Četrdeset godina tvojih dolazaka u naše hercegovačke vrleti, četrdeset godina djeci pred očima: u našim srcima milina. Želimo te slijediti, Kraljice naša. Dok uzimaš naše putove u svoje dobre ruke i nježno nas povijaš, Majko, mi suviše obični, grešni i ljudski s tobom Kristu se približavamo.
Kilometar po kilometar k tebi, Majko
Jutros smo se probudili prije šest sati, ukrcali onaj jedan kofer za nas sedam. Nekoliko sandala, nekoliko bočica vode, jedna zastava i dva lica. Stavili smo dvije slike na vjetrobransko staklo: Srce Isusovo i Marijino. Veselje je u zraku, u autu pjevamo „Zdravo, Kraljice Mira” dok kilometar po kilometar odmičemo u dalmatinskom štihu. Na granici sve dobro prolazi. Za građane Republike Hrvatske ulazak u Bosnu i Hercegovinu je slobodan uz predočenje osobne iskaznice.
Radost se pojačava svakim trenom. Pored nas na graničnom prijelazu mnoge su strane registracije. Najviše autobusa poljskih registracijskih oznaka vidimo. Na njihovim vjetrobranskim staklima su također Gospine slike. Kao da ona sama uzima položaj vođe puta, usmjerava i okuplja svoju djecu pod skute haljina.
Korak po korak, Majko, molitve do križa nosimo
Pristižemo oko devet sati i ubrzo odlučujemo uspinjati se odmah na brdo Križevac. Baš kako providnost krči putove milosti, tako je prokrčila i ovaj uspon. Vrijedni Međugorjani davne 1933. uzdignuli su križ na vrhu brda u čast 1900. obljetnice našeg otkupljenja, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. A danas su uz nas brojni hodočasnici, crni i bijeli, Talijani i Francuzi, Poljaci i Makedonci… prolazili križnim putem uspona na brdo Križevac.
Troje starije djece u dobi od 10, 9 i 7 godina odmah nas prestižu i dogovor je da se čekamo na postajama. A muž i ja koračamo uspon dvogodišnjakinje i četverogodišnjakinje malo ih vodeći za ruku, malo noseći. Krema za sunčanje, kapa, koja kap vode i hladovina s desne strane pomažu.
Spontano u molitve silaze znani i neznani, neke smo molitve ukrcali kod kuće u automobil s nama pa ih sada ostavljamo po hercegovačkom kršu, Gospi na ruke, druge opet u usponu čujemo. Jedna gospođa kad čuje da govorimo hrvatski, sretna je. Spominje svog supruga koji boluje kod kuće. Obećavamo joj moliti. Poslije malo jedan par spominje dijete koje tako žele. Mnogi su donijeli nešto najintimnije, nešto što samo mami možeš reći i puni povjerenja, koračajući po kršu, ostavljaju brige, a primaju obilje mira.
Nakon sat i nešto pogled na križ i sreća. Pobjeda ovog brda i naše lijenosti, nutarnjeg otpora osjetila, pobjeda i molitva. Stisnuti u mali hlad izgovaramo molitve. Kao da se s vrha brda bolje čuju, kao da ovdje i tišina odzvanja i stvara jeku, dovikuje Bogu bliže i bliže. Kao da i suze ovdje same govore. Sanjica i dalje moli za obitelj s otoka koja je izgubila bebu. Anđeli znaju kome je najpotrebnije pa te molitve šapnu najmanjima.
Isusu Kristu otkupitelju ljudskog roda
Ispod križa na kojem piše „Isusu Kristu otkupitelju ljudskog roda” stoji nekoliko papirića poklopljenih kamenčićima. Netko je ostavio i škapular. Poljski par žarko moli u hladovini bijelog križa. Nekako spontano možeš samo klečati i moliti, za svijet, za ovo naše vrijeme. Za obraćenje grešnika. A s križa kao da i danas kapa krv i natapa svaku molitvu plodovima, obraćenjima, spasenjem duša.
Hvala ti, Isuse, što i danas svojom milinom ljubavi, silaziš do čovjeka i zoveš ga: „Dođi k meni, baš ti koji si umoran i opterećen. Dođi k meni i slijedi me!”
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Marija Grgić
