Sveta Anđela Merici utemeljiteljica je reda uršulinki. Njezini su dani bili ispunjeni dubokom i bogatom molitvom te prisnim odnosom s Gospodinom iz kojega su proizašla i mistična iskustva. Rođena je 21. ožujka 1474. godine u Desenzanu, malenom gradiću na obali Gardskog jezera u Italiji.
U ranom su djetinjstvu Anđela i njezina sestra postale siročad
Kada je imala deset godina, Anđela i njezina starija sestra postale su siročad. Bile su dodijeljene na skrb stricu i preselile su se k njemu u Salo. Živjele su mirno i vrlo pobožno. Nakon prerane smrti starije sestre, Anđela je bila tužna što joj sestra nije primila sve sakramente prije smrti te je brinula za vječno spasenje njezine duše.
Nadahnuta Duhom Svetim odlučila se posvetiti Gospodinu i provesti svoj život u služenju Crkvi. Željela je pomoći svima da se približe Gospodinu. Još uvijek je bila ispunjena dubokom žalošu i molila je Gospodina da joj otkrije stanje duše njezine preminule sestre. Primila je utjehu u obliku vizije, slike gdje je u srcu vidjela sestru u Nebu, u zajedništvu sa svima svetima. To je još više ražarilo njezino srce ljubavlju prema Bogu. Pridružila se franjevcima trećoredcima, laicima koji u svom životu nastoje živjeti franjevačku duhovnost te se redovno okupljaju u zajedništvu s drugim franjevcima trećoredcima. Napravila je i privatni zavjet djevičanstva, žrtvujući brak s muškarcem kako bi mogla biti u potpunosti združena s Kristom i Njegovom Crkvom.
Kada je imala dvadeset godina, Anđeli je preminuo stric i vratila se u Desenzano. Otkrila je da u okolici njezinog rodnog gradića ima mnogo djevojaka koje nisu imale priliku zadobiti ikakvo obrazovanje. To ju je duboko dirnulo. Bila je potresena i manjkom brige roditelja koji im nisu omogućili školovanje.
Sveta Anđela je promicala važnost obrazovanja djevojaka
Ponovno nadahnuta Duhom Svetim, Anđela se zauzela za promicanje važnosti školovanja mladih djevojaka. Otvorila im je vrata svog doma i sama ih počela poučavati. Predano ih je učila crkvenim istinama. Potaknute njezinim primjerom i smjernicama, mlade su djevojke počele moliti i živjeti sakramentalno. Evangelizirala ih je, pružila im katehezu i omogućila im život u milosti.
Ponovno je primila viziju u kojoj joj je Gospodin otkrio da joj je namijenio velik zadatak – trebala je utemeljiti instituciju za posvećene djevice koje bi posvetile svoj život poučavanju djevojaka koje nisu poznavale crkvene istine. Ove su žene imale malo novca i nimalo moći, ali bile su povezane predanošću zadaći poučavanja djevojaka i ljubavlju prema Kristu i služenju njegovoj Crkvi.
Živjele su u vlastitim domovima, ali su se sastajale na molitvu i okupljale kako bi zajedno poučavale. Anđela ih je redovito podsjećala da su one potrebnije svoga služenja od onih koji primaju njihove usluge. Njezina ljupkost i prirodna nadarenost za ulogu vođe bile su kvalitete koje su učinile ovaj pothvat uspješnim. Bila je toliko dobra u tome da je počela primati pozive i iz okolnih gradova da i tamo ustanovi slične škole.
Doživjela je privremenu sljepoću i zbog toga dublje spoznala Boga
1524. godine Anđela je hodočastila u Svetu zemlju. Tijekom tog hodočaša zahvatila ju je sljepoća dok je boravila na Kreti. To je nije zaustavilo, nastavila je putovati s jednakim žarom. Posjetila je sva sveta mjesta. Vid joj se čudesno vratio tek na povratku kući dok je molila pred raspelom na istom mjestu na kojem je oslijepila. Gospodin joj je tim iskustvom pokazao da nikada ne smije zatvoriti oči pred potrebama bližnjih oko sebe niti odvratiti pogled od onoga na što je On poziva.
Tijekom jubilejske godine, 1525., putovala je u Rim da bi zaprimila posebnu milost potpunog oprosta koja je bila omogućena hodočasnicima. Papa Klement VII. čuo je za nju i doznao da živi na glasu svetosti. Primijetio je njezina postignuća u zauzimanju za obrazovanje djevojaka i prenošenje istina vjere. Pozvao ju je da ostane u Rimu. Budući da je bila ponizna i nije voljela javna iznošenja, ljubazno je odbila krajnje velikodušnu ponudu.
Osnovala je družbu svete Uršule, odnosno uršulinke
Iako je papu odbila, njegov prijedlog joj je bio poticaj da učini svoj rad formalnijim. Osnovala je družbu svete Uršule, odnosno uršulinke koje nisu za njena života priznate redom. Uršulinke su prve redovnice kojima je dopušteno raditi izvan zidina samostana i postale su prvi red zadužen za poučavanje žena u Katoličkoj crkvi.
U studenom 1535. godine Anđela je okupila 12 mladih djevica i odredila Pravilo uršulinki u malenoj kući pokraj mjesne crkve u Bresciji. Za zaštitnicu svoje zajednice odabrale su sv. Uršulu.
Anđelin je cilj bio potaknuti obiteljski život koji će biti protkan poučavanjem djece, a posebno djevojaka, istinama katoličke vjere. Željela je formirati buduće supruge i majke. Zajednica koju je ustanovila bila je drugačija od svih ženskih redovničkih zajednica koje su postojale u njezino vrijeme. Vjerovala je da je važno poučavati djevojke u njihovim domovima, u zajedništvu s njihovom obitelji. Jedna od njezinih najdražih uzrečica je bila: „Nered u društvu proizlazi iz nereda u obitelji.“
Prva zajednica posvećenih žena koje su radile izvan zidina samostana
Iako žene u njezinoj zajednici nisu nosile habit niti su imale službene zavjete, imale su Pravilo za život koje je sastavila Anđela za sve žene koje su živjele ili će živjeti u zajedništvu. Polagale su zavjet celibata, siromaštva i poslušnosti. Živjele su Pravilo nastavljajući živjeti u svome domu.
Ovo je bila prva zajednica posvećenih žena koje su radile izvan zidina samostana, živeći svakodnevicu i poučavajući. Zajednica je postojala kao sekularni institut sve do Anđeline smrti.
Uršulinke su otvarale škole i sirotišta još dok je na njihovom čelu bila sama Anđela. Njezino je Pravilo službeno odobrio papa Pavao III. 1544. godine i uršulinke su postale službena vjerska zajednica žena kojima je apostolat poučavanje.
Sveta Anđela Merici je zaštitnica bolesnih i onih koji žaluju za preminulim roditeljima
Prije svoje smrti sveta Anđela je tješila sestre koje su se bojale jer će je izgubiti: „Nastavit ću živjeti i više nego što sam do sada živjela, vidjet ću vas bolje i voljeti više cijeneći dobra djela koja činite jer ću vas moći vidjeti neprestano i bit ću u većoj mogućnosti pomoći vam.“
Sveta Anđela Merici umrla je 27. siječnja 1540. godine u habitu franjevačke trećoredke te je sahranjena u mjesnoj crkvi u Bresciji.
Beatificirana je 30. 4. 1768. za vrijeme pape Klementa XIII., a kanonizirao ju je papa Pio VII. 24. 5. 1807. godine.
Zaštitnica je bolesnih, osoba s mentalnim i fizičkim poteškoćama te osoba koje žaluju za preminulim roditeljima. Njezin spomendan slavimo na njezin nebeski rođendan, 27. siječnja.
Catholic.org
Prevela: Lea Potočar
Foto: Youtube
