Brak je intiman savez i ravnopravno partnerstvo muškarca i žene. Dano nam je iz Božje ruke. Bog je stvorio muškarca i ženu na svoju sliku kako bi oni postali jedno tijelo i kako bi mogli biti plodni i namnožiti se (pogledaj prvu i drugu glavu Knjige postanka). Iako su muškarac i žena jednaki kao djeca Božja, stvoreni su s važnim razlikama koje im omogućuju da daju sebe i da primaju druge kao dar.
Brak je prirodna institucija i sveti savez jer je ukorijenjen u božanski plan stvaranja. Uz to, Katolička Crkva nas uči da je valjan brak između dvoje krštenih kršćana također sakrament – stvarnost spasenja i simbol Kristove ljubavi za njegovu Crkvu (vidi Poslanicu Efežanima 5, 25-33). U svakom braku supružnici jedan s drugim sklapaju ugovor. U sakramentalnom braku par također ulazi u savez u kojem je njihova ljubav zapečaćena i ojačana Božjom ljubavi.
Što čini brak?
Slobodan pristanak supružnika čini brak. Iz ovog pristanka i spolnog konzumiranja braka proizlazi posebna povezanost između muža i žene. Ova povezanost je doživotna i isključiva. Bračna povezanost je ustanovljena od Boga i ne može biti razriješena.
U latinskom su obredu Katoličke Crkve, svećenik ili đakon, dva službena svjedoka (kumovi) i zajednica svi svjedoci izmjene pristanka para koji se smatraju poslanici sakramenta. U istočnim Crkvama sakrament se dodjeljuje svećenikovim blagoslovom nakon što par da pristanak.
Trajnost, posebnost i vjernost nužne su za brak jer one gaje i štite dvije jednakovrijedne namjene braka. Te dvije namjene braka su rast u uzajamnoj ljubavi između supružnika (ujedinjenje) i stvaranje i odgajanje djece (prokreacija).
Uzajamna ljubav bračnog para bi uvijek trebala biti otvorena novom životu. Ova otvorenost je snažno izražena u spolnom sjedinjenju muža i žene. Moć sustvaranja djeteta s Bogom je središte onoga što supružnici dijele jedno s drugim u bračnom činu. Uzajamna ljubav uključuje uzajaman dar plodnosti. Parovi koji ne mogu začeti ili su izvan plodnih godina svejedno mogu izražavati otvorenost životu. Oni mogu dijeliti tu svoju ljubav s unucima, ostalom djecom i obitelji te širom zajednicom.
Bračni poziv
Kao ishod krštenja svi kršćani su pozvani na život u svetosti. Ovo božansko zvanje ili poziv može se živjeti u braku, kao samac, u svećeništvu ili posvećenom (redovničkom) životu. Nijedan poziv nije nadređen ili podređen drugome. Svaki uključuje posebnu vrstu odanosti koja proizlazi iz nečijeg dara i ojačana je Božjom milošću. Svaki poziv čini jedinstven doprinos životu i poslanju Crkve.
Obitelji proizlaze iz braka. Roditelji, djeca i članovi obitelji oblikuju ono što se zove domaća crkva ili crkva u kući. Ovo je osnovna jedinica Crkve – mjesto gdje Crkva živi u svakodnevnoj ljubavi, brizi, gostoljubivosti, žrtvi, praštanju, molitvi i vjeri običnih obitelji.
For Your Marriage
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Unsplash
