoj Majci koja nam je baš tu odlučila pokloniti svoju pažnju i pokazati ljubav. Na prvi pogled, ni po čemu posebno mjesto, prekriveno kršem i poljima natopljenima znojem radišnih ljudi, odabrano je za mjesto susreta tolikih vjernika i potrebitih. Već 40 godina obiluje plodovima vjere i mnogi se upravo na tom mjestu nanovo rađaju.
Međugorje je Marijin i naš dom
Međugorje je upravo to – dom našoj Majci, gdje nas ona dočekuje, boravi s nama i ispraća nas u svijet blagoslivljajući nas do sljedećeg susreta. Takav je moj osjećaj kada se tamo nađem. Kao da sam s putovanja došla u posjet Majci u dom gdje ću osjetiti mir, gdje ću pobjeći od užurbanosti, gdje ću duboko disati, opustiti se u njezinom prisustvu, zaboraviti na svijet. Koliko god netko tvrdio da se Međugorje pretvorilo u trgovinu pred Božjim hramom, ipak, onaj koji gleda srcem, vidjet će toliko više od toga. Pogled srca ne ostaje na onom površnom i svjetlucavom, pogled se uzdiže prema Brdu, ogoljenim stijenama koje su oblikovale nebrojeni koraci Marijine djece. Pogled se upire u zrnca koja prebiru drhtavi prsti i prema križu. Pogled obuhvaća sve one ranjene duše koje su došle moliti za milost, ozdravljenje, uslišanje, za nadu. Često se tada moj pogled spušta prema tlu posramljen zbog svojih „briga“ i pretvara se u pogled zahvalnosti Majci na svemu što imamo. Pogled se okreće i prema vlastitom srcu u potrazi za olakšanjem od grijeha koji ga stišću. I kako onda ne poželjeti vratiti se u Međugorje…
Prilika za zahvalu i mir
Kada ste duboko ispunjeni i preplavljeni dojmovima iz ovog mirnog mjesta (bez obzira na rijeke ljudi koje susrećete, Međugorje je zadržalo jedan neopipljivi mir), tada iščekujete ponovni odlazak. U situaciji u kakvoj smo bili nekoliko dugih mjeseci, odlučila sam da ću s obitelji prvom prilikom otići u Međugorje i da će nam to biti prvo putovanje čim nam Gospodin otvori mogućnosti za to. Jer snažno nas je privlačila želja da posjetimo Majku i ponovno osjetimo njezin zagrljaj. Da joj zahvalimo. Da primimo njezin mir. To nam je bilo dovoljno.
Livija Rogulj – Žena Vrsna
Foto: Ewaniek – Pixabay
