Hvaljen Isus i Marija! Znate li kako sam krenula u Gospinu školu ljubavi? Moj put s Gospom kreće još prije moga rođenja. Ona je zagovarala moj život i imala ga na svojemu srcu. Na ovaj svijet došla sam upravo Gospinim zagovorom, nakon 10 godina čekanja mojih roditelja na začeće.
Kada je sve upućivalo da se novi život neće dogoditi i da za to nema neke šanse, mojoj je majci jedna Božja službenica rekla da mora moliti Vjerovanje, sedam Očenaša i sedam Zdravomarija za dijete, predati to dijete Gospi i na svetog Josipa uvijek otići zahvaliti za život koji će Gospodin udahnuti. Moja je mama počela tako činiti, i ne znajući tada da moli malu međugorsku krunicu, malu krunicu Kraljice Mira. Sav moj život bio je predan u Marijine ruke. I tako sam početkom prosinca prije 30 godina došla na ovaj svijet.
Posebna ljubav prema Majci
Od malih nogu imala sam nevjerojatnu povezanost i golemu ljubav prema Gospi. Osjećala sam je oduvijek svojom Majkom i znala sam koliko mi je blizu. Njoj sam se uvijek utjecala i potpuno joj vjerovala. Kada god bih došla u crkvu, odmah bih tražila gdje je njezin kip, njezina slika i tamo se smjestila. Puno sam joj pjevala, nosila joj cvijeće, mislila o njoj, a da me to itko posebno učio. Nekada bih još kao dijete toliko jako znala osjećati njezinu prisutnost da sam se bojala da ću je ugledati i umrijeti.
U Međugorje sam odlazila od malih nogu jer se jako blizu Međugorja nalazi moja obitelj po očevoj strani. To je oduvijek bilo moje mjesto, tamo gdje mi je Majka zbog koje i postojim. Međutim, uvijek bi mi se činilo da smo ostali prekratko: na svetu misu, na Podbrdo ili Križevac pa natrag na selo. U dvije jako teške situacije u mome životu još više sam osjetila koliko je ona uz mene, a to su dva zloćudna tumora moje majke. Prvi je imala kada sam bila petnaestogodišnjakinja, a drugi kada sam navršavala 20 godina. Prvi je ostavio duboki trag na meni i podosta me ranio jer dok su se drugi brinuli o izlascima, o prvim ljubavima, ja sam gledala svoju hrabru majku kako se bori za život. Ona je to sve podnosila snažno i u dubokoj vjeri, ne želeći me imalo oštetiti.
I kroz krizu vjere…
Nakon te godine, počela sam se udaljavati od Crkve. Uvijek bih otišla nedjeljom na misu jer sam tako odgojena, ali gledala sam toliko nepravde i licemjerja unutar Crkve da bih svetu misu nedjeljom samo odradila, onako, po tradiciji, što me jako mučilo jer nikada nisam voljela površnost. No, nešto nisam nikada prestala, a to je održavati odnos s Gospom. To je jedan jedini odnos u mome životu koji je njegovan i pun ljubavi bez imalo zadrške.
Majci Mariji uvijek sam se molila za budućeg muža, ali kako su svi o predbračnoj čistoći razmišljali kao nečem stranom, tako sam i ja. Moja mama uvijek kaže da je bila cijelo vrijeme mirna jer sam ja to sve stavljala u Gospine ruke te je tako znala da će me ona od svega sačuvati. Nisam mislila živjeti čistoću prije braka, ali sam htjela da to bude jedna osoba i da mi ga pošalje Majčica.
Sada dok ovo pišem, srce mi se smije i raduje budući jer ona me u potpunosti sačuvala, iako sam tada patila i nisam razumjela što to sa mnom nije u redu budući da sam redovito slušala rečenice poput: „Mila, ima u tebi nešto što mi ne da da idem korak dalje.“ Ili: „Nisam nikada upoznao finiju djevojku od tebe.“ Ili: „Mila, ti si stvorena za nešto puno više.“ Sada znam da je to nešto više, to nešto u meni, bio upravo Marijin plašt kojim me ona po mojim molitvama prekrila, a Gospodin od svega čuvao.
…do istinskog obraćenja
Kada se majka drugi put razboljela, s mojih nepunih 20 godina, krenulo je moje istinsko obraćenje. Istinsko predanje Gospodinu preko Marije, uvijek preko Marije. Išla sam i na Modrave, na kampove, bila aktivna, ali istinski tražila Gospu da me smjesti u neku zajednicu. Dugo se to nije događalo jer mi nigdje tamo nije ni bilo mjesto.
Svoj potpuni smiraj uvijek sam nalazila u svome Međugorju. To je jednostavno moj drugi dom. Počela sam dolaziti na nekoliko dana, da do kraja potpuno osjetim smiraj duše u Majčinu zagrljaju. Kada sam tek počela ići tim putem i kada sam imala toliko toga na svojim leđima i križevi me pritiskali, usnula sam jedan san. San koji nije bio san, bilo je nešto puno više od toga.
Upravo u onoj odjeći u kojoj sam bila, našla sam se na Brdu ukazanja pod Majčinim kipom koji je silno svijetlio. Začula sam glas za koji vjerujem, odnosno znam, da je bio Gospin. Govorila mi je da se odmorim pod njezinim pogledom, a onda počnem moliti srcem i pođem u njezinu školu ljubavi. Tako ću najlakše stići do njezinoga Sina. Pored Majčina kipa bila je velika silueta od koje je išla jarka svjetlost. Sjećam se koliko su mi prsa bila ugrijana, taj osjećaj neću zaboraviti nikada.
Upisala sam Gospinu školu ljubavi
Gospi nikada nisam ništa odbila, ni u najtežim trenucima. Na njezinu molbu sve sam činila jer na sam njezin spomen moje srce je poskakivalo. Tako sam odmah išla tipkati kako moliti srcem i upisala njezinu školu ljubavi. Počela sam ići na svetu misu svaki dan i moliti krunicu svaki dan. Krunica je moja omiljena molitva. Otkad sam je počela moliti, ne mogu ni jedan dan bez nje. Počela sam se i ispovijedati jednom u dva, tri tjedna. Sve sam doista iz ljubavi činila na njezine nakane. Majka nam govori da što god činimo prikažemo na njezine nakane, a dobri Gospodin će nama dati sve što nam je potrebno za naše posvećenje.
Jedina želja u meni bila je da potpuno slijedim Gospu. Čvrsto sam znala da je ona sa mnom čitav život, da sam zbog nje na svijetu i da sam tu da upoznam one koje mi Gospodin stavi na put s njom. Ljubav moja prema njoj samo je rasla, a njezin Sin postao je moje sve u životu jer Majka samo jedno želi − da idemo prema njezinu Sinu, prema njezinoj Ljubavi.
Poziv na post
Nedugo nakon što sam uvela svakodnevne svete mise, svakodnevnu krunicu, ispovijed i razmatranje Svetog pisma osjetila sam da me Majka zove na peti kamen koji nam je ostavila; osjetila sam da me zove na post o kruhu i vodi. Osjećaj da trebam krenuti s postom bio je toliko jak. Mogla sam osjetiti koliko ona žudi da krenem, a ja sam znala da sam spremna na taj korak.
Gospa nam govori da postimo srijedom i petkom, ali tada sam znala da mogu jednom tjedno i da sam pozvana krenuti srijedom. I krenula sam. Na Gospine nakane, kruh i voda. Koliko, o, koliko me taj post promijenio, a koliko je samo zaboravljen. Koliko se toga samo postom izgoni. Ja sam bila puna strahova, panike i osjetljivosti. Sve se to postom i molitvom kroz godine smanjivalo ili potpuno nestalo.
Kada Gospodin pozove, on da i snagu
Sjećam se jedne teške situacije u svom životu. Molila sam Pompejsku devetnicu (54 dana − 27 molitve, 27 zahvaljivanja; 3 krunice dnevno), išla svaki dan na svetu misu, prikazivala sav svoj rad, međutim, ja odgovor nisam mogla dobiti, a bio mi je toliko nužan. Tada sam osjetila u srcu da trebam 9 dana postiti o kruhu i vodi na Gospine nakane da se ta situacija razriješi. Reći ću samo da sam u to vrijeme i radila, i studirala, i vodila zajednicu. Nije da sam ležala doma pa to mogla samo tako, ali ako me Gospodin pozvao, on će me kroz to i provesti po Marijinim rukama.
Tako je i bilo, imala sam snagu za to. U svome sam srcu dobila odgovor jasan kao dan, ma jasan kao što ništa ovozemaljsko nije jasno. To nije bilo s ovoga svijeta, bilo je posve nadljudski. No, nije se samo ta situacija razriješila, već su se tolike moje rane zacijelile, a krjeposti za koje sam molila počele su bivati toliko vidljive.
Nema posta bez molitve
Post inače nikada ne ide bez molitve jer onda je to samo dijeta i ništa više od toga. Za svaki post najbolje se pripremiti dan prije molitvom jer post je dar i milost od Gospodina. Dvije godine postila sam samo srijedom, a onda dobila „zeleno svjetlo“ da mogu početi i petcima. Više nisam mogla zamisliti ta dva dana bez kruha i vode. Kada sam pred kraj trudnoće morala iz medicinskih razloga prekinuti post, bilo mi je jako teško. Osjećala sam takvu prazninu i težinu da mi je to što nisam mogla postiti postao križ, ali moj je post u tom trenutku bila poslušnost i ono što mi je davalo snagu. Majka nam često kaže da molimo dok nam molitva ne postane radost, tako je i s postom. Post postane radost i dio tvojega života.
Molitva za poziv
Kada sam krenula u Gospinu školu ljubavi, počela sam i moliti za svoj poziv. Iako sam u srcu oduvijek znala da sam stvorena da budem žena i majka, tada sam bila već toliko zaljubljena u Božji plan za mene da mi je samo bilo bitno da nasljedujem Mariju tamo gdje me on želi. Mnogi svećenici s darom spoznaje govorili su mi da molim za svog budućeg muža i da budem ta žena. Jednom sam odlučila zamoliti Majku da izmoli kod svoga Sina potpun i jasan odgovor kamo mi je ići. Molila sam s velikim žarom i vjerom jer je tada taj osjećaj da bih mogla ići gdje god on želi bio neopisiv.
Tada su već prošle oko četiri godine od moje intenzivne molitve i puta u Gospinoj školi ljubavi kada sam odlučila otići na Tabor povodom Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Cijela tema bila je Gospin „Fiat“. Nikada neću zaboraviti kako sam tu subotu znala da će se dogoditi moje čudo. Imala sam cijelo vrijeme taj osjećaj, ali nisam znala kako bih to mogla protumačiti. Na kraju večeri bio je blagoslov ili bolesničko pomazanje, a meni je u srcu došlo da trebam otići na blagoslov. U prsima mi je bilo poput vatre koja je bujala kako sam se približavala svećeniku. Ništa mi nije bilo jasno, ali predanje koje sam tada imala vjerojatno nikada ni prije ni kasnije nisam osjetila. Ono kada možeš reći da je svaki atom tvoga bića bio u Gospinim i Isusovim rukama.
Čudo objave poziva
Kada sam došla do svećenika i primila blagoslov, njegova se ruka počela tresti držeći moju glavu i izrekao je riječi: „Mila, pogledaj me.“ Digla sam pogled i ispred sebe vidjela nevjerojatan osmijeh i nebesko plave oči tog svećenika koji je i dalje držeći moju glavu izustio: „Mila, ti ćeš imati obitelj, stvorena si da imaš obitelj i muža, tvoj će muž najljepše izgovarati tvoje ime. Idi sada.“ Cijelo moje biće oblio je neopisiv osjećaj, suze su tekle meni, svećeniku, poslužiteljima. Ljudi su počeli prilaziti misleći da se dogodilo fizičko ozdravljenje, a dogodilo se moje čudo objave poziva, baš na Bezgrešno začeće.
Put koji sam morala proći prije braka
Naravno da je Gospodin želio da se usavršavam u krjepostima i da sam trebala još puno rasti do trenutka upoznavanja svojeg budućeg muža. Četiri godine su prošle od tog događaja kada sam ga upoznala. Cijelo vrijeme stavljala sam ga pod Gospin plašt, molila 30 dana svetom Josipu, a ja sam se sve više fokusirala na to da slijedim Mariju u njezinoj školi ljubavi, a sve manje na to kada će on doći. U međuvremenu sam i u svom gradu pronašla zajednicu, Gospinu zajednicu, gdje sam postala zajedno s još nekoliko ljudi i voditeljem. Na kraju se naš put djelovanja nastavio baš u mojoj župi posvećenoj Mariji Kraljici apostola odakle i naš naziv „Marijini apostoli“.
Jedna od moje tri želje za budućeg muža, koje sam osjetila u svome srcu da mogu tražiti od Gospodina, bila je da poznaje Mariju, ali da je doista ljubi jer nisam mogla zamisliti da sve to što prolazim s njom i tu ljubav koju osjećam za nju moram objašnjavati ili se pravdati. Primala sam dobronamjerne komentare svojih prijateljica kako ipak malo previše tražim jer rijetko tko ima toliko dubok odnos s Majkom. No, onaj osjećaj kada znaš da možeš, ne vara te. Znala sam i da postoji razlog tolike molitve i posta za njega i da postoji razlog zašto se sve događa kako se događa iako je bilo dana kada nije bilo nimalo lako.
I moj muž je morao mnogo rasti
U međuvremenu, moj je muž prolazio teške životne trenutke, traženja, živio jedan drukčiji život i bio već i zaručen. Kako bi se reklo, tik pred oltar, samo što nije. U tim njegovim zarukama, čudom Gospinim krenulo je njegovo obraćenje upravo preko molitve krunice i Majke Marije. Upravo ona bila je njegova vodilja k novom životu i tijelu. Tako je počeo shvaćati i osjećati da ne može živjeti ono na što je pozvan u tom stanju u kojem se tada nalazio. U srce mu je stavljeno da njegova buduća žena treba ići jednim drugim putem i da u njoj treba vidjeti odraz Majke Marije, a on krenuti putem čistoće.
Ne postoje slučajnosti kod našega Gospodina
Počeo je ići svaki dan na svetu misu, moliti krunicu i vodio se onim dijelom iz Svetog pisma o ženi vrsnoj. Dan kada smo se upoznali bila je srijeda, dan posta i dan održavanja naše zajednice. Tadašnji naš župnik pri završetku svete mise uzeo je Ivana doslovno za rukav i odveo do mjesta gdje imamo zajednicu i rekao da osjeća da tu pripada. Iz poštovanja prema njemu je došao, ali bez namjere da se zadrži… Dok nisam ja ušla u prostoriju.
Netko će reći bajka, ali to je bilo prepoznavanje u Duhu i po Mariji, u prvi trenutak, takvo da je većina u zajednici to prepoznala. On je čuo glas u sebi da je to njegova buduća žena i sve je jednostavno krenulo. Prohodali smo na Svetog Josipa i te iste se godine u 12. mjesecu Božjom Providnošću vjenčali na Bezgrešno Začeće, a evanđelje koje nas je pratilo od samog početka hodanja upravo je Gospin „Fiat“, ono koje se i čita na sam dan Bezgrešne. Ako vam je ostalo s početka teksta na srcu, znat ćete da sam upravo na Bezgrešnu četiri godine prije dobila jasan znak koji je moj poziv. Ne postoje slučajnosti kod našega Gospodina.
Po Majci mi je darovao muža s kojim sam od početka hodanja živjela Majčinu školu ljubavi. Njoj smo sve predali od prvog trenutka, svoje hodanje, vezu, zaruke. Svako naše zajedničko vrijeme započinjalo je svetom misom, a završavalo molitvom krunice i čudotvornom molitvom svetom Josipu. Na sam dan vjenčanja posvetili smo se Svetoj Obitelji: ja sam svoju ulogu žene predala Gospi, Ivan svetom Josipu, a kruna svega je Raspeta Ljubav i naši sveci zaštitnici kao pratnja. To nam je i dalje naša prva zajednička molitva ujutro.
Naša obitelj živi Gospinu školu ljubavi
Nedavno nas je Gospa po poticaju pozvala da preko Instagrama širimo i krunicu na čast Njezinih sedam žalosti zajedno s našom zajednicom „Marijini apostoli“. Mi smo svaki dan u Gospinoj školi ljubavi koju istovremeno pohađamo i prenosimo dalje. Još je toliko posla na nama samima kako svaki za sebe, tako i u braku i obitelji. To je put na kojem uvijek imaš što raditi, u kojem se uvijek moraš usavršavati, ali nema ljepšeg puta od puta s Gospom.
U međuvremenu smo postali i roditelji djevojčice Mirjam, darovanog i povjerenog nam života, a koju smo nazvali upravo po Gospi. Pet Marijinih kamena naša su svakodnevica, jedino što ne uspijemo više otići svaki dan na svetu misu, ali kad god uspijemo preko tjedna, odemo. Krunica je naš pokretač, naše dobro jutro i dobra večer, ispovijed je naša nada, Božja Riječ naša je radost, post je naša snaga, a Euharistija kruna svega.
Moj muž je počeo postiti kada smo se upoznali, tada je tek počeo učiti o postu, što post znači i koliko je bitan. Nije išlo odmah lako, puno smo molili za tu milost jer Majka ide sa svojom djecom polako i u njihovom tempu. No, Majka blagoslivlja svaku želju srca, a mi prečesto nalazimo izgovor. Upravo taj izgovor stavljamo prije naše želje, a želja nam izostaje jer premalo ljubimo. Molimo i molimo da osjetimo Božju ljubav i prisutnost, da osjetimo Majčinu ruku, a toliko malo smo spremni dati, toliko malo molimo da mi njih ljubimo sve više i više. O, koliko bismo više toga mogli da uzljubimo našega Gospodina, da rastemo u ljubavi prema našoj Majci.
Pođimo zajedno u tu školu ljubavi!
Vidioci svih Marijinih ukazanja za Majku su sve bili spremni učiniti, neviđeno trpjeti, umrijeti, ma sve samo da učine zadovoljštinu njezinu Srcu. Toliko su je ljubili i bili zaljubljeni u njezinog Sina na kojeg ona uvijek upućuje. Molimo za tu milost ljubavi, molimo da spoznamo koliko je blagoslovljeno hodati s Majkom i živjeti Njezinih pet kamenova. Živjeti svetu euharistiju, ispovijed, post, Sveto pismo i molitvu krunice. Neće život postati lagan, neće nestati protivštine, neće život postati bajka, ali mi ćemo se mijenjati i imat ćemo spoznaju da sudjelujemo u njezinoj bitci u kojoj će njezino Srce trijumfirati. Osjetit ćemo to svim svojim srcem.
Manje izgovora, a više ljubavi nam, Gospodine, daj. Mi možda ne vidimo očima, ali u srcu je itekako možemo osjetiti. Gospa ima puno posla za sve nas jer ona koja je Majka želi da se svi spase. Ona koja je Majka ljubi i čezne za onim koji trenutno čini najviše grijeha. Njezin pogled je u svakom kutu svijeta. Pođi zajedno s nama u ovu posebnu školu ljubavi, Majka nas čeka i želi nas svemu poučiti kako bismo već ovdje na zemlji osjetili predokus onoga što nas čeka u nebeskom Jeruzalemu gdje njezin Sin u svoj svojoj slavi kraljuje.
Kada bismo samo znali koliko nas naša Majka ljubi, plakali bismo od radosti.
Božji blagoslov i Marijin zagovor svima od srca želim!
Mila Jakić – Žena vrsna
Foto: María Fernández Santos – Cathopic
