Koliko puta odemo na ispovijed, iskreno se pokajemo, ali u dubini srca ipak sumnjamo i mislimo da ćemo kad tad ponoviti isti grijeh? Mnogo, zasigurno. Čvrsto se odlučujemo da nećemo više griješiti, primamo odrješenje i sakramentalnu milost za borbu protiv grijeha, a opet nakon nekog vremena padamo. Što kad uopće ne sumnjamo da ćemo ponovno počiniti učinjeni grijeh? Što ako ga ne prepoznajemo kao grijeh? Što ako taj grijeh uključuje predbračne odnose?
Nedavno ste na Portalu mogli pročitati tekst o tomu zašto nije ispravno spavati zajedno prije braka. U tom tekstu možete pronaći odgovore zašto biste se trebali pokajati, ispovjediti i prestati s predbračnim odnosima.
Važan je stav kojim pristupamo sakramentu ispovijedi – iskreno kajanje i čvrsta odluka za borbu protiv grijeha
Nije dovoljno samo ispovjediti predbračne odnose, ako ih ne smatramo grijehom i planiramo ih ponoviti. Zašto? Na pitanje odgovara don Damir Stojić: „Kajanje je uvjet pristupanja ispovijedi. Ako ne osjećamo nikakvo kajanje, onda ne možemo ni tražiti oprost. To ne znači da će nas jedna ispovijed zauvijek učiniti neporočnima. Tada bismo svi otišli na ispovijed samo jednom u životu. Ljudski se život ‘živi’, odvija u borbi vjere i nevjere, snage i padova. Ispovijed na tom put iznimno pomaže kao veliko sredstvo Božje milosti koje nas uvijek iznova osnažuje.“
Dalje nastavlja s objašnjenjem: „Preporučio bih ti da malo više proučavaš katolički nauk o čistoći i seksualnosti i pokušaš uvidjeti njegovu unutarnju logiku. Ako uz nju pristaneš, vjerujem da ćeš s vremenom sve jasnije moći uvidjeti slobodu koju on donosi. Padovi i kušnje na tom putu su nešto s čime se moramo suočavati, ali ne i odustati. Sakramentalna ispovijed zato od nas traži čvrstu odluku da ćemo se popraviti i krenuti iznova kada zapne.“
Nije licemjerno ne biti savršen i priznati kada padneš – to uključuje i predbračne odnose
„Sama nebesa se zapanjuju, njihova se vrata tresu, a anđeli gorko plaču nad ponorom bijede ljudskog srca, koje ostavlja najmilije Dobro da se prilijepi uz tako jadne stvari. (…) Pridigni, dakle, blago svoje srce kad pogriješiš. Ponizi se pred Bogom spoznajući svoju bijedu i ne čudi se što si pala. Kakvo je čudo to što je nemoć nemoćna, slabost slaba, bijeda kukavna? Ipak, iz sve duše zamrzi uvredu kojom si uvrijedila Boga pa hrabro i pouzdajući se u Njegovo milosrđe ponovno kreni stazom kreposti što si je bila ostavila!“
Ovo su riječi Giuseppea Tissota dok je promišljao o nauku svetog Franje Saleškog. Možda je neobično da predbračne odnose u ovom kontekstu spominjem kao nešto jadno. No slijedeći savjet don Damira i proučavajući doista Nauk Crkve o ljudskoj spolnosti, nemoguće je ne doći do zaključka da je spolnost puno uzvišenija, ljepša i dragocjenija od onoga što se može ostvariti u predbračnim odnosima. Neke preporuke otkuda početi s istraživanjem možeš pronaći ovdje. Odvaži se i uđi u borbu. Pokušaj, i Njegovi će te anđeli štititi. Ako i padneš, ustani, zatraži oprost i nastavi se boriti. Do kraja. Do Neba.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Becca Tapert – Unsplash
