Je li pošteno biti seksi?

Svim našim čitateljicama od srca preporučamo novu kolumnu naše Marije na temu je li pošteno biti seksi? Ako o ovome do sad niste razmišljali, od sad hoćete.

5548

Biti seksi je moćno

Zorana je imala to nešto. Pamet, dobru liniju, dobre predispozicije za uspjeh. U to vrijeme tinejdžericama su savjetovali da im model ponašanja budu visoke tanašne žene, sposobne upravljati muškarcima i poigravati se njihovim osjetilima i osjećajima. Upravljati. Možda joj se to pomalo dopadalo. Šutke je pobjedonosno prebrojavala uzdahe, odvlačila pažnju, pridržavala se bontona,  zavodničkoga nečujnog, nepisanog pravila o koketiranju s muškarcima. Bilo je dovoljno da ju primijete ili okrenu glavu, zaustave pogled, misao, želju na njenom ravnom trbuhu ili području oblina, osmijeha, očiju. Negdje zapravo znaš da je moćno biti seksi. I pomalo manipulirajuće.

No, je li pošteno biti seksi? Je li pošteno da te poželi nečiji brat, sin, muž, dijete, svećenik iako to ne traži? Sredila si se pred ogledalom  zbog same sebe. Sebi izgledaš dobro na taj način. No, netko te ipak zbog toga dotaknuo pogledom, nekome si se te večeri usjekla u pamćenje, u podsvijest. Netko tko to možda svojevoljno u dubini ne želi. Ali ima taj dar od Boga da mu dah zastane na žensko tijelo. Je li nasilno prema muškarcu da iskorištavaš njegovu slabost i naklonost ljepoti ženskog spola, uzimaš je za bradu i okrećeš u smjeru sebe? Je li prema ženi pošteno? Prema tebi samoj? Prema njegovoj djevojci, majci? Je li prema dragom Bogu pošteno?

Pozivam tebe, prijateljice, i samu sebe, da se prije nego izađemo iz svoje sobe, iz svog doma, moderno i oku ugodno odjevene, pogledamo u ogledalo, šapnemo same sebi u oči da smo Bogu dragocjene. Zahvalimo mu što nas ljubi i na kraju upitamo svoju savjest jesmo li taj dan poštene prema okolini kojom koračamo?

Istaknuto ponašanje

Već je prošlo neko vrijeme otkako su prohodali. Ivana je voljela plijeniti pažnju u društvu svojim glasnim upadicama i uživala je privlačeći pozornost. Bolje se osjećala u samo muškom društvu. Jednom ju je zaustavio. Zamolio. Zapravo nenametljivo ukazao na svoju neugodu pored pogleda i zapažanja drugih muškaraca. Nju je to zasmetalo. Nije shvaćala u čemu je problem. Ipak, voljela ga je jače od bilo čega drugog i bila je spremna činiti lude stvari za njega. Njena priroda, njena ženska borba za svoja prava stršila je ispred njih dvoje. Slomila ju je. Nelako. Malo po malo. Svaki put malim korakom. Bio je dovoljan njegov blagi osmijeh, pogled, tuckanje nogom. Postajala je tiša dopuštajući da on bude poseban. Stavila ga je ispred svih, ispred želje da je primijete i vole oni drugi, društvo, svi oni kojih nemaš onda kada je teško. Za njega je postala tiša, odmjerenija, ugodnija, nenametljivija. Ili se barem trudila to biti. A put do kreposti je dug i prosut pokušajima.

Junaci koji se bore

Ona je bila njegova kraljica, odabranica, njegova kapljica koju je čuvao na svom dlanu. Bio je djevac prije nego su se vjenčali. U svakom smislu, odnosno, nije prije nje niti imao nekog drugog. Samo nju, jedinu, najdražu odabranicu. Prije braka. I do kraja života, dok ih smrt ne rastavi. Tada je vozio s posla bezazlenim gradom u potrazi za ružom kojom bi uljepšao ručak koji je spremala za njega, za njih dvoje i dječicu. Na plakatu je virila dojka razgolićene žene koja je prodavala čipkasto donje rublje. Muško oko ne može ne uočiti takav plakat. Čak ni njegovo, koje svim snagama čuva samo za njihove intimne večeri. Nije odabrao reklamu za rublje: niti gledati, niti sjećati se, niti sanjati. Ipak na sljedećem semaforu pojavila se još eksplicitnija slika. Ovaj put okrenuo je glavu. Borbeno.

Izmamila je na požudu na misi

Muškarcu u njegovim godinama i okolnostima zbilja bude teško nositi se s napastima samozadovoljavanja. Ipak, bio je od onih koji se odluče plivati uzvodno s Kristom. Boriti se jer su slobodno odlučili. I doživjeli duboko u savjesti da im to ne čini dobro. To je onda kao jedan križ s kojeg zazivaš Nebo, zazivaš Majku Mariju da ti pohita u pomoć. No, kušnja te gnjavi. Jučer je sagriješio. Danas ga je sram. Ipak, pogazio je svoj sram i za inat grijehu, za ljubav Bogu, odlučio je,  pokajao se, ispovijedao svoju slabost i grijeh koji nije u skladu s beskrajnom Stvoriteljevom dobrotom u planu stvaranja ljudske sjemene tekućine.

Kao perce, lagano. Radosno, zahvalno, kao duša što je ponovno pronašla Božju dobrotu. I zagrlila je. Kleči na prikazanju. Ispred njega djevojka u uskim, vrlo ocrtavajućim hlačama bez džepova na stražnjem dijelu. Odvratio je pogled. Okrenuo glavu. On, u dubini svoje volje ne želi ovakav pogled. On ne želi uopće ovo Božje stvorenje promatrati s požudom. Oče naš… I pogled opet bježi. Opet sram. Pomisao. Težina. Pad. Ni danas ne može otići na pričest. A, djevojka?  Vjerojatno ni nije uopće svjesna koliko je borbe i muke prouzročila jednom mladiću,  bratu vjerniku, koji je svim srcem nije želio gledati tako.

Dječja nevinost primjećuje

U toj obitelji djeca gledaju crtiće. One prave dječje, dobre crtiće. A ne gledaju reklame, marketinške trikove, seksualne prodaje mandarina. Ne gledaju serije, filmove i emisije koje nisu predviđene za male duše i njihov razvoj. Na neki način su pomalo zaštićena. I očuvana.  Na neki staromodan, nazadan način.

Njih dvoje. Iza su djeca. Najstariji je petogodišnjak. Opet semafor. Ispred autobus. Na autobusu reklama žene bez gornjeg dijela odjeće. Dječak je jedini primijetio izazovno namješten trenutak.

Ipak, dječje oči su tek s Neba došle i nevine su. Mi odrasli smo navikli na takvo što. Majka ga uči da čuva malo, posebno čisto mjesto u svom srcu za svoju buduću princezicu, odabranicu koju će kad naraste oženiti. A sada se već brine za nju tako što čuva malu dobrotu samo njoj.

Žena pomaže muškarcu gledati ju poštujući

Na neki način, žene mogu pomoći muškarcima u nastojanju da budu čistog pogleda i to tako da se dostojanstveno i skladno odijevamo i ponašamo privlačeći muškarca šarmom duha nenametljivosti. Možemo ih i ne suditi zbog muške naravi u kojoj se nismo rodile i teško je stoga  shvaćamo. Često žene instinktivno krive muškarce jer su prirodno skloni pogledu, no umjesto toga bodrimo ih s razumijevanjem djece Božje i postanimo njihove duhovne sestre, prijateljice pomagačice,  koje će brinuti za njihovo duhovno zdravlje, žene koje će čuvati muškarce.

A oni će nam vjerujem nedvojbeno uzvratiti još gorljivijom borbom u vjernosti i čistoći srca i postati  vitezovi naših odnosa, u pogledu poštovanja i nesebične, bezinteresne ljubavi. Ljubavi na nebeski način.

Dajmo, čitateljice draga, ti i ja već danas, muškarcima pored sebe priliku  i povod postajati našim i tuđim junacima.

Tražiti uzor u Mariji

Prijateljice, pomisli na Blaženu Djevicu Mariju, na njezinu blagost i nježan pogled prema svakom stvoru. Pomisli na njene slike koje si negdje vidjela. Možda one iz Lurda ili iz Fatime. Ona je toliko blaga da niti odijevanjem ne bi nekome mogla naškoditi. Može joj se bilo tko približiti bez straha. Zamisli je u razgovoru u nekom muškom društvu. Kako bi ondje bila odjevena? Na koji način bi pričala? Kako gledala na muškarce? Zamisli Blaženu Djevicu Mariju kako je izašla s tobom večeras u život. Kako bi se ponašala na tom mjestu? Gdje bi uopće odlazila? Bili joj bilo neugodno tamo gdje si ti? Na koji način bi pristupila tvojim modernim prijateljicama?

Možda ti izgleda besmisleno ovo zamišljanje, kao što bi ti uopće radila s Gospom na atraktivnim mjestima i u popularnim društvima. Ipak, ne zaboravi, ona je zaista najugodnije društvo svakom čovjeku i vrijedi je imati sa sobom. Ona je najbolji primjer lijepog ponašanja s kojim se svaki čovjek može pronaći u onom najboljem u sebi. Gospa izvlači iz okoline najdublje, najslađe, ono rajsko ponašanje Bogu ugodno i čovjeku prirodno toplo. I nije ona nazadna. Možda bi nekako posebno zamotala šal, odjenula dugu haljinu i neocrtavajuću širu majicu uvučenu u struku. Moderno, a nježno. To ne znači odudaranje od tvog svijeta. Zapravo, baš u odijevanju može ti biti uzor kako biti poštena i puna poštovanja i razumijevanja prema ženama i muškarcima koji nas okružuju. Nenametljivo, a lijepo. Ljepotom koja iz srca izlazi.

Marija Grgić / Žena Vrsna

Foto: Josip Ninković

In this article