Ponekad se naši voljeni usprkos molbama čine nesposobni za promjenu ili je naprosto odbijaju. Često onda reagiramo sa „udvostručenjem napora” pa ih neumorno pokušavamo promijeniti s još većim molbama. Ali što ako Bog ima druge načine mimo nas, da ih dovede do promjene?
Što ne funkcionira?
Žena je bila odlučna: „Ja samo mislim da mu moram reći da ono što on radi nije u redu.” „Mislite li da je uopće moguće da on ne zna da ono što radi nije u redu?”
„Oh, zna on to.” „Pa koja je onda svrha govoriti mu ono što on već zna, kao da je informacija ono što mu nedostaje?”
Ova majka je bila frustrirana jednim od članova svoje obitelji. Uz dobro srce i iskrene namjere, bila je odlučna „okrenuti ga”. No, ponekad u svojoj odlučnosti, gubimo osjećaj za logiku. Po njenom vlastitom priznanju, ta osoba je znala što majka misli i kako se osjeća, no, ona je svejedno smatrala potrebnim dati joj do znanja što misli i kako se osjeća, vjerujući da tako pridonosi promjeni. Razumijem tu frustraciju. Stvarno razumijem. Kada smo zabrinuti za nekoga, naša prirodna misao je „Što mogu učiniti da ga spasim?”
Ne kažem da ne trebamo pokušati.
Plemenito je i Božje da želimo biti uključeni u život bližnjih. Ali ponekad moramo prepoznati da postoji mnogo načina kojima Bog može doprijeti do nekoga, i ponekad nas ti načini ne uključuju.
Na primjer: žene, možda imate stalan problem sa svojim mužem. Možda ste naveli svoje osjećaje i brige već toliko puta da, čim kažete prvu rečenicu, vaš suprug bi mogao dodati, doslovno, vaših deset sljedećih rečenica. A vi i dalje mislite da će sljedeći „razgovor” sve riješiti.
Moramo naučiti voljeti rješenje više nego što volimo biti dio njega
Tada dolazi vrijeme kada biste trebali reći: „Gospodine, očito je da ovako ništa ne dobivam. Možeš li, molim Te, poslati nekoga koga će on poslušati?” Isto vrijedi ako želimo doprijeti do djeteta ili tvrdoglave žene. Mi prirodno želimo biti dio rješenja, ali moramo naučiti voljeti rješenje više nego što volimo biti dio njega. To znači da, s vremena na vrijeme jednostavno moramo čekati da Bog donese drugo rješenje. To nije jednostavno za učiniti, čak je ponekad i bolno. Stoga vam donosim 4 istine koje mogu dati nadu dok čekamo:
• Imaj na umu da Bog voli tu osobu više nego ti. On nije slijep u vezi onoga što se događa. Ne moraš Ga uvjeravati da se nešto treba napraviti. On je već „u tome”.
• Znaj da Bog poznaje tu osobu bolje nego ti. Ako ti ne možeš doprijeti do nje, Bog ne otresa svoje ruke u očaju govoreći: „Izgleda da sam bez opcija.” Vjeruj da Bog može/će planirati drugi način objave.
• Sjeti se da je Bog stvorio ledenjake. Intervjuirao sam ženu koja je voljela svojeg muža 20 godina prije nego je postao vjernik. Razgovarao sam s roditeljima (ustvari, vrlo poznatim) čija su ih djeca prestravljivala svojim ponašanjima sve dok se nisu, godinama kasnije, konačno podložili Bogu i postali aktivni radnici u Božjem kraljevstvu. Svaki pristup koji napravite prema promjeni mora biti nešto što možete činiti na „duge staze”. Bog je stvorio ledenjake, možda nam je htio pokazati ljepotu pokreta kojeg je gotovo nemoguće vidjeti dok se događa.
• Imajte na umu da dokle god ste uvjereni da ste jedino rješenje, postajete slijepi na činjenicu da postoje stvari koje bi trebalo popraviti i kod vas. Usredotočite se na te stvari. Možda ste vi dio problema. Možda ste samo 5% problema. No, usredotočite se na svojih 5%.
Vrijeme je da sve prepustiš u Božje ruke
Ovih se stvari nije lako sjetiti. Bolno je zauzimati se za nekoga i onda čuti Božji odgovor: „Napravila si što si mogla. Vrijeme je da sve prepustiš u moje ruke.” Ove 4 istine, međutim, trebaju nam pomoći barem ići u tom smjeru. Moramo priznati Boga kao Boga i prihvatiti da Njegovo rješenje možda ne uključuje nas.
Gary Thomas – Gary Thomas
Prevela: Anja Gregov
Foto: Unsplash
