„Jednostavno mrzim kada mi ljudi govore što da obučem.“
To je otvoreno priznanje velikog broja žena koje se pridružuju otporu prema odredbama za ljetno odijevanje. Između moje urođene tvrdoglavosti i izvještaja o nečuvenim zlostavljanjima počinjenima u ime „čednosti“, biram suosjećajnost. Koliko god se trudili strpljivo izbjegavati i ignorirati patrole čudaka opčinjenih kontrolom, naposljetku jedan prijeđe granicu. Još jedan komentar kako su laktovi zli i ja ću vas zadaviti puloverima s ¾ rukavima.
U svjetlu toga, dopustite da brzinski potvrdim nekoliko istina o skromnosti:
– Da, drugi ljudi moraju vježbati samokontrolu u riječima, mislima i djelima.
– Da, postoje kulturalne razlike koje utječu na to što se smatra, a što se ne smatra čednim ponašanjem.
– Ne, nije moja odgovornost nositi nepravedan teret jer vam treba opravdanje da se ponašate poput neotesanca.
Ovo je sve točno. I to sve jesu razlozi zbog kojih čednost, u svim svojim oblicima, leži u međusobnom poštovanju.
U raju nema čednosti ni skromnosti
Čednost i skromnost su prilagodba našem palom svijetu. To je čin obzira. Da ne postoji zavist, pohlepa, škrtost i ponos, ne bismo se trebali brinuti o tome razmećemo li se svojim bogatstvom. U raju ne trebate skrivati dijamante u svojoj kruni. Ono što posjedujete, vaše je i to je s pravom vaše te vas nitko neće moći optužiti da se hvalite ako vas naš Gospodin odluči odjenuti u visoku modu (pretpostavljam da je gore sve luksuzno).
U raju neće biti preljuba. Nećete se morati brinuti da će skok na jedan tihi oblak radi dugog, oduševljavajućeg privatnog razgovora s onim slatkim momkom s proslavljenim stigmama navesti jedno od vas da prekrši zavjete.
Dio vaše vječne nagrade bit će apsolutna sigurnost da ste stigli do svog najuzvišenijeg poziva.
Ako vaš susjed u obližnjoj rajskoj rezidenciji ima udarni solo u zboru anđela i prijatelja, zasigurno nećete izgorjeti zbog ljubomore i poželjeti da već jednom začepi dok neprestano govori o onom zeznutom dijelu koji će izvesti na sljedećoj gozbi.
Bit ćete svega toga oslobođeni. Ljudi se oko vas neće morati ponašati čedno i skromno. Neće biti potrebe.
Ovdje na zemlji iskazujemo poštovanje prema tuđim slabostima
Zbog različitosti ljudskih snaga i slabosti, ono što oblikuje skromno ponašanje mijenja se s obzirom na situaciju. Moja se svekrva može pola sata s razlogom hvaliti postignućima svoje najstarije unuke (moje nećakinje) i ja se pretvorim u uho. Ja volim, volim, volim te priče. Oduševljena sam što sam povezana s tako krasnom osobom. Uvijek mi je drago čuti dobre vijesti.
Ta će se ista svekrva, u duhu kršćanskog milosrđa i ljudskog zdravog razuma, suzdržati od nabrajanja unukinih postignuća u društvu kolegice koja očajnički priželjkuje unučad i nikad nije imala nijedno ili mladog klijenta čiji je najbolji prijatelj poginuo u groznoj nesreći vikend prije diplome. U krugu prijateljica koje su također bake, upotrijebit će umjerenu sredinu – podijeliti nekoliko priča i zatim ostalima prepustiti njihov red.
To je skromnost. Iskrenost i otvorenost u nekim krugovima, oprezno i velikodušno izbjegavanje iz obzira u nekoliko neobičnih slučajeva i srednji put – ni previše ni premalo otkrivanja – u većini slučajeva.
Skromnost i čednost se uvijek iskazuje u odnosu
Možete počiniti mnogo grijeha zaključani sami u svojoj kupaonici, no nečednost nije jedan od njih. Čednost je uvijek povezana s određenom situacijom. Zbog toga što su čednost i skromnost odnosne kategorije, ista radnja može imati potpuno drugačije značenje ovisno o sudionicima. Muškarac među svojim kolegama može u svojoj poniznosti priznati probleme s novcem: „Imam problema u pronalasku dobrog poreznog računovođe koji zaista zna voditi nekretnine u rasponu od 5 – 10 milijuna dolara. Ima li prijedloga?“ Upravo ista takva izjava obznanjena grupi muškaraca iz župe, u iskrenom nastojanju da suosjeća s prijateljem koji je upravo zatražio molitvu zbog svoje financijske situacije, shvatit će se kao vrhunac drskosti i bezosjećajnosti ako je susjedova financijska situacija stanje očajničkog siromaštva.
Mi, naravno, ne možemo znati skrivene borbe svake osobe koju susretnemo. Moj je brat bio na kampiranju s grupom ljudi sa ženinog posla (inženjeri građevinarstva – igraju se u prašini i za to su još i plaćeni) kad je kolegica objavila kako je ispekla tortu da bi proslavila posebnu obljetnicu. Moj je brat izviđač s najvišim činom, uvijek spreman: „Odlično! Imam bocu vina u kamionetu!“ Nelagodna tišina. Bila je to obljetnica pete godine njenog izlječenja od alkoholizma.
U svojim susretima s drugim ljudima, započinjemo u uobičajeno pouzdanoj sredini. Ako otkrijemo neobičnu potrebu za diskrecijom, povučemo se i malo stišamo. Ne zbog straha od posramljenosti, već jednostavno zbog uljudnosti. Prepuštamo drugome, onome sa značajnim problemom, da nas navodi koliko mu puno ili malo prostora treba.
Skromnost i čednost nisu ropstvo
Naše poštovanje prema tuđim slabostima ne zahtijeva od nas da živimo u nekoj vrsti zatvora potisnute egzistencije s pasivno-agresivnom ulogom „žrtve“ koja glumi i čuvara i glavnog mučitelja.
Gospođa Bez Djece godinama pati od neplodnosti. Određujemo ravnotežu u svojim razgovorima, ne isključujući da se ikad spomenu Jenniferina djeca čije se postojanje ne smije priznati da ne bi uzrokovalo gospođi nepotrebnu bol, niti osjećamo da svaki put kada je zbog majčinstva prisutna mala neugodnost prva stvar koju moram napraviti ta da nazovem gospođu Bez Djece i žalim joj se pola sata. Gospođa Bez Djece ne dolazi na svaku koktel-zabavu i glasno najavljuje kako „se neće pokazivati fotografije novorođenih beba, a trudne majke moraju ostati u stražnjoj sobi.“
Upravo suprotno: koliko je god to u njenoj moći, gospođa Bez Djece će uživati u sreći svojih prijateljica i radovati se ljepoti i životu koje svako novo dijete donosi na ovaj svijet. Mi, koji smo toliko blagoslovljeni, zauzvrat ćemo paziti kada gospođa Bez Djece prizna da joj je svega malo previše, a postoji nekoliko malih ljubaznosti koje joj možemo pokazati tijekom trenutaka slabosti kada ju obuzme tuga.
Seksualna privlačnost nije požuda
Normalno je i dobro htjeti zaraditi za pristojan život svoje obitelji. Loše je biti obuzet pohlepom. Normalno je i dobro željeti veliku obitelj. Loše je biti obuzet zavišću. Normalno je i dobro za ženu da je privlači muškarac koji joj izražava ljubaznost, poštovanje i divljenje. Loše je za nju napustiti svoga supruga da bi zbog toga pobjegla s takvim muškarcem. Normalno je i dobro za muškarca smatrati ženinu ljepotom očaravajućom. Loše je za njega da ga obuzme požuda.
Negdje između potpune odijeljenosti i lošeg grijeha postoji niz običnih ljudskih slabosti u kojima djeluju skromnost i čednost.
Da smo svi potpuno odijeljeni od tekovina ovoga svijeta, mogli bismo se s potpunom staloženošću radovati kada naši prijatelji slave, bez obzira na vlastitu nestašicu. Mogli bismo cijeniti dobrotu i ljepotu drugih ljudi bez ijednog trenutka kušnje prema grešnosti. To bi bio raj.
Skromnost i čednost nisu odgovor na pohlepu, zavist, prijevaru i požudu. Nijedna količina skromnosti ne može spriječiti da ovi grijesi obuzmu nekoga tko im se podlaže.
Skromnost i čednost su, radije, paleta dobrote koju pokazujemo drugima prepoznajući njihovu težnju za vrlinama:
– On ne želi biti ljubomoran na tvoje bogatstvo, stoga bi bilo korisno da skloniš skupocjeni sat prije nego što odeš dijeliti ručak u sklonište za beskućnike.
– Ona ne želi pasti u napast ostaviti svog šutljivog, suzdržanog ali vjernog supruga, stoga bi bilo korisno da joj ti kao njezin šef sa šarmantnim osmijehom, uz to i samac, ne nosiš svaki tjedan cvijeće kao zahvalu za njezin naporan rad u uredu, te je zatim odvedeš na ručak u dvoje, i sat vremena slušaš sve o njezinim problemima.
– On ne želi razmišljati o tvojim grudima tijekom Mise iako su dovoljno lijepe da se tvoj anđeo čuvar blaženo nasmije dok se uzdižu kada glasno pjevaš Svet; možda bi mogla obući majicu koja ih potpuno prekriva?
Znači li to da se moraš odijevati u dronjke, sakriti svaki znak Božjeg blagoslova u svom životu ili prekriti svaku naznaku muškog ili ženskog šarma, da se neka uboga duša nesvjesno ne navede na izopačenost?
Ni u kom slučaju. Ponavljam: ni u kom slučaju.
Čednost i skromnost se otkrivaju prikrivanjem
Prije nekoliko godina imala sam zadovoljstvo susresti se s grupom internetskih prijatelja na mirnom mjestu u stvarnom svijetu. Zbog toga što smo se znale godinama i zbog toga što smo se upoznale na jednom od onih foruma za mame gdje žene dijele sve vrste molitvenih nakana i osobnih previranja, imala sam neobično iskustvo upoznavanja „izvana“ ljudi koje sam prije upoznala jedino „iznutra“. Usput potvrđujući da sam jako loša u pamćenju i imena i lica, no rijetko zaboravljam dobru priču, doživjela sam nestvarno otkrivenje o razlici između onoga što mislimo da znamo i onoga što je istina. Ova je nedavno ostala udovica. Ona je pokopala mrtvorođenog sina. Ona se nedavno zaručila nakon gorkog razvoda braka i bolnog poništenja. Izvana ne možete vidjeti ni jednu od ovih stvari. Morate upoznati osobu.
Skromnost je kada podčinimo vanjštinu koja nas odvlači tako da prvo možemo upoznati unutrašnjost koja je važna. Gospodin Bogati nije „imućan, zgodan, sa savršenom obitelji“. On je muškarac s pričom o ljubavi, gubitku, frustracijama i malim pobjedama. Gospođa Uspješna nije „faca s poslom pravnika u velikoj tvrtki, privatnim avionom, odmorom u Maroku“. Ona je žena s prijateljima koje voli, majkom koju previše voli i duhovnim životom kojeg pokušava njegovati najbolje što zna u izazovnom okruženju. Gospođica Zanosna nije „prpošne grudi, odlične noge, slatka guza“. Ona je djevojka koja pokušava otkriti svoj poziv, slagati se sa svojim očuhom i proći ispit iz kemije.
Kada proguramo vanjštinu ispred drugih, stvaramo oko sebe ogradu. Stvaramo sliku koja ljude odvlači od toga da nas vide kakvi smo uistinu. Mnogo je lakše biti „onaj samouvjereni baletan obješen poput gorile“ nego muškarac koji svoju usamljenost i nesigurnost ublažava dugim satima u teretani i priželjkuje imati barem jednog dobrog prijatelja koji bi mu iskazao potporu i poštovanje. Lakše je biti „djevojka koja dobiva čiste petice“ nego djevojka koja priželjkuje da je ljudi prestanu stavljati na pijedestal i počnu joj pomagati oko poremećaja prehrane.
Paradoks skromnosti i čednosti jest u tome što u podložnosti prema tuđim slabostima, pokazujemo poštovanje prema sebi.
Jennifer Fitz – Patheos
Prevela: LR
Foto: Unsplash
